What do you think?
Rate this book
U srcu komunizma
Godine 1983. američka špijunska podmornica ulazi u Crno more, pred samu obalu SSSR-a kod Odesse, da bi “otela“ generala Ivanova kojem je namjera prebjeći na američku stranu. Namještena otmica uspijeva i podmornica kreće u pravcu Bospora, no čamac s kojeg je general otet prerano je otkriven i sovjetska mornarica mobilizira sve svoje snage i kreće u potragu za podmornicom te uspije s Turskom dogovoriti blokadu Bosporskog prolaza kako bi spriječila prolaza podmornice. Podmornica koja se sad skriva u ušću Dunava, nema izlaza i posada odlučuje kako je najbolja opcija Dunavom se probiti do Austrije. Istovremeno, generalpukovnik Kovčenko, zamjenik generalnog direktora KGB-a, započeo je detaljnu istragu i došao do zaključaka kako general Ivanov nije bio otet već je dobrovoljno prebjegao Amerikancima.
204 pages, Paperback
Published January 1, 2016
4 people want to read
About the author
Mario Šoštar
6 books4 followersMario Šoštar rođen je 1973. godine u Hrvatskoj, ali veliki dio svog života provodi u inozemstvu. Unatoč tome što još nema ni četrdeset godina u trenutku izlaska svoga prvog romana početkom 2012., Mario je osoba iza kojeg stoji veliko životno iskustvo, iskustvo osobe koja je proputovala desetke zemalja, upoznala ljude svih boja kože i vjera, pročitala sve što joj je došlo pod ruku, činilo se to nekome vrijedno ili ne, i izbrusila svoj senzibilitet u filmu i glazbi svih žanrova.
U pisanju se služi spajanjem uzbudljive i napete proze s promišljanjem temelja na kojima počivaju neke društvene pojave koje smatramo zadanima, a prvi roman Mikrofilm bavi se odgovorom na pitanja koja je sam sebi postavio za vrijeme proučavanja ratnih događanja 20. stoljeća: znamo li sve o našoj povijesti i možemo li se pouzdati u svijet kakav poznajemo?
Roman Državni prijatelj broj 1 osvrt je na događaje u Hrvatskoj vezane uz financije ranih 90-tih godina, a roman We Come One! mogao bi se nazvati ljubavnim trilerom u kojem se ne zna što će se na idućoj stranici dogoditi.
Četvrti roman pod nazivom Element, koji izlazi iz tiska početkom 2014, nastavak je romana Mikrofilm u kojem Svijet agencije za koju radi Mario Beck, slučajni špijun i svjetski putnik, nikad ne miruje.
Silna količina podataka te želja da čitatelju prenese svoj, ne sasvim imaginaran i nemoguć svijet oblikovala je njegov specifični stil pisanja koji se drži niti događanja, ne ostavlja mjesta digresijama, lako se prati, ali i drži čitatelja u radnji gdje god se ona odvijala.
U pisanju se služi spajanjem uzbudljive i napete proze s promišljanjem temelja na kojima počivaju neke društvene pojave koje smatramo zadanima, a prvi roman Mikrofilm bavi se odgovorom na pitanja koja je sam sebi postavio za vrijeme proučavanja ratnih događanja 20. stoljeća: znamo li sve o našoj povijesti i možemo li se pouzdati u svijet kakav poznajemo?
Roman Državni prijatelj broj 1 osvrt je na događaje u Hrvatskoj vezane uz financije ranih 90-tih godina, a roman We Come One! mogao bi se nazvati ljubavnim trilerom u kojem se ne zna što će se na idućoj stranici dogoditi.
Četvrti roman pod nazivom Element, koji izlazi iz tiska početkom 2014, nastavak je romana Mikrofilm u kojem Svijet agencije za koju radi Mario Beck, slučajni špijun i svjetski putnik, nikad ne miruje.
Silna količina podataka te želja da čitatelju prenese svoj, ne sasvim imaginaran i nemoguć svijet oblikovala je njegov specifični stil pisanja koji se drži niti događanja, ne ostavlja mjesta digresijama, lako se prati, ali i drži čitatelja u radnji gdje god se ona odvijala.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 of 1 review
April 1, 2022
“𝑨𝒅𝒓𝒆𝒏𝒂𝒍𝒊𝒏, 𝒂𝒗𝒂𝒏𝒕𝒖𝒓𝒂, 𝒂𝒌𝒄𝒊𝒋𝒂.
𝑷𝒐č𝒆𝒕𝒂𝒌 𝒋𝒆 𝒐𝒔𝒂𝒎𝒅𝒆𝒔𝒆𝒕𝒊𝒉 𝒈𝒐𝒅𝒊𝒏𝒂 𝒅𝒗𝒂𝒅𝒆𝒔𝒆𝒕𝒐𝒈 𝒔𝒕𝒐𝒍𝒋𝒆ć𝒂. 𝑺𝒗𝒊𝒋𝒆𝒕 𝒋𝒆 𝒑𝒐𝒅𝒊𝒋𝒆𝒍𝒋𝒆𝒏 𝒏𝒂 𝒅𝒗𝒂 𝒉𝒍𝒂𝒅𝒏𝒐𝒓𝒂𝒕𝒐𝒗𝒔𝒌𝒂 𝒃𝒍𝒐𝒌𝒂… 𝑲𝒐𝒎𝒖𝒏𝒊𝒔𝒕𝒊č𝒌𝒂 𝒔𝒗𝒊𝒋𝒆𝒔𝒕 𝒔𝒗𝒆 𝒕𝒆ž𝒆 𝒐𝒅𝒐𝒍𝒊𝒋𝒆𝒗𝒂 𝒔𝒊𝒓𝒆𝒏𝒔𝒌𝒐𝒎 𝒛𝒐𝒗𝒖 𝒌𝒐𝒎𝒆𝒓𝒄𝒊𝒋𝒂𝒍𝒊𝒛𝒎𝒂 𝒛𝒂𝒑𝒂𝒅𝒂… 𝑫𝒊𝒔𝒄𝒊𝒑𝒍𝒊𝒏𝒂 𝒑𝒐𝒑𝒖š𝒕𝒂 𝒊 𝒑𝒓𝒐𝒑𝒖š𝒕𝒂 𝒂𝒎𝒆𝒓𝒊č𝒌𝒖 𝒎𝒐𝒓𝒏𝒂𝒓𝒊𝒄𝒖, 𝒌𝒐𝒋𝒂 𝒕𝒐 𝒛𝒂𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐 𝒏𝒊𝒋𝒆, 𝒖 𝑪𝒓𝒏𝒐 𝒎𝒐𝒓𝒆 𝒐𝒎𝒐𝒈𝒖ć𝒊𝒗š𝒊 𝒐𝒕𝒎𝒊𝒄𝒖 𝒓𝒖𝒔𝒌𝒐𝒈 𝒈𝒆𝒏𝒆𝒓𝒂𝒍𝒂 𝒖 𝒔𝒓𝒄𝒖 𝒌𝒐𝒎𝒖𝒏𝒊𝒛𝒎𝒂.
𝑶𝒕𝒎𝒊𝒄𝒂 𝒌𝒐𝒋𝒂 𝒕𝒐 𝒏𝒊𝒋𝒆, 𝒖𝒛𝒃𝒖𝒏𝒂 𝒊 𝒑𝒐𝒕𝒋𝒆𝒓𝒂 𝒌𝒓𝒐𝒛 𝒌𝒐𝒎𝒖𝒏𝒊𝒔𝒕𝒊č𝒌𝒊 𝒃𝒍𝒐𝒌… 𝑵𝒊𝒛 𝒛𝒈𝒐𝒅𝒂, 𝒏𝒆𝒛𝒈𝒐𝒅𝒂 𝒊 𝒑𝒆𝒓𝒊𝒑𝒆𝒕𝒊𝒋𝒂 𝒖 𝒃𝒊𝒋𝒆𝒈𝒖 𝒌𝒓𝒐𝒛 𝑩𝒖𝒈𝒂𝒓𝒔𝒌𝒖, 𝑹𝒖𝒎𝒖𝒏𝒋𝒔𝒌𝒖, 𝑱𝒖𝒈𝒐𝒔𝒍𝒂𝒗𝒊𝒋𝒖, 𝑴𝒂đ𝒂𝒓𝒔𝒌𝒖 𝒊 Č𝒆𝒉𝒐𝒔𝒍𝒐𝒗𝒂č𝒌𝒖 𝒔𝒗𝒆 𝒅𝒐 𝑨𝒖𝒔𝒕𝒓𝒊𝒋𝒆, 𝒖 č𝒊𝒋𝒆𝒎 𝒈𝒍𝒂𝒗𝒏𝒐𝒎 𝒈𝒓𝒂𝒅𝒖 𝒃𝒍𝒋𝒆𝒔𝒂𝒌 𝒔𝒑𝒐𝒛𝒏𝒂𝒋𝒆 𝒔𝒊𝒏𝒌𝒓𝒐𝒏 𝒔 𝒄𝒓𝒗𝒆𝒏𝒊𝒎 𝒔𝒗𝒋𝒆𝒕𝒍𝒐𝒎 𝒔𝒆𝒎𝒂𝒇𝒐𝒓𝒂 𝒑𝒐𝒏𝒖𝒅𝒊 𝒐𝒃𝒓𝒂𝒕, 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒑𝒐𝒔𝒕𝒂𝒋𝒆 𝒏𝒐𝒗𝒊 𝒛𝒂𝒑𝒍𝒆𝒕 𝒊 𝒑𝒓𝒊𝒍𝒊𝒌𝒂 𝒛𝒂 𝒛𝒂𝒎𝒆𝒕𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒕𝒓𝒂𝒈𝒐𝒗𝒂 𝒊 𝒋𝒐š 𝒋𝒆𝒅𝒏𝒖 𝒂𝒗𝒂𝒏𝒕𝒖𝒓𝒖.”
Moram priznati da za autora dosad nisam čula, pa sam se nemalo iznenadila kad sam otkrila da je Šoštar dosad izdao pet romana u vlastitoj naknadi, porijeklom je hrvat, ali živi i djeluje u Njemačkoj. Romani su mu fiktivni, ali usko vezani za stvarne događaje iz prošlosti. Preferira pisati o nerazjašnjenim događajima i njihovim mogućim uzočno-posljedničnim vezama, što daje čitatelju dozu alternativne realnosti, s kojom se može, ali i ne mora složiti.
U ovom romanu čitatelj ima priliku pratiti krajnje neobičnu svitu, amerikance bok uz bok s ruskim generalom. No, vjerujte, ništa nije onakvim kakvim se na prvi pogled čini.
Namještena otmica generala Ivanova odvija se na samoj obali SSSR-a, a američka špijunska podmornica ima cilj odvesti ga na sigurno. Nakon što se puno prerano otkrije brod s kojeg je general otet, diže se cijela sovjetska sila kako bi se pronašao general i njegovi otmičari. Čak se blokira Bosporski prolaz kako ne bi niti jedno plovilo moglo proći bez detaljne kontrole.
„𝘙𝘦𝘧𝘦𝘳𝘦𝘯𝘥𝘶𝘮 𝘥𝘢, 𝘢𝘭𝘪 𝘬𝘢𝘰 š𝘵𝘰 𝘷𝘢𝘮 𝘫𝘦 𝘱𝘰𝘻𝘯𝘢𝘵𝘰, 𝘫𝘦𝘥𝘪𝘯𝘢 𝘥𝘰𝘱𝘶š𝘵𝘦𝘯𝘢 𝘱𝘢𝘳𝘵𝘪𝘫𝘢 𝘫𝘦 𝘬𝘰𝘮𝘶𝘯𝘪𝘴𝘵𝘪č𝘬𝘢. (...) 𝘕𝘦𝘮𝘢 𝘷𝘢𝘮 𝘵𝘶 𝘯𝘪𝘬𝘢𝘬𝘷𝘦 𝘴𝘭𝘰𝘣𝘰𝘥𝘦, 𝘣𝘦𝘻 𝘰𝘣𝘻𝘪𝘳𝘢 š𝘵𝘰 𝘫𝘦 𝘰𝘯𝘢 𝘨𝘢𝘳𝘢𝘯𝘵𝘪𝘳𝘢𝘯𝘢 𝘶 𝘶𝘴𝘵𝘢𝘷𝘶 𝘪 𝘻𝘢𝘬𝘰𝘯𝘶 (...)“
Otmičari ostaju naizgled bez izlaza, no skrivalište u ušću Dunava daje im odličnu ideju – kako bi bilo da do Austrije stignu Dunavom umjesto morskim putem?
„ (...) 𝘣𝘦𝘻 𝘰𝘣𝘻𝘪𝘳𝘢 š𝘵𝘰 𝘫𝘦 𝘑𝘶𝘨𝘰𝘴𝘭𝘢𝘷𝘪𝘫𝘢 𝘬𝘰𝘮𝘶𝘯𝘪𝘴𝘵𝘪č𝘬𝘢 𝘻𝘦𝘮𝘭𝘫𝘢, 𝘱𝘶𝘯𝘢 𝘫𝘦 𝘭𝘰𝘱𝘰𝘷𝘢. 𝘚𝘪𝘨𝘶𝘳𝘢𝘯 𝘴𝘢𝘮 𝘥𝘢 𝘯𝘦ć𝘦 𝘣𝘪𝘵𝘪 𝘱𝘳𝘰𝘣𝘭𝘦𝘮 𝘥𝘢 𝘷𝘢𝘮 𝘴𝘷𝘰𝘫𝘦 𝘶𝘴𝘭𝘶𝘨𝘦 𝘱𝘳𝘰𝘥𝘢𝘫𝘶 𝘻𝘢 𝘥𝘰𝘭𝘢𝘳𝘦.“
Autor prikazuje paralelnu radnju vezanu za SSSR i generala odnosno pukovnika imena Kovčenko, koji obnaša dužnost zamjenika generalnog direktora tajne službe KGB. On provodi detaljnu istragu o možebitnoj izdaji generala Ivanova, a kako bi potvrdio svoje sumnje, ne preza ni pred čim.
„𝘛𝘢𝘬𝘷𝘪 𝘴𝘶 𝘭𝘰𝘨𝘰𝘳𝘪 𝘣𝘪𝘭𝘪 𝘱𝘰𝘻𝘯𝘢𝘵𝘪𝘫𝘪 𝘱𝘰𝘥 𝘯𝘢𝘻𝘪𝘷𝘰𝘮 𝘎𝘶𝘭𝘢𝘨, 𝘢 𝘰𝘷𝘢𝘫 𝘶 𝘝𝘰𝘳𝘬𝘶𝘵𝘪 𝘣𝘪𝘰 𝘫𝘦 𝘱𝘰𝘻𝘯𝘢𝘵 𝘪 𝘬𝘢𝘰 𝘝𝘰𝘳𝘬𝘶𝘵𝘭𝘢𝘨. 𝘕𝘦𝘭𝘫𝘶𝘣𝘢𝘻𝘯𝘰 𝘮𝘫𝘦𝘴𝘵𝘰 𝘬𝘰𝘫𝘦 𝘴𝘪 𝘯𝘪𝘵𝘬𝘰 𝘯𝘦 𝘣𝘪 𝘰𝘥𝘳𝘦𝘥𝘪𝘰 𝘻𝘢 𝘥𝘰𝘣𝘳𝘰𝘷𝘰𝘭𝘫𝘯𝘶 𝘥𝘦𝘴𝘵𝘪𝘯𝘢𝘤𝘪𝘫𝘶. (...) 𝘙𝘫𝘦š𝘦𝘯𝘫𝘦 𝘫𝘦 𝘣𝘪𝘭𝘰 𝘴𝘭𝘢𝘵𝘪 𝘻𝘢𝘵𝘷𝘰𝘳𝘦𝘯𝘪𝘬𝘦, 𝘱𝘰𝘭𝘪𝘵𝘪č𝘬𝘦 𝘶𝘨𝘭𝘢𝘷𝘯𝘰𝘮. 𝘡𝘢𝘵𝘪𝘮 𝘫𝘦 𝘰𝘴𝘯𝘰𝘷𝘢𝘯 𝘪 𝘨𝘳𝘢𝘥 𝘻𝘢 𝘤𝘪𝘷𝘪𝘭𝘦 𝘬𝘰𝘫𝘪 𝘴𝘶 𝘰𝘷𝘢𝘮𝘰 𝘥𝘰𝘭𝘢𝘻𝘪𝘭𝘪 „𝘥𝘰𝘣𝘳𝘰𝘷𝘰𝘭𝘫𝘯𝘰“. 𝘙𝘢𝘻𝘭𝘪𝘬𝘢 𝘪𝘻𝘮𝘦đ𝘶 𝘫𝘦𝘥𝘯𝘪𝘩 𝘪 𝘥𝘳𝘶𝘨𝘪𝘩 𝘣𝘪𝘭𝘢 𝘫𝘦 𝘴𝘢𝘮𝘰 𝘶 𝘵𝘰𝘮𝘦 š𝘵𝘰 𝘴𝘶 𝘻𝘢𝘵𝘷𝘰𝘳𝘦𝘯𝘪𝘤𝘪 ž𝘪𝘷𝘫𝘦𝘭𝘪 𝘰𝘬𝘳𝘶ž𝘦𝘯𝘪 𝘣𝘰𝘥𝘭𝘫𝘪𝘬𝘢𝘷𝘰𝘮 ž𝘪𝘤𝘰𝘮 𝘪 𝘴𝘵𝘳𝘢ž𝘢𝘳𝘴𝘬𝘪𝘮 𝘵𝘰𝘳𝘯𝘫𝘦𝘷𝘪𝘮𝘢, 𝘥𝘰𝘬 𝘴𝘶 „𝘥𝘰𝘣𝘳𝘰𝘷𝘰𝘭𝘫𝘤𝘪“ ž𝘪𝘷𝘫𝘦𝘭𝘪 𝘶 𝘯𝘰𝘳𝘮𝘢𝘭𝘯𝘪𝘮 𝘶𝘷𝘫𝘦𝘵𝘪𝘮𝘢, 𝘰𝘯𝘰𝘭𝘪𝘬𝘰 𝘬𝘰𝘭𝘪𝘬𝘰 𝘴𝘦 𝘳𝘪𝘫𝘦č 𝘯𝘰𝘳𝘮𝘢𝘭𝘯𝘰 𝘮𝘰𝘨𝘭𝘢 𝘶𝘱𝘰𝘵𝘳𝘪𝘫𝘦𝘣𝘪𝘵𝘪 𝘻𝘢 𝘮𝘫𝘦𝘴𝘵𝘰 𝘯𝘢 𝘬𝘰𝘫𝘦𝘮 𝘫𝘦 𝘷𝘦ć𝘪𝘯𝘶 𝘨𝘰𝘥𝘪𝘯𝘦 𝘵𝘦𝘮𝘱𝘦𝘳𝘢𝘵𝘶𝘳𝘢 𝘪𝘴𝘱𝘰𝘥 𝘯𝘶𝘭𝘦. 𝘒𝘢𝘬𝘰 𝘣𝘪𝘭𝘰, 𝘪 𝘫𝘦𝘥𝘯𝘪 𝘪 𝘥𝘳𝘶𝘨𝘪 𝘯𝘢𝘬𝘰𝘯 š𝘵𝘰 𝘣𝘪 𝘰𝘷𝘥𝘫𝘦 𝘴𝘵𝘪𝘨𝘭𝘪, 𝘻𝘢𝘨𝘭𝘪𝘣𝘪𝘭𝘪 𝘣𝘪 𝘥𝘰ž𝘪𝘷𝘰𝘵𝘯𝘰 (...)“
„𝘜 𝘯𝘫𝘦𝘨𝘰𝘷𝘶 𝘫𝘦 𝘭𝘰𝘨𝘰𝘳𝘶 𝘶𝘷𝘪𝘫𝘦𝘬 𝘯𝘦𝘥𝘰𝘴𝘵𝘢𝘫𝘢𝘭𝘰 𝘳𝘢𝘥𝘯𝘦 𝘴𝘯𝘢𝘨𝘦. 𝘜 𝘱𝘰𝘴𝘭𝘫𝘦𝘥𝘯𝘫𝘦 𝘷𝘳𝘪𝘫𝘦𝘮𝘦 𝘴𝘭𝘢𝘭𝘪 𝘴𝘶 𝘴𝘷𝘦 𝘮𝘢𝘯𝘫𝘦 𝘪 𝘮𝘢𝘯𝘫𝘦 𝘭𝘫𝘶𝘥𝘪 (...)“
Ne moram spominjati da su Rusi bili (i ostali) nemilosrdni. Smrću su kažnjavali prebjege, ali i njihovu obitelj i rodbinu, stoga je o ovoj dobro isplaniranoj akciji ovisilo mnogo života.
„𝘐𝘢𝘬𝘰 𝘔𝘤𝘊𝘰𝘳𝘮𝘪𝘤𝘬 𝘳𝘢𝘥𝘪 𝘻𝘢 𝘮𝘰𝘳𝘯𝘢𝘳𝘪č𝘬𝘶 𝘰𝘣𝘢𝘷𝘫𝘦š𝘵𝘢𝘫𝘯𝘶 𝘴𝘭𝘶ž𝘣𝘶 𝘱𝘰𝘱𝘶𝘵 𝘵𝘦𝘣𝘦, 𝘬𝘢𝘥 𝘫𝘦 𝘶 𝘱𝘪𝘵𝘢𝘯𝘫𝘶 𝘪𝘻𝘥𝘫𝘢, 𝘰𝘯𝘥𝘢 𝘴𝘮𝘰 𝘴𝘷𝘪 𝘫𝘦𝘥𝘯𝘢𝘬𝘪. 𝘙𝘶𝘴𝘪 𝘯𝘢𝘴 𝘯𝘦 𝘬𝘭𝘢𝘴𝘪𝘧𝘪𝘤𝘪𝘳𝘢𝘫𝘶 𝘱𝘰 𝘳𝘰𝘥𝘰𝘷𝘪𝘮𝘢, 𝘻𝘢 𝘯𝘫𝘪𝘩 𝘴𝘮𝘰 𝘴𝘷𝘪 𝘪𝘴𝘵𝘪, 𝘷𝘢ž𝘯𝘰 𝘪𝘮 𝘫𝘦 𝘴𝘢𝘮𝘰 𝘥𝘢 𝘴𝘦 𝘥𝘰𝘬𝘰𝘱𝘢𝘫𝘶 𝘱𝘰𝘵𝘳𝘦𝘣𝘯𝘪𝘩 𝘪𝘯𝘧𝘰𝘳𝘮𝘢𝘤𝘪𝘫𝘢.“
Hoće li podmornica uspjeti doći do Austrije, koje su mjere poduzeli Rusi kako bi saznali njenu lokaciju i kakve veze ima lijepa mlada dama Gabriele Muller s američkim narednikom koji se išuljao s podmornice, saznat ćete samo ako pročitate djelo.
„𝘚𝘬𝘳𝘪𝘷𝘦𝘯𝘪 𝘶 𝘴𝘦𝘱𝘢𝘳𝘦𝘶 𝘰𝘥𝘷𝘰𝘫𝘦𝘯𝘰𝘮 𝘰𝘥 𝘴𝘳𝘦𝘥𝘪š𝘵𝘢 𝘥𝘷𝘰𝘬𝘢𝘵𝘯𝘦 𝘱𝘳𝘰𝘴𝘵𝘰𝘳𝘪𝘫𝘦, 𝘴𝘷𝘢𝘬𝘰 𝘮𝘢𝘭𝘰 𝘣𝘪 𝘴𝘦 𝘰𝘬𝘳𝘦𝘵𝘢𝘭𝘪 𝘰𝘬𝘰 𝘴𝘦𝘣𝘦 𝘪 𝘵𝘳𝘢ž𝘪𝘭𝘪 𝘴𝘶𝘮𝘯𝘫𝘪𝘷𝘢 𝘭𝘪𝘤𝘢. 𝘉𝘪𝘭𝘢 𝘫𝘦 𝘵𝘰, 𝘬𝘢𝘬𝘰 𝘣𝘪 𝘴𝘦 𝘳𝘦𝘬𝘰 𝘶 š𝘱𝘪𝘫𝘶𝘯𝘴𝘬𝘰𝘮 ž𝘢𝘳𝘨𝘰𝘯𝘶, 𝘶𝘰𝘣𝘪č𝘢𝘫𝘦𝘯𝘢 𝘱𝘳𝘰𝘧𝘦𝘴𝘪𝘰𝘯𝘢𝘭𝘯𝘢 𝘥𝘦𝘧𝘰𝘳𝘮𝘢𝘤𝘪𝘫𝘢 – 𝘴𝘷𝘢𝘵𝘬𝘰 𝘫𝘦 𝘪 𝘯𝘢 𝘴𝘷𝘢𝘬𝘰𝘮 𝘬𝘰𝘳𝘢𝘬𝘶 𝘮𝘰𝘨𝘢𝘰 𝘣𝘪𝘵𝘪 𝘴𝘶𝘮𝘯𝘫𝘪𝘷 𝘶𝘩𝘰𝘥𝘢.“
Ne bih dalje duljila, samo ću reći da me roman ugodno iznenadio i da bih voljela pročitati još koje djelo ovog autora.
Preporuka ljubiteljima špijunskih romana. Iako je domaći autor, definitivno zaslužuje šansu.
𝑷𝒐č𝒆𝒕𝒂𝒌 𝒋𝒆 𝒐𝒔𝒂𝒎𝒅𝒆𝒔𝒆𝒕𝒊𝒉 𝒈𝒐𝒅𝒊𝒏𝒂 𝒅𝒗𝒂𝒅𝒆𝒔𝒆𝒕𝒐𝒈 𝒔𝒕𝒐𝒍𝒋𝒆ć𝒂. 𝑺𝒗𝒊𝒋𝒆𝒕 𝒋𝒆 𝒑𝒐𝒅𝒊𝒋𝒆𝒍𝒋𝒆𝒏 𝒏𝒂 𝒅𝒗𝒂 𝒉𝒍𝒂𝒅𝒏𝒐𝒓𝒂𝒕𝒐𝒗𝒔𝒌𝒂 𝒃𝒍𝒐𝒌𝒂… 𝑲𝒐𝒎𝒖𝒏𝒊𝒔𝒕𝒊č𝒌𝒂 𝒔𝒗𝒊𝒋𝒆𝒔𝒕 𝒔𝒗𝒆 𝒕𝒆ž𝒆 𝒐𝒅𝒐𝒍𝒊𝒋𝒆𝒗𝒂 𝒔𝒊𝒓𝒆𝒏𝒔𝒌𝒐𝒎 𝒛𝒐𝒗𝒖 𝒌𝒐𝒎𝒆𝒓𝒄𝒊𝒋𝒂𝒍𝒊𝒛𝒎𝒂 𝒛𝒂𝒑𝒂𝒅𝒂… 𝑫𝒊𝒔𝒄𝒊𝒑𝒍𝒊𝒏𝒂 𝒑𝒐𝒑𝒖š𝒕𝒂 𝒊 𝒑𝒓𝒐𝒑𝒖š𝒕𝒂 𝒂𝒎𝒆𝒓𝒊č𝒌𝒖 𝒎𝒐𝒓𝒏𝒂𝒓𝒊𝒄𝒖, 𝒌𝒐𝒋𝒂 𝒕𝒐 𝒛𝒂𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐 𝒏𝒊𝒋𝒆, 𝒖 𝑪𝒓𝒏𝒐 𝒎𝒐𝒓𝒆 𝒐𝒎𝒐𝒈𝒖ć𝒊𝒗š𝒊 𝒐𝒕𝒎𝒊𝒄𝒖 𝒓𝒖𝒔𝒌𝒐𝒈 𝒈𝒆𝒏𝒆𝒓𝒂𝒍𝒂 𝒖 𝒔𝒓𝒄𝒖 𝒌𝒐𝒎𝒖𝒏𝒊𝒛𝒎𝒂.
𝑶𝒕𝒎𝒊𝒄𝒂 𝒌𝒐𝒋𝒂 𝒕𝒐 𝒏𝒊𝒋𝒆, 𝒖𝒛𝒃𝒖𝒏𝒂 𝒊 𝒑𝒐𝒕𝒋𝒆𝒓𝒂 𝒌𝒓𝒐𝒛 𝒌𝒐𝒎𝒖𝒏𝒊𝒔𝒕𝒊č𝒌𝒊 𝒃𝒍𝒐𝒌… 𝑵𝒊𝒛 𝒛𝒈𝒐𝒅𝒂, 𝒏𝒆𝒛𝒈𝒐𝒅𝒂 𝒊 𝒑𝒆𝒓𝒊𝒑𝒆𝒕𝒊𝒋𝒂 𝒖 𝒃𝒊𝒋𝒆𝒈𝒖 𝒌𝒓𝒐𝒛 𝑩𝒖𝒈𝒂𝒓𝒔𝒌𝒖, 𝑹𝒖𝒎𝒖𝒏𝒋𝒔𝒌𝒖, 𝑱𝒖𝒈𝒐𝒔𝒍𝒂𝒗𝒊𝒋𝒖, 𝑴𝒂đ𝒂𝒓𝒔𝒌𝒖 𝒊 Č𝒆𝒉𝒐𝒔𝒍𝒐𝒗𝒂č𝒌𝒖 𝒔𝒗𝒆 𝒅𝒐 𝑨𝒖𝒔𝒕𝒓𝒊𝒋𝒆, 𝒖 č𝒊𝒋𝒆𝒎 𝒈𝒍𝒂𝒗𝒏𝒐𝒎 𝒈𝒓𝒂𝒅𝒖 𝒃𝒍𝒋𝒆𝒔𝒂𝒌 𝒔𝒑𝒐𝒛𝒏𝒂𝒋𝒆 𝒔𝒊𝒏𝒌𝒓𝒐𝒏 𝒔 𝒄𝒓𝒗𝒆𝒏𝒊𝒎 𝒔𝒗𝒋𝒆𝒕𝒍𝒐𝒎 𝒔𝒆𝒎𝒂𝒇𝒐𝒓𝒂 𝒑𝒐𝒏𝒖𝒅𝒊 𝒐𝒃𝒓𝒂𝒕, 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒑𝒐𝒔𝒕𝒂𝒋𝒆 𝒏𝒐𝒗𝒊 𝒛𝒂𝒑𝒍𝒆𝒕 𝒊 𝒑𝒓𝒊𝒍𝒊𝒌𝒂 𝒛𝒂 𝒛𝒂𝒎𝒆𝒕𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒕𝒓𝒂𝒈𝒐𝒗𝒂 𝒊 𝒋𝒐š 𝒋𝒆𝒅𝒏𝒖 𝒂𝒗𝒂𝒏𝒕𝒖𝒓𝒖.”
Moram priznati da za autora dosad nisam čula, pa sam se nemalo iznenadila kad sam otkrila da je Šoštar dosad izdao pet romana u vlastitoj naknadi, porijeklom je hrvat, ali živi i djeluje u Njemačkoj. Romani su mu fiktivni, ali usko vezani za stvarne događaje iz prošlosti. Preferira pisati o nerazjašnjenim događajima i njihovim mogućim uzočno-posljedničnim vezama, što daje čitatelju dozu alternativne realnosti, s kojom se može, ali i ne mora složiti.
U ovom romanu čitatelj ima priliku pratiti krajnje neobičnu svitu, amerikance bok uz bok s ruskim generalom. No, vjerujte, ništa nije onakvim kakvim se na prvi pogled čini.
Namještena otmica generala Ivanova odvija se na samoj obali SSSR-a, a američka špijunska podmornica ima cilj odvesti ga na sigurno. Nakon što se puno prerano otkrije brod s kojeg je general otet, diže se cijela sovjetska sila kako bi se pronašao general i njegovi otmičari. Čak se blokira Bosporski prolaz kako ne bi niti jedno plovilo moglo proći bez detaljne kontrole.
„𝘙𝘦𝘧𝘦𝘳𝘦𝘯𝘥𝘶𝘮 𝘥𝘢, 𝘢𝘭𝘪 𝘬𝘢𝘰 š𝘵𝘰 𝘷𝘢𝘮 𝘫𝘦 𝘱𝘰𝘻𝘯𝘢𝘵𝘰, 𝘫𝘦𝘥𝘪𝘯𝘢 𝘥𝘰𝘱𝘶š𝘵𝘦𝘯𝘢 𝘱𝘢𝘳𝘵𝘪𝘫𝘢 𝘫𝘦 𝘬𝘰𝘮𝘶𝘯𝘪𝘴𝘵𝘪č𝘬𝘢. (...) 𝘕𝘦𝘮𝘢 𝘷𝘢𝘮 𝘵𝘶 𝘯𝘪𝘬𝘢𝘬𝘷𝘦 𝘴𝘭𝘰𝘣𝘰𝘥𝘦, 𝘣𝘦𝘻 𝘰𝘣𝘻𝘪𝘳𝘢 š𝘵𝘰 𝘫𝘦 𝘰𝘯𝘢 𝘨𝘢𝘳𝘢𝘯𝘵𝘪𝘳𝘢𝘯𝘢 𝘶 𝘶𝘴𝘵𝘢𝘷𝘶 𝘪 𝘻𝘢𝘬𝘰𝘯𝘶 (...)“
Otmičari ostaju naizgled bez izlaza, no skrivalište u ušću Dunava daje im odličnu ideju – kako bi bilo da do Austrije stignu Dunavom umjesto morskim putem?
„ (...) 𝘣𝘦𝘻 𝘰𝘣𝘻𝘪𝘳𝘢 š𝘵𝘰 𝘫𝘦 𝘑𝘶𝘨𝘰𝘴𝘭𝘢𝘷𝘪𝘫𝘢 𝘬𝘰𝘮𝘶𝘯𝘪𝘴𝘵𝘪č𝘬𝘢 𝘻𝘦𝘮𝘭𝘫𝘢, 𝘱𝘶𝘯𝘢 𝘫𝘦 𝘭𝘰𝘱𝘰𝘷𝘢. 𝘚𝘪𝘨𝘶𝘳𝘢𝘯 𝘴𝘢𝘮 𝘥𝘢 𝘯𝘦ć𝘦 𝘣𝘪𝘵𝘪 𝘱𝘳𝘰𝘣𝘭𝘦𝘮 𝘥𝘢 𝘷𝘢𝘮 𝘴𝘷𝘰𝘫𝘦 𝘶𝘴𝘭𝘶𝘨𝘦 𝘱𝘳𝘰𝘥𝘢𝘫𝘶 𝘻𝘢 𝘥𝘰𝘭𝘢𝘳𝘦.“
Autor prikazuje paralelnu radnju vezanu za SSSR i generala odnosno pukovnika imena Kovčenko, koji obnaša dužnost zamjenika generalnog direktora tajne službe KGB. On provodi detaljnu istragu o možebitnoj izdaji generala Ivanova, a kako bi potvrdio svoje sumnje, ne preza ni pred čim.
„𝘛𝘢𝘬𝘷𝘪 𝘴𝘶 𝘭𝘰𝘨𝘰𝘳𝘪 𝘣𝘪𝘭𝘪 𝘱𝘰𝘻𝘯𝘢𝘵𝘪𝘫𝘪 𝘱𝘰𝘥 𝘯𝘢𝘻𝘪𝘷𝘰𝘮 𝘎𝘶𝘭𝘢𝘨, 𝘢 𝘰𝘷𝘢𝘫 𝘶 𝘝𝘰𝘳𝘬𝘶𝘵𝘪 𝘣𝘪𝘰 𝘫𝘦 𝘱𝘰𝘻𝘯𝘢𝘵 𝘪 𝘬𝘢𝘰 𝘝𝘰𝘳𝘬𝘶𝘵𝘭𝘢𝘨. 𝘕𝘦𝘭𝘫𝘶𝘣𝘢𝘻𝘯𝘰 𝘮𝘫𝘦𝘴𝘵𝘰 𝘬𝘰𝘫𝘦 𝘴𝘪 𝘯𝘪𝘵𝘬𝘰 𝘯𝘦 𝘣𝘪 𝘰𝘥𝘳𝘦𝘥𝘪𝘰 𝘻𝘢 𝘥𝘰𝘣𝘳𝘰𝘷𝘰𝘭𝘫𝘯𝘶 𝘥𝘦𝘴𝘵𝘪𝘯𝘢𝘤𝘪𝘫𝘶. (...) 𝘙𝘫𝘦š𝘦𝘯𝘫𝘦 𝘫𝘦 𝘣𝘪𝘭𝘰 𝘴𝘭𝘢𝘵𝘪 𝘻𝘢𝘵𝘷𝘰𝘳𝘦𝘯𝘪𝘬𝘦, 𝘱𝘰𝘭𝘪𝘵𝘪č𝘬𝘦 𝘶𝘨𝘭𝘢𝘷𝘯𝘰𝘮. 𝘡𝘢𝘵𝘪𝘮 𝘫𝘦 𝘰𝘴𝘯𝘰𝘷𝘢𝘯 𝘪 𝘨𝘳𝘢𝘥 𝘻𝘢 𝘤𝘪𝘷𝘪𝘭𝘦 𝘬𝘰𝘫𝘪 𝘴𝘶 𝘰𝘷𝘢𝘮𝘰 𝘥𝘰𝘭𝘢𝘻𝘪𝘭𝘪 „𝘥𝘰𝘣𝘳𝘰𝘷𝘰𝘭𝘫𝘯𝘰“. 𝘙𝘢𝘻𝘭𝘪𝘬𝘢 𝘪𝘻𝘮𝘦đ𝘶 𝘫𝘦𝘥𝘯𝘪𝘩 𝘪 𝘥𝘳𝘶𝘨𝘪𝘩 𝘣𝘪𝘭𝘢 𝘫𝘦 𝘴𝘢𝘮𝘰 𝘶 𝘵𝘰𝘮𝘦 š𝘵𝘰 𝘴𝘶 𝘻𝘢𝘵𝘷𝘰𝘳𝘦𝘯𝘪𝘤𝘪 ž𝘪𝘷𝘫𝘦𝘭𝘪 𝘰𝘬𝘳𝘶ž𝘦𝘯𝘪 𝘣𝘰𝘥𝘭𝘫𝘪𝘬𝘢𝘷𝘰𝘮 ž𝘪𝘤𝘰𝘮 𝘪 𝘴𝘵𝘳𝘢ž𝘢𝘳𝘴𝘬𝘪𝘮 𝘵𝘰𝘳𝘯𝘫𝘦𝘷𝘪𝘮𝘢, 𝘥𝘰𝘬 𝘴𝘶 „𝘥𝘰𝘣𝘳𝘰𝘷𝘰𝘭𝘫𝘤𝘪“ ž𝘪𝘷𝘫𝘦𝘭𝘪 𝘶 𝘯𝘰𝘳𝘮𝘢𝘭𝘯𝘪𝘮 𝘶𝘷𝘫𝘦𝘵𝘪𝘮𝘢, 𝘰𝘯𝘰𝘭𝘪𝘬𝘰 𝘬𝘰𝘭𝘪𝘬𝘰 𝘴𝘦 𝘳𝘪𝘫𝘦č 𝘯𝘰𝘳𝘮𝘢𝘭𝘯𝘰 𝘮𝘰𝘨𝘭𝘢 𝘶𝘱𝘰𝘵𝘳𝘪𝘫𝘦𝘣𝘪𝘵𝘪 𝘻𝘢 𝘮𝘫𝘦𝘴𝘵𝘰 𝘯𝘢 𝘬𝘰𝘫𝘦𝘮 𝘫𝘦 𝘷𝘦ć𝘪𝘯𝘶 𝘨𝘰𝘥𝘪𝘯𝘦 𝘵𝘦𝘮𝘱𝘦𝘳𝘢𝘵𝘶𝘳𝘢 𝘪𝘴𝘱𝘰𝘥 𝘯𝘶𝘭𝘦. 𝘒𝘢𝘬𝘰 𝘣𝘪𝘭𝘰, 𝘪 𝘫𝘦𝘥𝘯𝘪 𝘪 𝘥𝘳𝘶𝘨𝘪 𝘯𝘢𝘬𝘰𝘯 š𝘵𝘰 𝘣𝘪 𝘰𝘷𝘥𝘫𝘦 𝘴𝘵𝘪𝘨𝘭𝘪, 𝘻𝘢𝘨𝘭𝘪𝘣𝘪𝘭𝘪 𝘣𝘪 𝘥𝘰ž𝘪𝘷𝘰𝘵𝘯𝘰 (...)“
„𝘜 𝘯𝘫𝘦𝘨𝘰𝘷𝘶 𝘫𝘦 𝘭𝘰𝘨𝘰𝘳𝘶 𝘶𝘷𝘪𝘫𝘦𝘬 𝘯𝘦𝘥𝘰𝘴𝘵𝘢𝘫𝘢𝘭𝘰 𝘳𝘢𝘥𝘯𝘦 𝘴𝘯𝘢𝘨𝘦. 𝘜 𝘱𝘰𝘴𝘭𝘫𝘦𝘥𝘯𝘫𝘦 𝘷𝘳𝘪𝘫𝘦𝘮𝘦 𝘴𝘭𝘢𝘭𝘪 𝘴𝘶 𝘴𝘷𝘦 𝘮𝘢𝘯𝘫𝘦 𝘪 𝘮𝘢𝘯𝘫𝘦 𝘭𝘫𝘶𝘥𝘪 (...)“
Ne moram spominjati da su Rusi bili (i ostali) nemilosrdni. Smrću su kažnjavali prebjege, ali i njihovu obitelj i rodbinu, stoga je o ovoj dobro isplaniranoj akciji ovisilo mnogo života.
„𝘐𝘢𝘬𝘰 𝘔𝘤𝘊𝘰𝘳𝘮𝘪𝘤𝘬 𝘳𝘢𝘥𝘪 𝘻𝘢 𝘮𝘰𝘳𝘯𝘢𝘳𝘪č𝘬𝘶 𝘰𝘣𝘢𝘷𝘫𝘦š𝘵𝘢𝘫𝘯𝘶 𝘴𝘭𝘶ž𝘣𝘶 𝘱𝘰𝘱𝘶𝘵 𝘵𝘦𝘣𝘦, 𝘬𝘢𝘥 𝘫𝘦 𝘶 𝘱𝘪𝘵𝘢𝘯𝘫𝘶 𝘪𝘻𝘥𝘫𝘢, 𝘰𝘯𝘥𝘢 𝘴𝘮𝘰 𝘴𝘷𝘪 𝘫𝘦𝘥𝘯𝘢𝘬𝘪. 𝘙𝘶𝘴𝘪 𝘯𝘢𝘴 𝘯𝘦 𝘬𝘭𝘢𝘴𝘪𝘧𝘪𝘤𝘪𝘳𝘢𝘫𝘶 𝘱𝘰 𝘳𝘰𝘥𝘰𝘷𝘪𝘮𝘢, 𝘻𝘢 𝘯𝘫𝘪𝘩 𝘴𝘮𝘰 𝘴𝘷𝘪 𝘪𝘴𝘵𝘪, 𝘷𝘢ž𝘯𝘰 𝘪𝘮 𝘫𝘦 𝘴𝘢𝘮𝘰 𝘥𝘢 𝘴𝘦 𝘥𝘰𝘬𝘰𝘱𝘢𝘫𝘶 𝘱𝘰𝘵𝘳𝘦𝘣𝘯𝘪𝘩 𝘪𝘯𝘧𝘰𝘳𝘮𝘢𝘤𝘪𝘫𝘢.“
Hoće li podmornica uspjeti doći do Austrije, koje su mjere poduzeli Rusi kako bi saznali njenu lokaciju i kakve veze ima lijepa mlada dama Gabriele Muller s američkim narednikom koji se išuljao s podmornice, saznat ćete samo ako pročitate djelo.
„𝘚𝘬𝘳𝘪𝘷𝘦𝘯𝘪 𝘶 𝘴𝘦𝘱𝘢𝘳𝘦𝘶 𝘰𝘥𝘷𝘰𝘫𝘦𝘯𝘰𝘮 𝘰𝘥 𝘴𝘳𝘦𝘥𝘪š𝘵𝘢 𝘥𝘷𝘰𝘬𝘢𝘵𝘯𝘦 𝘱𝘳𝘰𝘴𝘵𝘰𝘳𝘪𝘫𝘦, 𝘴𝘷𝘢𝘬𝘰 𝘮𝘢𝘭𝘰 𝘣𝘪 𝘴𝘦 𝘰𝘬𝘳𝘦𝘵𝘢𝘭𝘪 𝘰𝘬𝘰 𝘴𝘦𝘣𝘦 𝘪 𝘵𝘳𝘢ž𝘪𝘭𝘪 𝘴𝘶𝘮𝘯𝘫𝘪𝘷𝘢 𝘭𝘪𝘤𝘢. 𝘉𝘪𝘭𝘢 𝘫𝘦 𝘵𝘰, 𝘬𝘢𝘬𝘰 𝘣𝘪 𝘴𝘦 𝘳𝘦𝘬𝘰 𝘶 š𝘱𝘪𝘫𝘶𝘯𝘴𝘬𝘰𝘮 ž𝘢𝘳𝘨𝘰𝘯𝘶, 𝘶𝘰𝘣𝘪č𝘢𝘫𝘦𝘯𝘢 𝘱𝘳𝘰𝘧𝘦𝘴𝘪𝘰𝘯𝘢𝘭𝘯𝘢 𝘥𝘦𝘧𝘰𝘳𝘮𝘢𝘤𝘪𝘫𝘢 – 𝘴𝘷𝘢𝘵𝘬𝘰 𝘫𝘦 𝘪 𝘯𝘢 𝘴𝘷𝘢𝘬𝘰𝘮 𝘬𝘰𝘳𝘢𝘬𝘶 𝘮𝘰𝘨𝘢𝘰 𝘣𝘪𝘵𝘪 𝘴𝘶𝘮𝘯𝘫𝘪𝘷 𝘶𝘩𝘰𝘥𝘢.“
Ne bih dalje duljila, samo ću reći da me roman ugodno iznenadio i da bih voljela pročitati još koje djelo ovog autora.
Preporuka ljubiteljima špijunskih romana. Iako je domaći autor, definitivno zaslužuje šansu.
Displaying 1 of 1 review