Na beogradskom asfaltu, četiri decenije unazad, susretali su se istina i mašta, sećanja i snovi, mudrost i naivnost, iskustvo i neznanje, kultura i prostakluk, psihologija ličnosti i ulični žargon. Iz tih susreta, magičnom sintezom, rodila se knjiga koju držite u rukama. Samo na vama ostaje da odaberete šta ćete od ponuđenog prihvatiti kao stvarnost a šta kao fikciju, ali birajte oprezno. Često će ono što zvuči sasvim neverovatno, u stvari biti izvorna, nepatvorena istina.
Mamurno jutro u hotelskoj sobi. U krevetu unakažena mlada žena. Slikoviti likovi neobuzdanih strasti i uzburkanog temperamenta, slučaj i sudbina, veza sa zauzetom ženom i noćni život, prepliću se i stvaraju napetost, intrigiraju... Petrović se igra stvarnošću i fikcijom, i drži nas u stalnom iščekivanju, a ono što će uslediti potpuno je neočekivano.
Ne samo zbog kraja, koji nisam očekivao i koji me je ostavio sa knedlom u grlu, već zbog cele storije od prve stranice pa nadalje, bez problema tvrdim da je ovo jedna od najboljih knjiga novijih srpskih pisaca koju sam pročitao. Shvatam koliko je to hrabra izjava, ali ne želim da je povučem. Zoran me je upozorio da bi moglo da mi se desi da, kada jednom počnem, možda neću moći tako lako da ostavim knjigu po strani, ali priznajem pripisao sam to preteranoj samouverenosti. Jedino, što je bilo baš tako, radilo se o samouverenosti ili ne. Ne sećam se da sam skoro sa većom strašću gutao neko štivo ovako. Tim pre što se o fantastici uopšte ne radi (dobro, nije baš sasvim lišena nadnaravnih momenata, ali to ostavljam svima koji će knjigu čitati, na moju toplu preporuku). Da paradoks bude veći, ono što je bilo uzbudljiva, gradska, duhovita, ali i duboko emotivna priča, vanredno iskrena, pa samim tim i autentična, ispisana bogatim darom i istinski lepim rečenicama, sve to dakle, nije me uvuklo u apsolutno poistovećenje sa glavnim junakom, do samog kraja. A on... on mi je poput ukazanja otvorio poslednja vrata, raskrilio poslednji zabran Zoranove duše i u tom "svetom" mestu olakšao razumevanje - Ovo je priča života, ljubavi tog života, koja poput svih velikih često biva tragična (čak sam i ja koji sam pomalo debelokožac kada su te stvari u pitanju bio pogođen njome). Da li zbog toga što sam i sam trenutno više okupiran temama iz neposrednog okruženja, aktuelnog vremena, te gradskih kulisa, moram priznati da je Bulevar greha na mene ostavio jači utisak od Zoranovog popularnog i multižanrovskog čeda Praznika zveri (istina, čitao sam samo prvi deo za sada). Sjajan prvenac, za koji se to nikad ne bi reklo. Isceđen iz pravog JA, bez stida i bez ulepšavanja, sa bolom i ljubavlju, sa patnjom i šmekerskim osmehom, sa dušom.
Ove godine sam rešila da pročitam bar jedan domaći roman mesečno i drago mi je da ovaj izazov posebno podržava savremene domaće pisce jer imam želju da otkrijem nove autore.
Nažalost, meni se nije dopao Bulevar greha. Prosto mi se nije svideo stil, imala sam osećaj kao da mi neko prepričava šta mu se dešava u životu, a mene ne interesuje. Nisam osetila da mi je radnja bliska jer se nikada nisam kretala u takvom društvu, i takav način života je za mene stran. Ono što moram da priznam je da je dobro prikazao tu vrstu toksičnog odnosa koji nije redak danas, a u kome mnogi nisu ni svesni da se nalaze. Ne sviđa mi se što ga naziva ljubavlju jer jedino što sam ja ovde mogla da vidim je seksualna opsesija. Takođe, davanje uloga osećanjima mi je delovalo detinjasto i nije mi prijalo da čitam.
Nisam Zoranova ciljna grupa čitalaca, ali ako volite lagane ljubavne trilere sa žargonskim jezikom i primesama sapunice, možda će se vama njegova priča dopasti.
Čista petica. Šmekerski, zavodnički, beogradski, strastveno, zabavno, oporo i cinično, humoristično, emotivno, i iznad svega-bolno. Bolno i bolno, kako samo ljubav može boleti. Ne slažem se sa mišljenjima da se u stvarnosti ne bi trpelo...itekako se trpi. Svako od nas je verujem, imao jednu takvu ljubav, zbog koje je praštao, trpeo, popuštao, ponižavao, sklanjao ponos u stranu...i sve to uviđao, i opet i opet joj se vraćao. Jer kako često kažu-da glad i moral ne idu zajedno, isto tako i moral i ljubav često ne idu zajedno-a moral je ionako poprilično rastegljiv pojam. Odlična knjiga, životna. Zoran je rođeni pripovedač. Uživao sam.
Kada sam dobila ovu knjigu u ruke, nisam mogla a da ne zavirim bar na prve stranice... Početak me totalno izbacio iz cipela, tako da sam jedva čekala nastaviti s daljnjim čitanjem. Teškom mukom sam je ostavila po strani dok ne završim započetu, a ona kao da je vikala "uzmi me.. uzmi me..."... Ma strpljen, spašen - kažem ja.
Znate, nisam ja očekivala ovdje veliku ljubavnu priču jer početak je scena iz horor filmova. Međutim, ovdje je riječ o jednoj zabranjenoj ljubavi između muškarca ( do tada moralnog ), i žene kojoj ljubavne avanture ( iako je u vezi ) nisu strane. Njegov život, opisan od adolescentnog doba, s ponekim sjećanjem na djetinjstvo, pa propao brak, i sada, bećarluk, vješto je opisan tako da se čitatelj može bez problema stopiti s njime i uživati u njegovim nedaćama.. No, kada u njegov život uđe Ana, sve se mijenja, pa i on sam. A onaj čovjek visokog morala, totalno se gubi u ljubavnim igrama jedne žene... Za njega to je prava ljubav čega ćemo biti svjesni skroz na kraju, a šta je on za nju? Hm... Ljubav ili još samo jedna avantura?!
Ovaj roman je za mene bio još jedno testiranje živaca. Koliko puta sam rekla glavnom liku: Budalo jedna?! Stvarno... Šta sve neće čovjek sebi dopustiti zbog ljubavi jedne žene, i koliko žena se ponižava zbog ljubavi jednog muškarca?! Kakva je to ljubav?! E ta pitanja će si svaki čitatelj postaviti, a Zoran je vješto opisao sam proces stvaranja jedne takve veze. Psiholog, šta ćeš ?! 😊
Još mi je zanimljivo to što se glavni protagonist zove kao i autor, pa ako se ikada sretnem s dvometrašem od 120kg po imenu Zoran Petrović, sigurna sam da ću ga pitati: A koliko ima istine u ovom romanu?
Odlicna knjiga. Lepog jezičkog stila koji se lako čita. Majstorski napisan knjiga o vezi čoveka sa udatom zauzetom ženom. Priča pokazuje šta se sve iz te veze moze izroditi. Imao sam utisak kao da sve doživljavam zajedno sa glavnim junakom ove priče. Posebno deo gde se budi iz noćne more. Zaista fantastična priča i odlično napisana. Uživao sam i doveo sebe do nekih novih saznanja na psihološkom nivou!
To je to. Ovakvu knjigu sam odavno čekao da pročitam, a pročitao sam je za manje od dva dana što samo govori o tome koliko mi je "legla". Slične godine, isto ime, prepoznavanje mene u njemu doprineli su pojačavanju emocije tokom čitanja.
Moram priznati da je ova knjiga u odnosu na " Praznik zveri", iako skroz drugačijeg žanra, nešto slabija. Na momente kada je autor pisao o odnosima između Ane i Zorana, priča me podsjetila na " Avanture nevaljale djevojčice" od Llose. Iskreno, jako me nervirao glavni lik jer je bio previše popustljiv i tolerantan prema Aninim hirovima. To u realnom svijetu teško da bi tako funkcioniralo. S druge strane mašta je jedno, a realnost nešto sasvim drugo. U svakom slučaju Zoran je definitivno ekspert za pisanje i teška srca sam dala manje od 5 *
Beogradski dečko, beogradski bulevar, beogradske face i beogradski žargon... Ljubavna priča kroz oči muškarca - pakao i ekstaza, suze i zadovoljstvo... Knjigu sam uzela u ruke po preporuci mnogih ljubitelja knjiga iz knjiških grupa, uz maksimalno poverenje u Zoranov rad na osnovu pročitanog serijala "Praznik zveri"... Ali, očigledno ljubitelju fantastike, ova realna priča mi baš i nije "legla"...Ja sam,prezasićena surovom realnošću ipak više za bajke... Lakše se suočavam sa krvopijama iz sveta mašte nego sa stvarnim energetskim vampirima iz okoline... Ali i ovde ostadoh opčinjena i zavedena Zoranovim književnim jezikom, tim njegovim umećem da uklopi i psovku i filigranske epitete i naslika najčarobniju sliku čak i turobnog sivila Beograda.
Za iskrenost je potrebna hrabrost, a Zoran je bio veoma hrabar kada je odlučio da napiše Bulevar greha. Bez cenzure i veoma slikovito opisan boemski život gradskog momka. Interesantan roman...čestitke.