Uprkos revizionizmima u redovnom obrazovanju, obim saznanja i tumačenja za neke još nepostojeće „studije Jugoslavije” povećava se svakim danom. Ova knjiga zagovara kritičko prevazilaženje kako „totalitarne” tako i „jugonostalgičarske” paradigme u nastojanju da se jugoslovenska socijalistička imaginacija reartikuliše na ruinama njenog tranzicijskog sloma.
POTROŠENI SOCIJALIZAM Branislava Dimitrijevića jedna je od onih knjiga o krizi i raspadu SFRJ koje prepoznaju neke od temeljnih kontradikcija koje su bile povod njebnog posrnuća. U ovom konkretnom slučaju, Dimitrijević se bavi temom konzumerizma u SFRJ koji je bio prepoznatljiv fenomen, o kome se pisalo još u vreme kada se pojavio i po svemu sudeći bio tolerisan usled drugih sistemskih slabosti koje su njime bile prikrivane. Dimitrijević nudi ne samo istorijsku sliku razvoja konzumerizma od 1950. do 1974. godine već prati i njegovo artikulisanje u kulturi, i to ne samo kroz primere konzumerističkog u kulturi već i kroz primer dela koja su profilisana za takav plasman na tržištu.
Pored zaista sveobuhvatnog pristupa, knjigu odlikuje i izuzetno vešt izbor primera koji istovremeno adekvatno ilustruju pojave o kojima se govori ali su i sami po sebi literatno zanimljivi, tako da na kraju POTROŠENI SOCIJALIZAM postaje knjiga koja je praktično uzbudljiva za čitanje. Isto tako, Dimitrijevićev pogled na probleme je vrlo uzdržan, skrupulozan i bez nekakve agende koja bi trebalo da ovu istorijsku temu pretvori u materijal za današnje obračune.
To međutim ne znači da POTROŠENI SOCIJALIZAM nije itekako poučan i za nas danas jer se razni modeli ekononmske povezanosti razvijenih i nerazvijenih itekako prisutni. Dakle, ova knjiga ima svoj odjek danas na najbolji zamislivi način.