Kajoa ističe četiri vrste igara:
agon
alea
mimicry
ilinx
Ova podela je neverovatno zavodljiva, čak i kada ne obuhvata sve moguće primere.
AGON je takmičenje, odnosno, borba u kojoj su veštački stvoreni jednaki izgledi da bi se protivnici sreli u idealnim uslovima – rivalstvo u odnosu na neku osobinu (izdržljivost, brzina, snaga...). Duh agona vidljiv je u dvobojima, turnirima, kao i u svim sportovima – od boksa do fudbala.
ALEA je suprotnost agonu – ne dobitak u igri sa protivnikom, već sa sudbinom. Alea je, znamo, na latinskom kocka, tako da igre koje Kajoa naziva ovako mogu biti nazvane igrama na sreću. (Nebrojeno puta sam se setio aleatorike Džona Kejdža i kako sama muzika može biti prepuštena na formu sreće – kako je kockica bačena, tako kompozija teče.) Za razliku od agona, ovde je sudbina jedini činilac pobede – alea negira rad, strpljenje, eliminiše vrednost, tačnost, trening i postaje apsolutno ili-ili. Neka od tipičnih oblika ovih igara su: rulet, lutrije, trke pasa, različite opklade. Takođe, vrlo je zanimljivo da od sva četiri tipa igara samo alea nije svojstvena životinjama.
(E sad, istini za volju, i sam Kajoa odmah nakon navođenja karakteristika alea-e navodi i kombinaciju (agon+alea) vidljivu u npr. bridžu.)
MIMICRY predstavlja oblik igara koje se ostvaruju oponašanjem i prerušavanjem. Pravilo mimicry-ja je jedno jedino – da igrač opčini gledaoca, da ga ubedi. Kajoa detaljno govori o sveprisutnosti ove vrste igre u životinjskom svetu i to pre svega kao formativnog faktora, koji, naravno, važi i za ljudski rod. Zanimljivo je u tom svetlu zapažanje u jednoj fusnoti: u igračkama vezanim za oponašanje odraslih, dečaci su upućeni uglavnom na daleke, romantične, irealne situacije i avanture, dok su devojčice vezane za poznate, bliske i realne situacije. (Dečak je, veli Kajoa (49), u igri – vojnik, musketar, vanzemaljac, kauboj, gusar; dok je devojčica: kuvarica, majka, peglerka.) Svi oblici scenskih praksi: od dečjih igrokaza i podražavanja sve do institucionalizovanog pozorišta, oblik su ove vrste igara.
ILINX je najteže objasniti. Ali, iako je teško objasniti, ima u sebi nečeg vrlo poznatog, samo se o tome ne razmišlja često kao o igri. Ilinx je želja da se dospe u neku vrstu zanosa, grča ili vrtoglavice, koji naprečac brišu stvarnost. Oblici ilinx-a su raznoliki: od vrtenja u krug, preko ljuljaške, do vašara ili hoda na žici.
Uz sve navedene vidove igara, postoje i dve varijable koje treba imati u vidu jer oblikuju njihovo postojanje. To su LUDUS i PAIDIA. Dok prvi pojam označava kalkulativnost i kombinatoriku, drugi se svodi na uskomešanost i bujnost. I jedno i drugo preduslovi su igara i načini njihovog ispoljavanja. Dok je, npr. agon u padiji – trka bez pravila, agon u ludusu je sportsko takmičenje.
(Kajoa pojavu hobija određuje kao oblik ludusa i daje sledeću definiciju: hobi je „drugorazredna besplatna aktivnost, započeta i nastavljena iz zadovoljstva”) (61)
I da ne odem u prepričavanje knjige, koja će svakako doći do onih do kojih treba da dođe, važno mi je da kažem da Kajoa nije napisao samo sociologiju igara, već i sociologiju inspirisanu igrama. A razlika uopšte nije zanemarljiva. Ne radi se, dakle, o deskripciji, već društvenoj mehanici – u odnosu na prakse igara nekih društava može se zaključiti više nego što bi neko pretpostavio. A u igrama smo svi mi sačuvani.
Šteta je što Kajoa nije doživeo video-igre. Mislim da bi sve dobilo nov smisao.
Bonus – nekoliko zanimlnjivosti:
Čigra u Evropi je nepoznata sve do 18. veka. (105)
U SAD-u je 1953. godine bilo prijavljeno 30 000 profesionalnih astrologa. (76)
Izvesna Lois Konvej bila je proglašena na takmičenju za mis-skelet, jer je pod x-zracima pokazala najlepši kostur. (143)
U SSSR-u igre na sreću su bile zabranjene, ali se štednja podsticala kao retko gde u svetu. I upravo u okviru štednje, država je pravila svoje nagradne igre. (184)
Neke civilizacije imale su sasvim drukčije termine za igre. Na kineskom tako reč VAN može da označava dečje igre, bezbrižne i sitne razonode, slobodnije seksualne odnose, ali i sve one igre koje zahtevaju razmišljanje i zabranjuju svaku žurbu (među njima i gledanje vodopada ili kuvanje) (63)