Ako krenem pisati sve što mi je na umu ovo bi mogla biti najduža recenzija koju sam napisao. I to zato što stvarno ne znam koju ocjenu bih dao. Kec kao kuća ili čista petica haha. Jer ako samo pomislim na likove ne mogu se maknuti od jedinice jer su tako stereotipni da ni u najlošijem B filmu nećete takve naći. Ovako… Superultraturbozgodna ženska koja je i badass. Ima i klinca, pravi holivudski kao da je iz Home Alone ispao. Razvedena. Povrijeđena. Najbolja u svom poslu. Naravno, glavni frajer je Chris Hemsworth (ili bilo koji zgodni Chris… Pratt, Pine, Evans take your pick) koji je sav cocky i ima neku tajnu. Slijedi također zgodna ženska koja pati od klaustrofobije ali to saznamo tek kad uđe u pećine (alo, radnja je par kilometara ispod površine, fejspalm na kvadrat). Naravno za kraj idu šef, stari lik koji sve to balansira između politike i vojske, nekoliko vojnika koji služe samo za to da ih netko ubije i pojede i za kraj, drumroll please, arapski terorist. E da, osim vojnika svi su neki znanstvenici, znate ona fora jedan geolog, jedan biolog… Dijalozi su tako smiješni, interakcija među likovima još gora, ova naša opaka cura slini za Chrisom svako malo, ovaj baca loše fore na razini osnovne škole i to sve dok ih hrpa nekih polu raptora hoće pojesti. Ili spore ugušiti. Ima i pijavica. Ima i... a ne, to neću otkriti. I sve je to ispod Antarktike.
Zanimljivo je što su mi dvije osobe rekle da im je dobar Rollins i da čitam neku njegovu knjigu. Već sam počeo sumnjati u njihovo duševno stanje nakon stotinjak stranica.
Ali onda sam počeo ovo čitati kao da gledam nekakav Emmerichov film. Ma nema veze što je pokupio malo od Put u središte Zemlje, malo od Jurskog parka, malo od Dirka Pitta, malo tu, malo tamo… Tempo je filmski. Između radnji svako malo neki napeti kraj tipa: Pogledala je prema Chrisu Hemsworthu (da, lik je Australac) ali njega tamo više nije bilo! Da bi se prebacili na druge likove. I čekam ja ma tko mi je Chrisa pojeo pa nećeš mi Chrisa zgodnog pojest, nemoj tako Rollinse, čupam ja kosu, palim cigaretu, ne dajem maci keksiće, ručak zagorio…
Za kraj mogu napisati da ću nastaviti s čitanjem Rollinsa. Da. Hoću. Ne sramim se reći. A i ponestat će mi Reachera uskoro.