nije slučajno da je na tlu Bosne zabiljezen i najveći broj lirskih narodnih stihova, najveće književne vrijednosti - imena autor IZGUBLJENA su u tami vijekova, ali njihova rijec živi medju nama do danas
Čuli smo riječi o hljebu nasušnom
Da hljeba valja dati svakome
koji ga treba
No neka se od sada zna da nije sve u hljebu ovome
Jer pravo od travničke Lašve, pa preko Rame i Neretve, do travunjske Lastve, Lete te laste, na Lastovo plavo
Bez svog jedinog grada mrtav sam mrtav
Ali sa smrću mojom nije umro i svijet
Opet se u nekim očima svjetlost zanavijek gasi
U nekim mehkim tek počinju da plamte snovi
Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu
Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu
Jer je vrijeme blizu
Sve zvijezde su nam se javile ali sve zvijezde zadjoše
Pa kto čini nepravdu neka i dalje nepravdom prijeti
Kto pogan jest neka se još pogani
I svet kto je neka se još sveti Jer je vrijeme blizu
Ali to nije sve, ti ne znaš zakon raskrsnice, izmedju svjetlila i tmice,
Najteža hrvanja su i ratovi pravi u sanmome biću
Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje
izmedju mnogih mojih velikih zala
Ti ne znaš s kim imaš posla
Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova
Ti ne znaš da put od tebe do mene
nije isto što i put od mene do tebe
Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu
Skrivenom za tvoje moćne oči
Ti ne znaš da meni je mnogo više nego što misliš
sudbina namrijela i dala
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nadješ istinski put
do mene
katunar - predstavnik vlaških i ostalih polunomadskih plemena i skupina stnovništva
I javljanje zvijezda, dokle god budeš pozdravljao pupanje krošanja
I žalio padanje lišća
Ti ćeš živjeti i kad ti se oči sklope
Živjet ćeš u tvojoj djeci
i u djeci njihove djece
Znaće se da smo bili trenuci kajanja
zrnce u pijesku na sprudu
varnica u ognju
vlat u travi vječnosti
Kako si nježan i krhak
a treba da živiš
medju ljudima a riječi nemaš
treba da živiš medju vucima a zuba nemaš
a kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka
vuka i čovjeka
ruke su tvoje plavi dozivi zore
U životu treba mudro da šutiš
al riječ ako rekneš neka bude teška kao svaka istina
neka bude rečena za čovjeka
došao si ovdje gdje je najnezahvalnije bilo doći
Ovdje gdje je najludje bilo stići
Ovdje gdje je ipak bilo najjunačkije naići
Jer ovdje se ne živi da bi se živilo...
Sada je moje slovo cijelo...
Bosni je bilo sudjeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu, i da na nju čeka, ali da je ne dočeka.
sunce, mjesec, sunčani krst, loza, štit, svastika, arkade - vrata itd.
Dominikanski red je osnovao Dominikus de Gucman u Tuluzi 1215 godine, u središtu katarskog otpora protiv feudalističke oficijelne države i u vremenu progona katara.
Španski sanjar Migel de Unamun: Pustite me da sanjam, ako je taj san moj život ne budite me.
Pred usudnim pomračenjem spasonosnih staza povratka, u Dizdarevim stihovima uvijek ostaje barem iskra ljudskog otpora besmislenosti življenja, maker se pristalo Na svjesnu poetsku iluziju I san o mogućnosti spasa.
Ta drama je nagoviještena u uvodnoj pjesmi Putovi u kojoj se progonjeni heretik obraća progonitelju bez straha od smrti, koja ma kada I kako došla donosi uvijek isto pitanje o tajni nebeskih vrata.
Heretička misao samospoznaje ostvaruje se ovdje gradacijski, od punog povjerenja u istinitost religijske poruke, preko prvih tragova sumnje pred nijemim protokom vremena, do konačnog saznanja o praznini transcendencije.
Pjesma Brotnjice - prosvijetlit će stamena snaga čovjeka kojom se pristaje na paradoksalnost života.
..heretička pobuna čovjeka protiv religijskog autoriteta.
Dizdareva pjesma se humanistički rastvara u radosnoj spoznaji o vječnom obnavljanju i pobjedi života
U ovakvom pjesničkom planetariju Dizdara središnje mjesto pripada čovjeku, njegovoj neiscrpnoj snazi otpora i stvaranja.