"Bialy klaun" Damira Miloša jest jedną z najlepszych chorwackich powieści dziecięcych często porównywaną do Małego Księcia. Symboliczne czarno-białe ilustracje idą w parze z pełną znaczeń fabułą opowieści.
To wzruszająca i pełna symboli oraz znaczeń powieść o chłopcu daltoniście, który poszukuje kolorów. Wierzy bowiem, że gdy je odnajdzie, będzie mógł zostać klaunem cyrkowym tak jak jego rodzice. Gdy pewnego dnia chłopiec spotyka w lesie ślepego starca, jego życie zmieni się w sposób, w jaki nawet nie przypuszczał. Starzec zdradzi chłopcu tajemnicę – kolory może widzieć każdy, bo do ich percepcji służy nie tylko wzrok, lecz także pozostałe zmysły: smak, węch, słuch czy dotyk. Ale czy to wystarczy, by stać się artystą cyrkowym? A może chłopiec wybierz inną życiową drogę?
To historia, której główym tematem jest przekroczenie progu dorosłości przez chłopca-daltonistę – spotkanie ze ślepym mędrcem, refleksja nad prawidłami rządzącymi światem i decyzja o odrzuceniu zasad panujacych w cyrku, w którym dorasta bohater. Jak każda dobra książka dla dzieci, także ta jest jednocześnie znakomitą książką dla dorosłych. Stąd wykorzystanie również tutaj występującej często w literaturze chorwackiej triady: smok-chłopiec-starzec. Smok należący do świata snów reprezentuje podświadomość chłopca i jego próby odnalezienia swojego miejsca w życiu, chłopiec reprezentuje ego i odzwierciedla dążenie do zrozumienia i rozwoju przy pomocy starca, który z kolei symbolizuje superego.
Przeczytajcie tę historię, odnajdźcie dziecko w sobie i wyruszcie w poszukiwaniu barw i ludzi, którzy mają czas, by szukać swojego szczęścia i odnajdywać kolory w tym, co jest szare.
Damir Miloš rođen je 1954. godine u Opatiji. Objavljivao je drame, prozne, esejističke i teorijske tekstove, knjige i priručnike o jedrenju. Prozne knjige: Bijeli klaun, Zoe, Kapetanov dnevnik, Nabukodonozor, jedriličarski brevijar Pod jedriljem krstača.
Dječja bi književnost, kao termin, trebala doživjeti temeljitu reviziju. Primjer je toga Bijeli klaun (nerijetko nazivan hrvatskim Malim princem). Priča je to o zmajevima, princezama, očito i klaunovima, međutim nije sve to isključivo onirično. Dapače, događaji u dječakovu životu prenose se u njegove snove. Crno-bijeli svijet u kojem živi - naime daltonist je - počinje dobivati boje kada upozna sijedoga starca. Upravo tu započinje koloristička avantura. Sjećate li se Beskrajne priče? Toliko raznoraznih stvorenja, toliko priča, svjetova... Pokušajte sve to prenijeti u upoznavanje boja. Damir Miloš radio je s djecom oštećena sluha, a iskustvo govora - ono što je nama tako normalno, a toj djeci nešto tako predivno - opisao je pomoću dječaka koji cijeli svoj život provodi u cirkusu. Katkad duhovita, nerijetko nestvarna, prečesto bolno istinita, ova priča mijenja poimanje svakodnevnice. Obojite svoj svijet pitanjima, tragajte za odgovorima.
Za djecu d 13 godina je to preapstraktno i ne bi trebalo biti u lektiri. To je samo još jedna od knjiga koja će ih odvratiti od čitanja i užitka u tekstu!
Iz nekog razloga, ovu knjigu nismo imali na popisu lektire u osnovnoj školi i tako evo mene, puno godina kasnije upoznajem Bijelog klauna. Neobičnog dječaka prepunog pitanja, dječaka koji ne poznaje boje i njegovu princezu, kći krotitelja tigrova. Upoznajem i jednog zmaja koji mu svake noći dolazi u snove i slijepog starca koji dječaku otkriva boje. Ovo je jedna mala, ali zaista moćna knjiga.
Knjiga koja za sobom ostavlja pitanja kavi smo ljudi i koliko smo svjesni svoje okoline i osoba koje imaju određenih zdravstvenih poteškoća. Teška životna pitanja prikazana kroz odnos dječaka i starca, njegove princeze, njegovih siromašnih roditelja. Uz sve te okolnosti dječak ima dishromatopsiju (ne vidi boje i ne raspoznaje ih), starac je slijep, kroz priču se pojavljuje i gluhi dječak. Svijet je prikazan iz njihovog aspekta i opisan način na koji oni doživljaju određene boje i stvari koje normalne osobe doživljavaju drugačije. Teško djetinjstvo koje dječak provodi uz roditelje koji su siromašni i cijeli život rade i žive u putujućem cirkusu. Način školovanja koji zbog stalnog seljenja ne poznaje prava prijateljstva i pripadnost, gdje ne smije pokazati svoje nedostatke (ne prepoznavanje boja). Poveznica između starca i dječaka je posebna, dva različita a opet slična lika. Oboje suočeni gledati svijet i boje na svoj način, doživljavati prirodu i svoju okolinu, postavljati prava pitanja i nuditi mudre odgovore.
Great read! On the sad side, but with valuable lessons and perspectives. I loved the way colours were described and how the boy sees life around him. The dragon-boy relationship is also something endearing I haven't seen in a book before. The family dynamics of a circus family were also very interesting to read about.
"Bijeli klaun" jedna je od onih knjiga koje su na mene, u formativnim godinama osnovne škole, ostavile snažan dojam. Sjećam se da mi je, prilikom tog prvog čitanja, svaka rečenica djelovala duboka kao more - svaka je misao nosila biserni sjaj. Bila sam opčinjena, s razlogom. :)
Priča je djelovala mudro i očaravajuće jednostavno (a mudrost se i dade prepoznati po jednostavnosti).
Kao odrasla, odlučila sam se na ponovno čitanje, potiho se nadajući ponovnom susretu s čarolijom (jer tako biva kad se uhvatim npr. "Malog princa").
Nažalost, vidim da je odraslost donekle izblijedila moje boje. Ovoga puta priča nije posve "dobacila" do mene; nisam se mogla odmaknuti od kritičkog načina razmišljanja ("Čekaj, kol'ko mali ima godina?", "Što to njegova podsvijest pokušava izbaciti kroz strašnog zmaja u snu?").
Ta me pomisao rastužuje, no vjerujem da ipak nisam izgubila tu djetinju sposobnost otkrivanja čarolije riječi - čarolija se samo "izmjestila". U potragu, dakle!
I love this book. It has the same vibe as "The Little Prince". Prince probably has better writing style, but "The White Clown" has a way more interesting story. It follows a colour blind clown who wants to learn how to see colours. We don't know anything about him, not even how old he is through the novel.
He dreams of a dragon which subconsciously represents his other self, and creativity and curiosity I would say because when the dragon goes in grown-up peoples dreams, they hunt him and lock him up and only care about money. I would say the boys colour is white because a clown has to wear white until he first makes people laugh, and he doesn't want people to laugh at him, he wants them to think and be curious. Therefore he doesn't want a colourful costume (and he obviously can't see those colors anyway).
Knjigu sam čitala kao lektiru te ju nisam pretjerano doživjela dok ju nisam dobila na poklon prije par godina i zaljubila se.
Nakon pročitane knjige pitam se: Zašto su ljudi ono što uistinu jesu u svoje slobodno vrijeme, u svoja četiri zida, u posebnim prigodama? Zašto ljudi nisu ono što rade, ono čime se bave, ono kako provode najviše vremena? Kada bismo barem uspjeli uskladiti to dvoje; stalno biti ono što želiš biti. Biti neotuđen, nepodvojen; voljeti svaki dio onoga što te čini onime što jesi - voljeti sebe. Biti sretan kao trajno stanje, a ne privremeno, a ne u cirkusu. Bilo bi lijepo moći obrisati suzu s lica bijelog klauna. 🤍
Vidjela sam dosta ljudi kako kažu da ova knjiga ne bi trebala biti lektira u osnovnoj, ali ne mogu se složiti. Imali smo ju za lektiru u sedmom razredu i do danas je jedna od mojih najdražih knjiga.
Ciekawe nakreślenie tematu zatracenia społeczeństwa w swoich pustych dążeniach. Książka ma w sobie wiele przemyśleń powstałych przez przedstawienie perspektywy młodego chłopaka. Rzeczywiście jest podobne do małego księcia, wszystko przez pokazanie świata z perspektywy zaledwie dziecka - 4 ⭐
Książka, która porusza wiele ważnych tematów i przedstawia je w sposób zupełnie niespodziewany, ale tym samym dogłębnie trafiający do czytelnika. Spodziewałam się czegoś zupełnie innego, ale zaskoczyłam się bardzo pozytywnie. Jest to pozycja, do której warto wrócić ;)
nakon dugo godina ponovila sam ovo gradivo. nisam oduševljena kao kad sam ga prvi put čitala. knjiga koja je poučna i filozofska, daje mnogo materijala za razgovor sa djecom, a sa starijima za rasprave... ali, za one koji vole promišljati - puno je boja. naravno, i umjetnici mogu naći inspiraciju. čula sam da mnogi za ovu knjigu kažu da je hrvatski Mali princ. i da i ne.
u svakom slučaju, pročita se brzo, a ostane u mislima (i srcu) dugo.
Knjiga kojoj se nerijetko vraćam kako bih ju iznova čitala i doživjela. Ljubav na prvi okretaj stranice već 11 godina. Alegoričan put u pronalasku sebe i vlastitog identiteta te propitkivanja vlastitih nedostataka i suočavanja s istima. Očekivanja koja nas opterećuju upakirana su u dječji svijet zmajeva, princeza, klauna i boja.
I read this as a kid, we were assigned to read this for a book report in school. Even as a kid, I liked what I was reading but I didn’t quite understand it as well as I do now. I re-read it this year and originally rated it 4 stars because I didn’t like the fact that it made me cry. I have now changed my mind-I love this book and it deserves 5 stars. I’m not saying it will make you cry but it did for me because I relate a lot with the main character.
This entire review has been hidden because of spoilers.
This book can make children ask some phylosopical questions, and can access parts of their mind still unlocked, it tickles apstract thinking in a concrete child. It is too simple for older children, already in apstract phase, but it is beautiful for preteen.