Novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall primio se zahtjevnog zadatka i napisao biografiju Olivera Dragojevića pod nazivom Južnjačka utjeha. Knjiga počinje sa sljedećim opisom: "Rodija sam se u Splitu 7. prosinca 1947., kao peto dite Mate i Kate Dragojević iz Vele Luke na Korčuli i to u zgradi Natka Nodila, u kojoj je tada bilo rodilište. Mater mi je dala ime po Oliveru Twistu. Govorila je poslin da je to zato što smo bili prava poslijeratna sirotinja." Od ranog djetinjstva Oliver pokazuje sklonost glazbi i pjevanju. Već kao trogodišnjak zavlačio se ispod šivaće mašine i pjevao glavom zavučenom u njezinu zaštitnu kutiju uživajući kako mu glas odzvanja. Prvi instrument koji je primio u ruke bila je usna harmonika (s negdje 5 godina), a kasnije su došli klavir, klarinet (s njim je zaradio prvi honorar) i gitara. Među prvim pjesmama koje su ga se dojmile bila je Diana Paula Anke, a od djetinjstva pa do danas omiljeni glazbenici su mu Stevie Wonder i Ray Charles. Zatim priča jednostavno teče dalje i Gall isprepličući razne izjave, opise splitske glazbene scene 60-ih i 70-ih godina, anegdote, podatke, prošlost i sadašnjost, tvori zanimljivo i čitko štivo.
Zlatko Gall rođen je 1.12. 1954. u Splitu. Povijest umjetnosti i arheologiju diplomirao 1978. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija objavljivao teme s područja likovnosti, stripa i rocka u omladinskom tisku, a od 1979. profesionalni novinar u Slobodnoj Dalmaciji. Do odlaska iz Slobodne Dalmacije 1995. bio urednik kulture, kolumnist i komentator Slobodne i Nedjeljne Dalmacije. Tijekom devedesetih bio politički kolumnist Vjesnika i Vijenca, te stalni kolumnist mjesečnika More. Od 1995. do 2001. u Slobodnoj Dalmaciji obavlja posao glazbenog kritičara i komentatora; bio novinar Tjednika, a potom Feral Tribuna. Bio glavni urednik glazbenog mjesečnika Feral Music. Autor glazbenih projekata Prst u more i Čovjek od soli za koja je 2005. i 2006. dobio i diskografsku nagradu Porin.
Još jedna biografija iz Profilove naklade, koja se ovaj put bavi životom Olivera Dragojevića. Knjigu sam pročitao nakon Horvatovog Fantoma slobode, biografije Johnnyja B. Štulića. Kao i s prethodnom biografijom, uglavnom sam zadovoljan sadržajem knjige. Budući da nisam bio veliki poznavatelj glazbe Olivera Dragojevića, osim naravno najvećih hitova, odlučio sam se upoznati s tim svijetom dalmatinske pjesme. Knjiga prati život Olivera Dragojevića od djetinjstva u Veloj Luci, pa sve negdje do 2005. godine i albuma Vridilo je. Na kraju knjige nalazi se popis diskografskih izdanja, popis pjesama na tim izdanjima i mnoštvo slika iz cijelog života.
Zadovoljan sam s količinom korisne informacije koju sam dobio čitanjem knjige. Smatram da je knjiga dobar početak za nekoga tko želi istražiti dalmatinske pjesme, a ne zna odakle bi krenuo. Velik dio knjige zauzima suradnja s Zdenkom Runjićem i njihova zajednička dominacija Splitskim festivalom 70-ih i početkom 80-ih godina. Poslije naglasak prelazi na suradnju s Gibonnijem i drugim autorima. Osim što prati Olivera Dragojevića, u knjizi se može pronaći mnoštvo informacija općenito o glazbenoj sceni Dalmacije. Autor je ostao poprilično objektivan, što je vrlo dobro za biografiju. Južnjačku utjehu preporučam svakome tko je zainteresiran istražiti dalmatinsku glazbu.