Levitan je prvič izšel leta 1982. V njem prvoosebni pripovedovalec Levitan, zaprt zaradi političnih razlogov, opisuje dogajanje v zaporu in svoj tok misli, svoj boj s samim seboj, boj za preživetje in boj z institucijami. Če vsaj v obrisih poznamo Zupanov življenjepis (leta 1949 je bil obsojen za različne prestopke, od organiziranja skupinskih spolnih orgij prek smešenja ukrepov ljudske oblasti do ogrožanja zunanje in notranje varnosti države), potem nam je že na prvi pogled jasno, da je Levitan vsaj toliko kot fikcijski tudi avtobiografski roman Vitomila Zupana. Napisan z energijo, ki jo redkokdaj srečamo v slovenski literaturi, je Levitan osvežujoče in navdihujoče delo, ki nas hkrati vrača nekaj desetletij nazaj.
Vitomil Zupan, who also wrote under the pseudonym Langus, was a Slovenian writer, poet, playwright, essayist and screenwriter. He is considered one of the most important authors in the Slovene language of the second half of the 20th century.
,,Levitan" je jedno od onih dela koje je teško definisati. Teško je odrediti žanr kojem bi ,,Levitan" mogao da pripada jer se on može posmatrati univerzalno, kroz prizmu više književnih žanrova.
,,Levitan" je memoar, antimemoar, zatvorski dnevnik, autobiografija, kritika upućena društvu i režimima. ,,Levitan" je sve, ali verovatno i više od toga.
,,Levitan" se svojevremeno smatrao svetim gralom mlade buntovne liberalne omladine Jugoslavije. ,,Levitan" je za njih bio svojevrsna verzija ,,Lovca u žitu", a Vitomil Zupan je bio njihov jugoslovenski Hemingvej.
Zupan je bio autor koji i dan danas nosi laskavu titulu najprevođenijeg slovenačkog autor. Živeo je poput avanturiste, uživajući u skijanju, boksu, plivanju. Peo se na Mont Blan, bio učesnik u ratu, pisao pesme, drame, prozu, predavao matematiku a uz sve te bio je i poguban za mnoge žene. Nakon rata Zupan postaje ugledni građanin Ljubljane, ali je zbog nesmotrene gluposti završio u zatvoru, u kojem provodi nešto više od 6 godina.
Upravo u zatvoru Vitomil Zupan smešta i svog junaka Jakoba Levitana, njegovog alijasa, i kroz ove "zatvorske memoare" Zupan jasno daje do znanja da ovo nisu neki tipični memoari gde se autor/junak tako lako prepušta melanhonliji. Svestan svog zločina on je spreman da odleži svoju kaznu, a vreme provodi izučavajući svoje "sabrate" robijaše, izučava hijerarhiju robijaškog fakulteta čiji je brucoš postao. Ali najbitnije on počinje da izučava i shvata svet u kojem je živeo, ironično tek nakon što izopšten iz njega. On se prepušta komentarisanju raznih socijalnih tema koje će postati zanimljive društvu tek nekoliko decenija kasnije.
Preko društva, ideala, morala, vere, političkih sistema, seksualnosti, ljudskih karaktera. Zupan nam nudi lepezu svojih odgovore, koji su zapanjujuće sveži. Savremeni, iznenađujuće primenljivi u sadašnjici kojoj živimo. ,,Levitan" je jedno od onih dela koje možemo smatrati univerzalnim. A njegovog autora možemo doživeti kao jedno zdravorazumsko biće, puno vrlina i mana čije su ideje i zapažanja svakako bila više ili manje ispravna.
,,Levitan" nam nudi mogućnost razumevanja sveta, iz perspektive onog kome je taj svet bio "nakratko" uskraćen.