What do you think?
Rate this book
041
U svijetu satkanom od besprizornog konzumerizma, jedino što u bespućima potrošačkog društva ima snagu jest porezna prisila.
"Vrući krumpir" porezne uprave dodijeljen je mladoj inspektorici Leweli. Bez pretjeranog entuzijazma ona kreće na zadatak na kojem su njeni prethodnici ostali "kratkih rukava" i "polomljenih zuba", ne sluteći da kada prođe kroz trošna vrata neugledne trgovine u centru metropole, ništa više neće biti isto. Jer dotični porezni obveznik bavi se krajnje neobičnom djelatnošću, prodajom osjećaja...
"Vrući krumpir" porezne uprave dodijeljen je mladoj inspektorici Leweli. Bez pretjeranog entuzijazma ona kreće na zadatak na kojem su njeni prethodnici ostali "kratkih rukava" i "polomljenih zuba", ne sluteći da kada prođe kroz trošna vrata neugledne trgovine u centru metropole, ništa više neće biti isto. Jer dotični porezni obveznik bavi se krajnje neobičnom djelatnošću, prodajom osjećaja...
1 person is currently reading
5 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 of 1 review
March 6, 2017
Kad sam pročitala Šebelićevu knjigu Istrafantastic, znala sam da sam pronašla jednog od rijetkih SF pisaca koji mi odgovaraju jer iako ja jako volim taj žanr, vrlo sam izbirljiva glede načina na koji su te knjige pisane i kakvu radnju sadrže.
Za Šebelićeve knjige, jedno je sigurno. Ili će vas se stvarno dojmiti ili će rezultat biti upravo suprotan. Jedan je od rijetkih pisaca za koje sam primjetila da možda ne paše svakome, ali upravo u tome i jest njegova tajanstvenost koja otvara tu želju da uzmete njegovu knjigu u ruke i saznate je li ona pravo štivo za vas.
Knjiga 041 je početak trilogije, a iako sam već bila uvjerena da sam dobro upoznata s autorovim stilom pisanja, zapravo sam se prevarila jer me 041 posve uhvatio na prepad i to ne zbog jedne stvari, već njih nekoliko.
Napisavši osvrt za Istrafantastic, upitala sam samu sebe je li Šebelićeva originalnost u djelu nešto na što je naišao namjerno ili slučajno, ali sada, nakon ove knjige, sigurna sam da je to sastavni dio njega. Zapravo, u cijeloj knjizi sam naišla samo na dvije zamjerke. Prva je nedosljedna upotreba kajkavskog govora koju kajkavac u meni nije mogao ne primijetiti. U većini slučajeva je to bilo izvrsno izvedeno i nasmijalo me vidjeti neke naše domaće kletve i rečenice poput: "Dajte, momci, popijte, najte se cifrati." ili "Da, da, jebo im pas cucak mater." No bilo je i onih koje su bile nedosljedne, pa sam zbog njih koji put, priznajem, zakolutala očima. No one mi ni na koji način nisu umanjile gušt čitanja, već su samo još jedan od dokaza više da sam pomalo osjetljiva i kako bi to moji Lazinci lijepo rekli: "picajzla" po tom pitanju. Druga zamjerka koju sam imala je bila ta što mi se u nekim trenucima radnja činila prebrzom, ali opet lagala bih kad bih rekla da to nije bilo u skladu sa naglim i brzim zbivanjima u samoj knjizi i da ekspresna brzina radnje nije odslužila svoju svrhu povećanja čitateljeve napetosti.
Imala sam osjećaj gotovo kao da me Šebelić ubacio u nekakv vrtlog alternativne stvarnosti i rekao mi: "A sad se snađi, ako znaš!" Zapravo, točno takav utisak i daju njegove jedinstvene i avangardne knjige. Kad mi je autor prilikom slanja svojih knijga, na čemu mu se ovim putem želim srdačno zahvaliti, spomenuo da piše SF kakvog nema u Hrvatskoj, shvatila sam njegove riječi ozbiljno i dobro da jesam, jer stvarno nisam pročitala sličnu knjigu ni od jednog drugog domaćeg autora, ali bome ni od stranih.
Pokušala sam u svojoj glavi usporediti knjigu 041 s drugima, ali koliko god se trudila, to je stvarno bilo nemoguće, a ako pročtate knjigu, shvatiti ćete i zašto. Nije to samo zato jer ima likove i radnju znanstveno-fantastičnog romana smještenu u Hrvatsku. Nije to čak ni zbog emotivne, ali odlučne Lewele Diedre Klinarić, kao ni komičnog Mace (smijala sam se svaki puta kad sam naišla na njegovo ime) i ostaih koji se pojavljuju u djelu. To je zbog toga što je suština njegove priče "više" jer čak i dok sam čitala knjigu, prije nego što sam je završila, a i nakon, imala sam osjećaj da sam tek zagrebala površinu jedne goleme priče.
Također, još jedna stvar koja me posve osvojila pri Šebelićevu pisanju jest to što ga s punim pravom mogu nazvati kritičarem društva. Od njegova životopisnog opisa Medvjed Cityja mi se doslovno naježila koža i osjetila sam onu zebnju u svojem srcu zbog nadolazeće budućnosti u koju bezglavo kao ljudska vrsta srljamo. I zabrinula sam se jer sam znala da je taj scenarij naše budućnosti itekako izgledan.
I zato je dobro da imamo takve pisce, ljude koji će nas s vremena na vrijeme odvesti na jedno fantastično putovanje, ali istovremeno nam ponuditi upozorenje i pokušati probuditi našu konzumerističku svijest o tome da život koji vodimo sasvim jasno isisava ono ljudsko u nama.
Svakako ću dalje nastaviti pratiti i čitati knjige ovog autora i to s pomnom pažnjom.
Za Šebelićeve knjige, jedno je sigurno. Ili će vas se stvarno dojmiti ili će rezultat biti upravo suprotan. Jedan je od rijetkih pisaca za koje sam primjetila da možda ne paše svakome, ali upravo u tome i jest njegova tajanstvenost koja otvara tu želju da uzmete njegovu knjigu u ruke i saznate je li ona pravo štivo za vas.
Knjiga 041 je početak trilogije, a iako sam već bila uvjerena da sam dobro upoznata s autorovim stilom pisanja, zapravo sam se prevarila jer me 041 posve uhvatio na prepad i to ne zbog jedne stvari, već njih nekoliko.
Napisavši osvrt za Istrafantastic, upitala sam samu sebe je li Šebelićeva originalnost u djelu nešto na što je naišao namjerno ili slučajno, ali sada, nakon ove knjige, sigurna sam da je to sastavni dio njega. Zapravo, u cijeloj knjizi sam naišla samo na dvije zamjerke. Prva je nedosljedna upotreba kajkavskog govora koju kajkavac u meni nije mogao ne primijetiti. U većini slučajeva je to bilo izvrsno izvedeno i nasmijalo me vidjeti neke naše domaće kletve i rečenice poput: "Dajte, momci, popijte, najte se cifrati." ili "Da, da, jebo im pas cucak mater." No bilo je i onih koje su bile nedosljedne, pa sam zbog njih koji put, priznajem, zakolutala očima. No one mi ni na koji način nisu umanjile gušt čitanja, već su samo još jedan od dokaza više da sam pomalo osjetljiva i kako bi to moji Lazinci lijepo rekli: "picajzla" po tom pitanju. Druga zamjerka koju sam imala je bila ta što mi se u nekim trenucima radnja činila prebrzom, ali opet lagala bih kad bih rekla da to nije bilo u skladu sa naglim i brzim zbivanjima u samoj knjizi i da ekspresna brzina radnje nije odslužila svoju svrhu povećanja čitateljeve napetosti.
Imala sam osjećaj gotovo kao da me Šebelić ubacio u nekakv vrtlog alternativne stvarnosti i rekao mi: "A sad se snađi, ako znaš!" Zapravo, točno takav utisak i daju njegove jedinstvene i avangardne knjige. Kad mi je autor prilikom slanja svojih knijga, na čemu mu se ovim putem želim srdačno zahvaliti, spomenuo da piše SF kakvog nema u Hrvatskoj, shvatila sam njegove riječi ozbiljno i dobro da jesam, jer stvarno nisam pročitala sličnu knjigu ni od jednog drugog domaćeg autora, ali bome ni od stranih.
Pokušala sam u svojoj glavi usporediti knjigu 041 s drugima, ali koliko god se trudila, to je stvarno bilo nemoguće, a ako pročtate knjigu, shvatiti ćete i zašto. Nije to samo zato jer ima likove i radnju znanstveno-fantastičnog romana smještenu u Hrvatsku. Nije to čak ni zbog emotivne, ali odlučne Lewele Diedre Klinarić, kao ni komičnog Mace (smijala sam se svaki puta kad sam naišla na njegovo ime) i ostaih koji se pojavljuju u djelu. To je zbog toga što je suština njegove priče "više" jer čak i dok sam čitala knjigu, prije nego što sam je završila, a i nakon, imala sam osjećaj da sam tek zagrebala površinu jedne goleme priče.
Također, još jedna stvar koja me posve osvojila pri Šebelićevu pisanju jest to što ga s punim pravom mogu nazvati kritičarem društva. Od njegova životopisnog opisa Medvjed Cityja mi se doslovno naježila koža i osjetila sam onu zebnju u svojem srcu zbog nadolazeće budućnosti u koju bezglavo kao ljudska vrsta srljamo. I zabrinula sam se jer sam znala da je taj scenarij naše budućnosti itekako izgledan.
I zato je dobro da imamo takve pisce, ljude koji će nas s vremena na vrijeme odvesti na jedno fantastično putovanje, ali istovremeno nam ponuditi upozorenje i pokušati probuditi našu konzumerističku svijest o tome da život koji vodimo sasvim jasno isisava ono ljudsko u nama.
Svakako ću dalje nastaviti pratiti i čitati knjige ovog autora i to s pomnom pažnjom.
Displaying 1 of 1 review