„Jer nekad je lakše umreti nego voleti.“ Izabela Mesini Ljubav se ne bira, baš kao ni smrt. Sve je negde u nebesima već odavno zapisano. Ne možeš se odupreti sudbini, niti preskočiti noć ili dan. Volela bih da ga nisam toliko volela. Onda možda ne bih bila spremna da počinim zločin, ako se zločinom zove to što sam učinila. Smemo li suditi nekom ko je žrtvovao sve zbog ljubavi? Kako je jedna mlada žena svojom hrabrošću, snagom svoje posvećenosti i ljubavi uzburkala italijansku i svetsku javnost neposredno posle Prvog svetskog rata? Izabela Mesini, pametna i saosećajna devojka iz malog sicilijanskog sela, prijavljuje se za bolničarku Crvenog krsta kako bi pobegla iz kuće svoje majke. U vihoru ratnih stradanja, mnogi ranjenici proći će kroz spretne Izabeline ruke u maloj poljskoj bolnici na Dolomitima. Jednog dana tu dovoze Marka, ratnog izveštača iz Srbije koji je teško ranjen, i Izabela dobija zadatak da se nakon operacije stara o njemu. Tokom dugih, teških dana Markovog oporavka Izabela sa njim razvija neobičan iako stranci, oni će se razumeti bez mnogo reči. Mada znaju da njihova veza osuđena na propast, ljubav će biti jača od svih pravila i ograničenja. Ali, kada posle završetka rata Izabeli prošlost pokuca na vrata, počeće drama njenog života o kojoj će pričati čitava Italija. Roman Nigde nema te protkan je najdubljim emocijama i moralnim dilemama o dobru i zlu, o ljubavi i mržnji, o životu i smrti, poverenju i zahvalnosti u teškim životnim okolnostima. Jelena Bačić Alimpić, autorka danas najčitanijih romana na srpskom jeziku, napisala je britko i vešto, izuzetnu priču o nesvakidašnjoj ratnoj heroini.
Jelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Novom Sadu, Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu, na katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Radila je kao novinar i autor dokumentarnih TV emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad, u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu Color press group. Od 2002. godine radi kao urednik i novinar na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogih nagrada za televizijsko stvaralaštvo. Živi u Novom Sadu, udata je i majka dvoje dece, Marka i Dunje. "Ringišpil" je njen prvi roman.
Knjiga me oduševila, tuzna jeste, teška jeste, nekako je svo zlo svijeta bilo u ovoj knjizi, ili bar onako kako ja vidim zlo. Priča od djevojci Isabeli koja se, da bi pobjegla od zlostavljanja, prijavljuje da radi kao bolničarka Crvenog krsta. Iz dana u dan gleda patnje i stradanja, pokušava produziti zivot svakome od njih, glumi da je jaka, da je ne boli, da moze... U tom ludom vihoru Prvog svjetskog rata jednog dana u bolnicu dovoze teško ranjenog Marka, ratnog izvještača iz Srbije i Izabela dobija zadatak da se nakon operacije brine o njemu.. Priča je pisana u prvom licu, nema puno dijaloga, neko bi rekao kao ispovijed, ovo su pisma pisana nekome, kad pročitate knjigu znat ćete i kome. Iako je knjiga Ringišpil meni najdraza, mozda jer je najsurovija, najtuznija knjiga koju sam pročitala, ali onakva kakva jeste, pisana po istinitom događaju, tako da kod mene ostaje kao najbolja Jelenina knjiga, ali odmah poslije nje je ova. Malo drugačija, ali i dalje u njenom stilu. Nekome će se svidjeti, nekome neće, ne očekujte puno dešavanja, akcije, adrenalina, sve je naoko sumorno i sivo, ali za mene i dalje lijepo utrošenih pet - šest sati čitanja. <3
Knjiga je predvidiva sve do epiloga. I on sam ne mijenja krivicu, usud i Izabelino milosrđe. Čitala sam je da bih je pročitala i mislim da je ova knjiga zadnja na kojoj ću se time voditi.
A book full of feelings, a silent witness of the tragic moments and moral dilemmas of one poor soul. You read book in one breath all the way till the epilogue of the book. Because of the end of the book I can not give five stars... I think it should took a little more effort to make the end... the end kinda came like a cold shower...
Rekov deka zavrsiv so Alimpikj i prekrsiv. 😂 Zavrsiv so drugite knigi, a uste na odmor i koga mi dojde knigava, nemase beganje. No mora da priznaam deka prijatno me iznenadi. Ubavo napisana, prepolna so emocii. Prikazna koja se pamti... Mi se dopadna. Preporaka za citanje.