What do you think?
Rate this book
Emet
Unknown Binding
Published January 1, 2016
4 people want to read
About the author
Ivana Šojat
75 books46 followersRođena u Osijeku, gdje je završila gimnaziju (novinarsko usmjerenje) i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam je godina živjela u Belgiji, gdje je završila studij francuskoga jezika. Godinu dana radi kao dopisnik Glasa Slavonije iz Bruxellesa. Već šest godina aktivno se bavi književnim prevođenjem. Suradnik brojnih književnih revija. Napisala zbirku poezije na francuskome jeziku Saint Espoir koja još nije objavljena, no čiji su dijelovi objavljeni u belgijskom književnom časopisu Le Fram. Književni i pjesnički krug iz Kraainema (Bruxelles) zbirku je proglasio najboljom od njima pristiglih rukopisa 1999. godine. Godinu dana pisala kolumnu u Magazinu osječkog Glasa Slavonije. Kolumne su kao eseji objavljene u knjizi I past će sve maske. Članica DHK.
Objavila: Hiperbole, pjesme (Hrašće, Drenovci, 2000.), proglašena najboljim pjesničkim rukopisom na pjesničkim Susretima u Drenovcima 1999.; Šamšiel, roman (Matica Hrvatska, Osijek, 2002.), koji je na Kozarčevim danima u Vinkovcima, 2002. nagrađen Poveljom za uspješnost; Uznesenja, pjesme (Triler i DHK-ogranak Rijeka, 2003.); Utvare, pjesme (Solidarnost, Zagreb, 2005), nagrada Bl. Ivan Merz.; Kao pas, priče (DHK-ogranak Rijeka, 2006.); I past će sve maske, eseji (Alfa, Zagreb, 2006); Sofija plaštevima mete samoću, pjesme (VBZ, Zagreb, 2009.); Mjesečari, priče (Fraktura, Zaprešić, 2009.).
Objavila: Hiperbole, pjesme (Hrašće, Drenovci, 2000.), proglašena najboljim pjesničkim rukopisom na pjesničkim Susretima u Drenovcima 1999.; Šamšiel, roman (Matica Hrvatska, Osijek, 2002.), koji je na Kozarčevim danima u Vinkovcima, 2002. nagrađen Poveljom za uspješnost; Uznesenja, pjesme (Triler i DHK-ogranak Rijeka, 2003.); Utvare, pjesme (Solidarnost, Zagreb, 2005), nagrada Bl. Ivan Merz.; Kao pas, priče (DHK-ogranak Rijeka, 2006.); I past će sve maske, eseji (Alfa, Zagreb, 2006); Sofija plaštevima mete samoću, pjesme (VBZ, Zagreb, 2009.); Mjesečari, priče (Fraktura, Zaprešić, 2009.).
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 of 1 review
February 2, 2017
Fraktura
Zagreb, 2016.
Ne znam kad me zadnji put neka knjiga tako privukla u svoj mrak poput ove. Možda "Drakula", s time da bih rekao da mi je ova knjiga bolja od "Drakule". Daleko je mračnija, nesretnija i dublja, bliža je životu.
Naglasio bih da je ovaj kratki roman izašao u sklopu Frakturina izdanja 2016. s nekim kratkim pričama. Ja sam stvorio ovu bibliografsku jedinicu zasebno, jer postoji već profil na Goodreadsu naslovljen "Emet i druge priče", zato jer pišem ovaj kratkosvrt isključivo u odnosu na "Emet" kao djelo.
"Emet" je dugačak tek 130 i nešto stranica te se bavi svijetom jedne nesretne žene. Djelo raščlanjuje njezin život, njezinu unutrašnjost, njezinu obitelj, ovime želim ukazati na njegovu romanesknost. Tekst ne bih nikako svrstao u kratku priču ili novelu.
Jezik je književan, bitne su boje koje doprinose tome da tekst konstantno boja atmosferu romana. Jezik je u biti najslabija karika u konstrukciji ovog djela, no bolje je reći najmanje odlična karika konstrukcije romana. Tehnologija pisanja je u službi sadržaja, u smislu da se ne javljaju jezične aktualizacije; neologizmi, jača metaforičnost, manirističke igre s riječima. Jezik je mračan, prodoran, vlažan, sve s ciljem da podastre tu otužnu kuću gdje obitava likuša naratorica, također da podastre njen pomračen um.
Roman nije podijeljen na poglavlja u smislu da poglavlja nisu naslovljena niti numerirana. "Emet" je ipak razdijeljen na tekstualne razdjelnice koje se nalaze na sredini stranice, dakle početak i kraj stranice je bjelina, te razdjelnice govore o nekoj ženi koja proganja likušu.
Djelo je u potpunosti pisano u prvom licu. Likuša naratorica se zove Lucija. Njeno ime se saznaje tek u drugoj polovici romana te se spominje uzgredno jer se zapravo saznaje da je dobila ime po svojoj baki Luciji. Baki koja nije ona baka koja se javlja u djelu. Lucija je slikarica.
Lucija je odrasla u obitelji koja joj je donijela isključivo nasilje, seksualno napastvovanje, dernjavu te joj je oduzela zauvijek mir.
Otac joj je ubio djeda, djed je seksualno zlostavljao Luciju, te je Lucija djedovo ubojstvo vidjela vlastitim očima. Baka i otac su izvršili samoubojstvo. Majka joj je umrla od bolesti. Svi njezini mrtvi ukućani dolaze nakon svoje smrti te mrtvi pričaju s Lucijom. Do samog kraja ne zna se je li Lucija psihički poremećena ili je u pitanju nadnaravno.
Luciji se sveudilj vraća djetinstvo. Živi u prošlosti, bez prijatelja, bez suputnika, bez ikoga. Samoća i bol su sve što je u životu doživjela.
Aveti, ili slike njezine bolesna uma- kad pročitate do kraje saznat ćete, joj naknadno otkrivaju sve tajne njezine obitelji;
"-Nisam imao izbora- ponovno čujem tatu. Osjećam da bi iza toga trebao slijediti uzdah. -Nije htio prestati. Nije htio- Šutimo. Kopam i stenjem. Sve mi je teže, vrti mi se u glavi. Nisam ništa jela ni pila više od dana. Kratko se okrećem prema njemu, sve mi se vrti. Imam dojam da mi oko glave lete tisuće krijesnica. Oduvijek sam govorila da mrak nije mračan, da je krcat tamnim svjetlom. Tata stoji i zuri u svoje dlanove. -Nisam htio. Nije htio prestati-, šapuće tata, govori sebi."
Ovaj citat opisuje tren kada Lucija otkopava kostur svog djeda u svom dvorištu.
Ova knjiga je prva na koju sam ja naišao u našoj književnosti u kojoj se javlja topos uklete kuće.
Zanimljive su neke etnološke odrednice poput vjerovanja, kojim Lucija predočava kako su drevni Slaveni, po pričanju njene bake, objašnjavali nestanak svojih stvari. Vjerovali su da postoji kućni vilenjak koji ljudima krade odnosno zameće stvari te ga ljudi mogu udobrovoljiti da im vrati stvari tako da mu ostave lavor tople vode.
Drugo kul vjerovanje je ono da nije dobro posaditi kraj kuće orah ili crnogoricu jer kada orah ili crnogorica prerastu kuću donose smrt njenim ukućanima.
Genijalna psihološka karakterizacija, naracija izložena kao Lucijin solilokvij istkan asocijacijama, retrospekcijama i digresijama daju jebačku moć ovom tekstu. Mračna i tzv. negativna djela su uvijek moćnija od nekih optimističkih kretenarija jer uvijek nose dublju poruku svojom analizom Mraka. Nitko ne može pobjeći od Noći jer ona je u njemu. Nitko ne može pobjeći od sebe.
https://www.youtube.com/watch?v=cixyn...
Zagreb, 2016.
Ne znam kad me zadnji put neka knjiga tako privukla u svoj mrak poput ove. Možda "Drakula", s time da bih rekao da mi je ova knjiga bolja od "Drakule". Daleko je mračnija, nesretnija i dublja, bliža je životu.
Naglasio bih da je ovaj kratki roman izašao u sklopu Frakturina izdanja 2016. s nekim kratkim pričama. Ja sam stvorio ovu bibliografsku jedinicu zasebno, jer postoji već profil na Goodreadsu naslovljen "Emet i druge priče", zato jer pišem ovaj kratkosvrt isključivo u odnosu na "Emet" kao djelo.
"Emet" je dugačak tek 130 i nešto stranica te se bavi svijetom jedne nesretne žene. Djelo raščlanjuje njezin život, njezinu unutrašnjost, njezinu obitelj, ovime želim ukazati na njegovu romanesknost. Tekst ne bih nikako svrstao u kratku priču ili novelu.
Jezik je književan, bitne su boje koje doprinose tome da tekst konstantno boja atmosferu romana. Jezik je u biti najslabija karika u konstrukciji ovog djela, no bolje je reći najmanje odlična karika konstrukcije romana. Tehnologija pisanja je u službi sadržaja, u smislu da se ne javljaju jezične aktualizacije; neologizmi, jača metaforičnost, manirističke igre s riječima. Jezik je mračan, prodoran, vlažan, sve s ciljem da podastre tu otužnu kuću gdje obitava likuša naratorica, također da podastre njen pomračen um.
Roman nije podijeljen na poglavlja u smislu da poglavlja nisu naslovljena niti numerirana. "Emet" je ipak razdijeljen na tekstualne razdjelnice koje se nalaze na sredini stranice, dakle početak i kraj stranice je bjelina, te razdjelnice govore o nekoj ženi koja proganja likušu.
Djelo je u potpunosti pisano u prvom licu. Likuša naratorica se zove Lucija. Njeno ime se saznaje tek u drugoj polovici romana te se spominje uzgredno jer se zapravo saznaje da je dobila ime po svojoj baki Luciji. Baki koja nije ona baka koja se javlja u djelu. Lucija je slikarica.
Lucija je odrasla u obitelji koja joj je donijela isključivo nasilje, seksualno napastvovanje, dernjavu te joj je oduzela zauvijek mir.
Otac joj je ubio djeda, djed je seksualno zlostavljao Luciju, te je Lucija djedovo ubojstvo vidjela vlastitim očima. Baka i otac su izvršili samoubojstvo. Majka joj je umrla od bolesti. Svi njezini mrtvi ukućani dolaze nakon svoje smrti te mrtvi pričaju s Lucijom. Do samog kraja ne zna se je li Lucija psihički poremećena ili je u pitanju nadnaravno.
Luciji se sveudilj vraća djetinstvo. Živi u prošlosti, bez prijatelja, bez suputnika, bez ikoga. Samoća i bol su sve što je u životu doživjela.
Aveti, ili slike njezine bolesna uma- kad pročitate do kraje saznat ćete, joj naknadno otkrivaju sve tajne njezine obitelji;
"-Nisam imao izbora- ponovno čujem tatu. Osjećam da bi iza toga trebao slijediti uzdah. -Nije htio prestati. Nije htio- Šutimo. Kopam i stenjem. Sve mi je teže, vrti mi se u glavi. Nisam ništa jela ni pila više od dana. Kratko se okrećem prema njemu, sve mi se vrti. Imam dojam da mi oko glave lete tisuće krijesnica. Oduvijek sam govorila da mrak nije mračan, da je krcat tamnim svjetlom. Tata stoji i zuri u svoje dlanove. -Nisam htio. Nije htio prestati-, šapuće tata, govori sebi."
Ovaj citat opisuje tren kada Lucija otkopava kostur svog djeda u svom dvorištu.
Ova knjiga je prva na koju sam ja naišao u našoj književnosti u kojoj se javlja topos uklete kuće.
Zanimljive su neke etnološke odrednice poput vjerovanja, kojim Lucija predočava kako su drevni Slaveni, po pričanju njene bake, objašnjavali nestanak svojih stvari. Vjerovali su da postoji kućni vilenjak koji ljudima krade odnosno zameće stvari te ga ljudi mogu udobrovoljiti da im vrati stvari tako da mu ostave lavor tople vode.
Drugo kul vjerovanje je ono da nije dobro posaditi kraj kuće orah ili crnogoricu jer kada orah ili crnogorica prerastu kuću donose smrt njenim ukućanima.
Genijalna psihološka karakterizacija, naracija izložena kao Lucijin solilokvij istkan asocijacijama, retrospekcijama i digresijama daju jebačku moć ovom tekstu. Mračna i tzv. negativna djela su uvijek moćnija od nekih optimističkih kretenarija jer uvijek nose dublju poruku svojom analizom Mraka. Nitko ne može pobjeći od Noći jer ona je u njemu. Nitko ne može pobjeći od sebe.
https://www.youtube.com/watch?v=cixyn...
Displaying 1 of 1 review