Embahade

by Miloš Crnjanski

„Embahade” je španska reč i značila je poslanstvo na strani. A zašto moja knjiga uspomena nosi španski naslov, po ceremonijalu, to će čitalac videti, ako pročitate moje uspomene. Kašće mu se samo. Ja sam te knjige počeo da pišem – prema svojim beleškama – davno; i nosio sam ih, godinama, sa sobom – putem koji nas je sve vodio: oko Pariza, u Berlin i Rim, pa onda u London, da stignemo u Moskvu i posle u svoju zemlju. Slučajno je da te moje knjige govore o našoj diplomatiji. U stvari, to su moje beleške o nesreći našeg naroda, a nisu ni dnevnik, ni istorijat, ni studija, ni pamflet. Nego prosto uspomene jednog očevica, pisca. O dobu, koje je bilo puno nesreća, žalosti, strahota, a koje će se uskoro činiti neshvatljivo i davno prošlo, neverovatno, kao što se mom naraštaju činilo doba Obrenovića.

Prva knjiga obuhvata vreme koje sam proveo u poslanstvu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, godine 1928/29, uz poslanika Živojina Balugdžića, u Berlinu. U to doba spada početak naše igre sa Nemačkom, atentat na Radića, diktatura kralja Aleksandra, i još mnogo štošta.

Druga knjiga „Embahada”, obuhvatiće moja sećanja iz Hitlerovog Berlina, onako, kako sam ga ja video od decembra 1935, pa do proleća 1938. Sa aneksijom Austrije zaključno. To je doba pripreme Hitlerovog rata. Ja sam za to vreme bio ataše za štampu berlinskog poslanstva. U to doba spada izlazak Hitlerov na Rajnu, poseta Stojadinovića kod Hitlera, Anschluss Austrije. I još mnogo štošta. Za pametnog će biti dosta.

Treća knjiga „Embahada” obuhvata, dakle, moje uspomene iz Rima, u kom sam, od 2. maja 1938, bio „savetnik za štampu” našeg poslanstva, sve do 6. aprila 1941, kada je Italija ušla u rat protiv naše zemlje. Moj ministar u Rimu, bio je Boško Hristić. Rim sam napustio, sa osobljem poslanstva, 2. maja 1941. odlazeći u Portugal, otkud sam, 21. avgusta, prešao u London. U vreme ove, treće, knjige mojih uspomena, spada, poseta Stojadinovića kao ministra spoljnih poslova (bio je i predsednik vlade), kod italijanskog ministra spoljnih poslova, kao i slična poseta idućeg ministra spoljnih poslova, Cincar-Markovića, posle pada Stojadinovića. Obe posete, odigrale su se u Veneciji. Tu spada osim toga i poseta princa Pavla, u Rimu. Konferencija Male Аntante na Bledu, okupacija Albanije, rat od 1939, kao što već rekoh: mnogo štošta.

Četvrta, i poslednja, knjiga mojih uspomena počinje odlaskom osoblja našeg poslanstva pri Kvirinalu, iz Rima – na putu za London – u Portugal.
Ja sam, u tom poslanstvu, bio savetnik za štampu, od 2. maja 1938. Tačno na taj dan, posle 3 godine, odlazim iz Rima. Četvrta, knjiga mojih memoara završiće se detronizacijom kralja Petra II i njegovim odlaskom iz Londona.

"La commedia é finita."

- Miloš Crnjanski

916 pages, Hardcover

Published January 1, 2009

About the author

Miloš Crnjanski (in Serbian Cyrillic: Милош Црњански, pronounced [mîlɔʃ t͡srɲǎnskiː]) was a poet of the expressionist wing of Serbian modernism, author, and a diplomat. He initially wrote poetry but later turned to prose fiction and drama, as well. He wrote about his disillusionment, the futility of war and the destruction of his country.

Crnjanski was born in Csongrád, present day Hungary in 1893. His father was a municipal notary. The family moved to Temesvár (now Timisoara in Romania), where he grew up in a Serbian environment, favouring Serbian nationalism. After high school, he studied in Rijeka and then Vienna. After the assassination of Franz Ferdinand, he was persecuted like other Serbs and then drafted into the army to fight the Russians. He was wounded in 1915, spending time in a hospital in Vienna. He was later sent back to the Italian front. He then studied art history and philosophy in Vienna and graduated from the University of Belgrade, where he had edited the student newspaper. He later worked as a teacher, a newspaper editor and an embassy press attaché in Berlin and then in the Yugoslav Embassy in Rome. He also worked as reporter in Spain during the Spanish Civil War. In World War II, he escaped to London, where he remained after the war, becoming a British citizen. He worked in Hatchards, the bookshop, while his wife sewed dolls dresses for Harrods. He returned to Belgrade, Serbia in 1965, where he died in 1977.

Reviews

[Miroslav Mlinarček · Rating 5 out of 5]

Crnjanski u "Embahadama" opisuje svoje diplomatske dane (prvo kao ataše za kulturu u Berlinu a zatim kao ataše za štampu u Berlinu, Rimu i Londonu), koji su se odigravavali u vreme pred izbijanje i za vreme najvećeg rata u istoriji čovečanstva. Na taj način, pisac nam daje i sliku naše diplomatije i naših diplomata u tom međuratnom i ratnom vremenu, sudbonosnom za dalji razvoj jugoslovenske države. Iako autor svoju priču potkrepljuje diplomatskim dokumentima, svakako da možemo osetiti i njegovo subjektivno mišljenje, što naravno ne umanjuje značaj "Embahada", koje mogu poslužiti za proučvanje istorije jugoslovenske diplomatije tog doba. Kroz ovu knjigu srešćemo mnoge značajne ličnosti međuratnog i ratnog perioda poput: poslanika u Berlinu Balugdžića, poslanika u Rimu Hristića, dr Milana Stojadinovića, Kneza Pavla, Aleksandra Cincar-Markovića, Slobodana Jovanovića, grofa Ćana, Musilonija, Štrezemana, Hiltera... Takođe, možemo videti kakav odnos su imali jugoslovenski političari prema "čoveku od pera", a cinizam prema ljudima koji su se našli na visokim funkcijama a da nisu dorasli tom zadatku (zar nas istorija nije ničemu naučila, pa da situacija danas bude još gora?!) provejava kroz ceo tekst "Embahada".

[Grimizna Iya · Rating 5 out of 5]

čitam trenutno Kainov ožiljak pa sam se setila ove knjige.. uz dužno poštovanje gospodi Kecmanoviću i Stojiljkovicu, ali neuporedivo je. Koga zanima ista tematika, trk po Embahade. Vanserijsko delo.

[Nikola · Rating 4 out of 5]

Embahade se čitaju sa uživanjem, to je britka, fantastično napisana ispovest velikog pisca o njegovim diplomatskim danima u predvečerje drugog svetskog rata. Kao takve, embahade takođe služe i kao izuzetno vredan istorijski izvor, bacaju jedno zanimljivo svetlo na ondašnje ličnosti, kako nase tako i strane. Ciničan ton Crnjanskog savršeno se provlači kroz celu knjigu, ostavljajući na čitaoca još veći utisak o svemu iznesenom.