What do you think?
Rate this book
Levijeva tkaonica svile
Sedeći tako u čekaonici aerodromske zgrade ili u kupeu voza, vozeći se autoputem ili sporednim putevima koji završavaju na planinskim vrhovima, pomno slušajući i još pomnije promatrajući, Miljenko Jergović pamti i na papir prenosi, u najrazličitijim formama, svoje misli i zapažanja. Svejedno je li reč o pesmi, kratkoj priči, dnevničkom zapisu ili tek crtici, nevažno je li melanholičan ili opor, je li naizgled grub poput tvida ili nežan poput najfinije svile, Jergović uvek rukom majstora tka tekst u najneverovatnijim uzorcima.
Levijeva tkaonica svile je čudesna knjiga u kojoj se otvaraju i stvarni i magični prostori, na čijim se stranicama susreću ljudi, mesta i sudbine, knjiga koja neverovatnom lakoćom pokazuje otkuda sve dolaze priče i pesme, knjiga koja čitaocu govori da stalno drži oči otvorene, a uši načuljene kako bi osetio svu lepotu i tajanstvenost sveta u kojem se nalazi.
Levijeva tkaonica svile je čudesna knjiga u kojoj se otvaraju i stvarni i magični prostori, na čijim se stranicama susreću ljudi, mesta i sudbine, knjiga koja neverovatnom lakoćom pokazuje otkuda sve dolaze priče i pesme, knjiga koja čitaocu govori da stalno drži oči otvorene, a uši načuljene kako bi osetio svu lepotu i tajanstvenost sveta u kojem se nalazi.
- GenresFiction
192 pages, Paperback
First published January 1, 2014
10 people are currently reading
80 people want to read
About the author
Miljenko Jergović
79 books545 followersMiljenko Jergović is a Bosnian prose writer. Jergović currently lives and works in Zagreb, Croatia.
Jergović has established himself as a writer in both Bosnia and Herzegovina and Croatia, and his stories and novels have been translated into more than 20 languages. Critics have acclaimed his capability to turn every topic into a story without changing it at all, hence preserving its internal logic.
His more acclaimed works include his debut Opservatorija Varšava (Warsaw Observatory, 1988); Hauzmajstor Šulc (Schultz the Repairman, 2000), both collections of poetry; a collection of short stories Sarajevski marlboro (Sarajevo Marlboro, 1994); the novels Mama Leone and Dvori od oraha ("The Mansion in Walnut," 2003; and the drama Kažeš, anđeo (You Say It's an Angel, 2000). Jergović is also a journalist and has published a collection of his articles in the acclaimed Historijska čitanka (A Reader in History, 1996).
His most recent work, Rabija i sedam meleka (Rabija and the Seven Angels), became a bestseller in Bosnia and Herezgovina only few days after it was published.
Jergović has established himself as a writer in both Bosnia and Herzegovina and Croatia, and his stories and novels have been translated into more than 20 languages. Critics have acclaimed his capability to turn every topic into a story without changing it at all, hence preserving its internal logic.
His more acclaimed works include his debut Opservatorija Varšava (Warsaw Observatory, 1988); Hauzmajstor Šulc (Schultz the Repairman, 2000), both collections of poetry; a collection of short stories Sarajevski marlboro (Sarajevo Marlboro, 1994); the novels Mama Leone and Dvori od oraha ("The Mansion in Walnut," 2003; and the drama Kažeš, anđeo (You Say It's an Angel, 2000). Jergović is also a journalist and has published a collection of his articles in the acclaimed Historijska čitanka (A Reader in History, 1996).
His most recent work, Rabija i sedam meleka (Rabija and the Seven Angels), became a bestseller in Bosnia and Herezgovina only few days after it was published.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 13 of 13 reviews
February 22, 2019
Ovo je jedna svaštara, da ne kažem baš papazjanija usputnih zabilješki. Ovako ja otprilike zamišljam rokovnik velikih pisaca ili prije neku džepnu sveščicu u koju svakodnevno zapisuju misli, teme i motive koje kasnije mogu iskoristiti za stvaranje. Jergović ovim potvrđuje koliko je veliki pisac u smislu koliko uspješno vlada svakojakim formama. On od bukvalno podsjetnika u nekoliko rečenica napravi priču, tako da ono što nekad zapiše na prvu bude već gotovo djelo koje na zahtijeva dodatne korekcije. I s te strane mu, kao i uvijek dosad, skidam kapu.
Takođe, treba naglasiti i to koliko se Jergović već dokazao kao neko ko odudara od savremenih pisaca pa može sebi priuštiti i jednu ovakvu slobodu, da objavi nešto od čega mu se, možda, nije dalo praviti konkretno djelo, pa kao, ajd da ne propadne prikupljeni materijal. Naravno, možda i griješim, prosto sam takav utisak stekla. Za ljubitelje njegovog lika i djela ovo je još jedna riznica ljepote njegovog stila i zapažanja, ali i njegovih studioznih istraživanja i ozbiljnog pristupa svemu što ga zainteresuje. Jedino što ovo nikako nije knjiga za nekog ko već ne poznaje Jergovića, plašim se da poslije nje ne bi baš bio ohrabren da uzme nešto drugo iz njegovog prebogatog i kvalitetnog opusa. S te strane, a i s obzirom na njegovu stvaralačku produktivnost, izdavanje nečeg ovakvog bi eventualno moglo naškoditi ugledu koji je već stekao među čitaocima (zbog prilike koju je iskoristio da im izvuče novac iz džepova), odnosno novi čitaoci bi mogli steći pogrešnu predstavu o njegovom neospornom geniju.
Da se razumijemo, ne mislim da je ovo ispad koji mu treba "oprostiti" niti bilo šta slično, samo smatram da je ovo jedna od onih knjiga koja nikako nije dobra za upoznavanje s nečijim stvaralaštvom jer je previše atipična. Ko ga ne zna mogao bi biti u dilemi je li toliko nehajan prema svom stvaralaštvu ili je ono rezultat promišljenog perfekcionizma i brižljivo birane svake riječi. Ono što još moram dodati budući da ova knjiga vrvi takvim blistavim momentima je činjenica da Jergović umije da napiše jednu jedinu rečenicu, van konteksta, samu za sebe, bez ikakve namjere i namjene i da njome kaže više od nečijih cijelih tomova. Zato je, između ostalog, književnost koju on stvara ozbiljna i zahtjevna i neprolazna.
Takođe, treba naglasiti i to koliko se Jergović već dokazao kao neko ko odudara od savremenih pisaca pa može sebi priuštiti i jednu ovakvu slobodu, da objavi nešto od čega mu se, možda, nije dalo praviti konkretno djelo, pa kao, ajd da ne propadne prikupljeni materijal. Naravno, možda i griješim, prosto sam takav utisak stekla. Za ljubitelje njegovog lika i djela ovo je još jedna riznica ljepote njegovog stila i zapažanja, ali i njegovih studioznih istraživanja i ozbiljnog pristupa svemu što ga zainteresuje. Jedino što ovo nikako nije knjiga za nekog ko već ne poznaje Jergovića, plašim se da poslije nje ne bi baš bio ohrabren da uzme nešto drugo iz njegovog prebogatog i kvalitetnog opusa. S te strane, a i s obzirom na njegovu stvaralačku produktivnost, izdavanje nečeg ovakvog bi eventualno moglo naškoditi ugledu koji je već stekao među čitaocima (zbog prilike koju je iskoristio da im izvuče novac iz džepova), odnosno novi čitaoci bi mogli steći pogrešnu predstavu o njegovom neospornom geniju.
Da se razumijemo, ne mislim da je ovo ispad koji mu treba "oprostiti" niti bilo šta slično, samo smatram da je ovo jedna od onih knjiga koja nikako nije dobra za upoznavanje s nečijim stvaralaštvom jer je previše atipična. Ko ga ne zna mogao bi biti u dilemi je li toliko nehajan prema svom stvaralaštvu ili je ono rezultat promišljenog perfekcionizma i brižljivo birane svake riječi. Ono što još moram dodati budući da ova knjiga vrvi takvim blistavim momentima je činjenica da Jergović umije da napiše jednu jedinu rečenicu, van konteksta, samu za sebe, bez ikakve namjere i namjene i da njome kaže više od nečijih cijelih tomova. Zato je, između ostalog, književnost koju on stvara ozbiljna i zahtjevna i neprolazna.
April 30, 2017
"Levijeva tkaonica svile" u sebi sadrži prozne zapise, notne zabeleške, putne zabeleške, pričice, anegdote, zamisli, poeziju i dosta idejno neuobličenih tekstova ili tekstovnih započetosti (ovo poslednje je moj vlastiti dojam nakon čitanja).
Već prilikom prvih prelistavanja knjiga me je podsetila na "Autoportret s torbom" Semezdina Mehmedinovića, delo koje mi se dopalo zbog idejne i stilske ujednačenosti tekstova koje je autor uspešno usaglasio tvoreći svoju misaonu riznicu.
Međutim, držim da Jergović nije postigao isti uspeh.
U pojedinim tekstovima nailazila sam na rečenice ili odlomke koji bi, da stoje zasebno, bili izvrsna kratka priča, dok uklopljeni u dalji tok priče mogu proći vrlo nezapaženo. To što sam ja uspela da se u njih zagledam u momentu kada ih sretnem u tekstu doprinelo je tome da dalji redovi za mene postanu slabi, gotovo neprimetni, i grubo je reći, negde čak i nepotrebni.
U nekim trenucima kao da je samo odsustvo mere ovu knjigu raspričalo više nego što je ona zaslužila.
Nekoliko pesama u knjizi postoji, držim ih za uspelije delove ove misaono-aoscijativne zbrke, i nešto mi se čini da knjiga nije dovoljno odležala u očima i promatranjima samog autora.
Kao što pomenuh, "Levijeva tkaonica svile" podsetila me je na Semezdinovićevu knjigu, ali sa sobom nosi mnogo mlakosti, pa kada u sebi izvagam intenzivnije emocije i mršave delove ne mogu da ne pomislim da, kad se sve sabere i oduzme, u meni posle knjige ostaje misao da knjigu nisam čitala već sam je razgledala kao da je sretoh izloženu na pijačnoj tezgi.
Možda sam pregruba, ali zaista mi se čini da je to moglo mnogo bolje.
Preneću ovde neke rečenice za koje mislim da bi bile dobre da postoje negde zasebno, kao priča za sebe a ne kao svetlo u tami logoreje.
Već prilikom prvih prelistavanja knjiga me je podsetila na "Autoportret s torbom" Semezdina Mehmedinovića, delo koje mi se dopalo zbog idejne i stilske ujednačenosti tekstova koje je autor uspešno usaglasio tvoreći svoju misaonu riznicu.
Međutim, držim da Jergović nije postigao isti uspeh.
U pojedinim tekstovima nailazila sam na rečenice ili odlomke koji bi, da stoje zasebno, bili izvrsna kratka priča, dok uklopljeni u dalji tok priče mogu proći vrlo nezapaženo. To što sam ja uspela da se u njih zagledam u momentu kada ih sretnem u tekstu doprinelo je tome da dalji redovi za mene postanu slabi, gotovo neprimetni, i grubo je reći, negde čak i nepotrebni.
U nekim trenucima kao da je samo odsustvo mere ovu knjigu raspričalo više nego što je ona zaslužila.
Nekoliko pesama u knjizi postoji, držim ih za uspelije delove ove misaono-aoscijativne zbrke, i nešto mi se čini da knjiga nije dovoljno odležala u očima i promatranjima samog autora.
Kao što pomenuh, "Levijeva tkaonica svile" podsetila me je na Semezdinovićevu knjigu, ali sa sobom nosi mnogo mlakosti, pa kada u sebi izvagam intenzivnije emocije i mršave delove ne mogu da ne pomislim da, kad se sve sabere i oduzme, u meni posle knjige ostaje misao da knjigu nisam čitala već sam je razgledala kao da je sretoh izloženu na pijačnoj tezgi.
Možda sam pregruba, ali zaista mi se čini da je to moglo mnogo bolje.
Preneću ovde neke rečenice za koje mislim da bi bile dobre da postoje negde zasebno, kao priča za sebe a ne kao svetlo u tami logoreje.
August 6, 2017
Veliki pisci pisu velike knjige, najveci izmedju korica stave sta im je volja. Haoticne ispresecane misli, presvucene kracim i duzim pricama, minieseji, razbacane genijalne usputne ideje od kojih prosecni autori prave tomove romana. Najveci u knjigu pretvore sta im je volja i opet kreiraju suvo zlato. Jedna od onih knjiga koju valja drzati u blizini, stalno, i grickati po malo s bilo koje strane.
November 30, 2019
Kao što je Andrićeva zbirka priča ponijela naziv po jednoj od priča ”Žed”, tako je i ova zbirka priča,kratkih priča, zapisa, pjesama , sa kolodvora, aerodroma, restorana, konoba dobila naziv po jednoj od priča. Po Levijevoj tkaonici svile, u Sarajevu, na samom kraju osmanske vladavine, kada je jedan Židov Levi pomislio kako bi to bio odličan poslovni potez. Nije računao da je svila preosjetljiv materijal za Bosnu, a da se uspjeh ne prašta. Uskoro je zatvorio tkaonicu i postao uspješan u drugim poslovima, na mjestima gdje je uspjeh bio moguć, izvan Bosne naravno. Nevjerojatna je snaga Jergovićeva sjećanja i pjesničkog izraza. Kada čitam neke svjetske pisce pa opet uzmem neko od Jergovićevih djela, poput ovog, shvatim koliko je on svjetski pisac. ”Svetski, a naš”.
Poput Levijeve tkaonice svile, koja u Sarajevu ”nije mogla bit”, tako i ovaj pisac nije tamo mogao bit, postat, ostat. Kao vjerni slušač on piše priče koje je skupio po aerodromima svjetskih gradova, po našim restoranima, konobama, sastancima sa ljudima, a svaka je dio velikog mozaika, kroz sve izgubljene zavičaje svojih predaka, dubrovnike, konavle,slovenije, sarajeva, bosne Levi i dalje tka svoju svilu. Iako je izmješten, on tka niti koje povezuju sve u jednu veliku priču.
Kad sam već spomenuo Andrića i pripovjetku ”Žeđ”, ja i sada vidim onog zarobljenog hajduka koji skapava u zarobljeništvu od žeđi, a kako mu je žena austrijskog generala htjela dati čašu vode, pa je njegove teške hroptaje skroz zaboravila kad je počela slušati svoje vlastite uzdisaje kad se general vratio doma , isukao svoju sablju i krenuo u boj.
Poput Levijeve tkaonice svile, koja u Sarajevu ”nije mogla bit”, tako i ovaj pisac nije tamo mogao bit, postat, ostat. Kao vjerni slušač on piše priče koje je skupio po aerodromima svjetskih gradova, po našim restoranima, konobama, sastancima sa ljudima, a svaka je dio velikog mozaika, kroz sve izgubljene zavičaje svojih predaka, dubrovnike, konavle,slovenije, sarajeva, bosne Levi i dalje tka svoju svilu. Iako je izmješten, on tka niti koje povezuju sve u jednu veliku priču.
Kad sam već spomenuo Andrića i pripovjetku ”Žeđ”, ja i sada vidim onog zarobljenog hajduka koji skapava u zarobljeništvu od žeđi, a kako mu je žena austrijskog generala htjela dati čašu vode, pa je njegove teške hroptaje skroz zaboravila kad je počela slušati svoje vlastite uzdisaje kad se general vratio doma , isukao svoju sablju i krenuo u boj.
August 4, 2018
Ova knjiga je skrojena od usputno pokuljene ljepote svijeta. Jedna mala svaštara misli.
January 15, 2015
Jergoviću najbolje idu kratke priče ili pripovjetke o životinjama (vidi u ovoj knjizi na str. 150 "Mačak Roki II"). Ne bi se ljutila da izda još nešto slično Mačka, Čovjek, Pas ili Roman o Korini, a manje ovakvih kaotičnih knjiga u koje je svašta nadrobio.
June 7, 2022
Budi melankoliju i nostalgiju za stvarima i događajima koje nisam nikad proživjela. Baš divno
June 11, 2019
Ili čitaš knjigu, ili sviraš gitaru. Od čitanja knjige ogrube prsti, onda nisi za gitaru. Dakle, odredi se. Opažaj. Beleži. Ova knjiga kao povetarac, a letnjem danu samo to je potrebno...
December 8, 2018
Hospitalizirana je u Sarajevu, nakon što je, kako piše na uputnici koju je potpisao R.H., liječnik opće prakse u Domu zdravlja "Omer Maslić" doživjela nervni slom". Dogodilo se to onoga jutra, u kasnu jesen, dok je sjedila u čekaonici, među dvadesetak žena, ispred ordinacije za prekide trudnoće, zagledana u zeleni linoleum, pun blatnjavih tragova. Kakvi su to ljudi morali biti pa da na ovome mjestu prostru zeleni linoleum?
Pomislila je i sišla s uma.
Smjestili su je na "Peto odjeljenje". Zlokoban naziv za strašno mjesto. Nakon nekoliko mjeseci preselili su je u psihijatrijsku kliniku na Jagomir, najprije u otvoreno odjeljenje,a zatim u zatvoreno odjeljenje. Četrnaest godina potom ,,kada je počeo rat u Bosni, muž, poznati Sarajevski profesor književnosti vodio ju je preko frontova i kroz zaraćene vojske i narode, sve dok ju nije doveo do Beograda. Put je trajao četiri mjeseca.
"Ovo je naša slavna pjesnikinja" govorili su komadanti vojnicima. Vojnici bi je bolje osmotrili, pogledali je u oči, pa bi iz onoga što suvidjeli zaključili da je poezija strašnija i od rata.
Pomislila je i sišla s uma.
Smjestili su je na "Peto odjeljenje". Zlokoban naziv za strašno mjesto. Nakon nekoliko mjeseci preselili su je u psihijatrijsku kliniku na Jagomir, najprije u otvoreno odjeljenje,a zatim u zatvoreno odjeljenje. Četrnaest godina potom ,,kada je počeo rat u Bosni, muž, poznati Sarajevski profesor književnosti vodio ju je preko frontova i kroz zaraćene vojske i narode, sve dok ju nije doveo do Beograda. Put je trajao četiri mjeseca.
"Ovo je naša slavna pjesnikinja" govorili su komadanti vojnicima. Vojnici bi je bolje osmotrili, pogledali je u oči, pa bi iz onoga što suvidjeli zaključili da je poezija strašnija i od rata.
February 25, 2022
Iako često nepovezana i pomalo haotična, više nalik na neki rokovnik u kome Miljenko beleži svoje misli (koje su u nekim trenucima samo njemu samom dokučive i bliske), ova knjiga mi je dala jedan fin uvod u njegovo stvaralaštvo, a neke od priča su me potpuno oduševile, te se zbog njih jako radujem čitanju nekog od Jergovićevih romana.
July 28, 2019
U savremenom vojaerskom svetu prava je poslastica zaviriti u tajne beleške poznatog pisca. E sad, to što je poznat manje je važno od činjenice da je u pitanju izvrstan pisac kakav je Miljenko Jergović, koji da sastavi telefonski imenik i on bi se čitao u dahu. Šta nam zapravo nudi ova knjiga? Sve ono što jednom piscu može pasti na pamet. Od skica za neke buduće duže prozne celine, crtica zapisanih kako bi se prekratilo vreme u čekanju voza ili aviona, sličice gradova i predela u koje se istog trenutka selimo dok čitamo o njima. Ubojiti dnevnički zapisi u kojima je u dva reda iseđeno toliko emocija da na trenutak morate da odložite knjigu, pesme koje vas zamrznu i ne puštaju da ih se oslobodite dok ne savladate ono što ste pročitali. Kratke priče su prava poslastica, prosto ne možete da poverujete kako pisac koji u svom opusu ima mnogo knjiga većeg obima (u kojim vas hipnotiše meandričnim pripovedanjima) može da zauzda ideju i zaokruži je u celinu i na tako malom prostoru, a da je hteo mogao ju je razviti na više stotina stranica. Jergović se drži svojih omiljenih tema: osvetljavanja zla na našim prostorima koje tako postaje univerzalna priča o tamnoj strani čovekovog bića, nostalgije koja nije patetična nego životvorna i od koje su sačinjena sećanja, ljubavi prema partneru, ulicama, knjigama, uspomenama, prijateljima ali i majci kroz bolni rastanak, opor i suv, a opet vrlo emotivan. Poigrava se i sa stvarnošću, prelazi njene granice i vodi nas u neke druge svetove koji imaju svoja pravila koja su možda bolja od naših. Posle svake pročitane rečenice sve više želite da saznate šta će na ispasti od ovog književnog eksperimenta. Na kraju shvatite da ova knjiga-riznica i jeste poput svile nežna, a žilava, miluje i skriva, štiti ali i doziva da naslutite šta se nalazi ispod nje. Potčinite joj se.
http://aleksandar-petrovic.com/2019/0...
http://aleksandar-petrovic.com/2019/0...
September 13, 2015
Čitanje Levijeve tkaonice svile isprva me pomalo zbunilo. Nisam bila sigurna čitam li dnevničke zapise, crtice iz života, citate iz novina ili izmišljene priče. Granica među fikcionalnim i nefikcionalnim u ovom djelu je upravo ono što je u njemu magično. Dirljivo. Intimno. Tokom čitanja ne možeš biti siguran je li Jergović zbilja susreo sve te ljude o kojima piše, je li slušao njihove životne priče od svojih bližnjih te njihove sudbine pretvorio u svoje priče, ili su rečenice iz novina, citati, razni susreti i vlastiti životni događaji bili pokretači, inspiracija za pisanje ovih sjetnih crtica iz nekadašnjosti. Odgovor vjerojatno leži negdje između. Rekla bih da konstrukcija ovog djela upravo to i pokazuje.
February 5, 2019
Zbirka kratkih priča, dnevničkih zapisa, utisaka, iskustava... Ima svega. Miljenko to donosi krajnje neposredno, proživljeno. Knjiga me je na momente slatko nasmejala, a na momente su me bogami i oči pomalo izdale. Iskrene preporuke!
Displaying 1 - 13 of 13 reviews