Clark Ashton Smith was a poet, sculptor, painter and author of fantasy, horror and science fiction short stories. It is for these stories, and his literary friendship with H. P. Lovecraft from 1922 until Lovecraft's death in 1937, that he is mainly remembered today. With Lovecraft and Robert E. Howard, also a friend and correspondent, Smith remains one of the most famous contributors to the pulp magazine Weird Tales.
This is a science fiction horror tale written in a Lovecraft Cthulhu mythos style about a doomed Venusian expedition and the terrifying alien life encountered there.
Set on the planet Venus, the story follows a group of explorers narrated by the expedition pilot, Richard Harmon, who venture into its uncharted wilderness, only to confront bizarre and grotesque flora and fauna that defy earthly understanding. The narrative blends cosmic horror with surreal imagery, evoking a sense of awe and dread as the characters descend into an environment that is both beautiful and lethally alien.
The story emphasizes the insignificance of humanity in the face of incomprehensible alien ecosystems. Venus is portrayed not just as a distant world, but as a realm of unknowable terror. The explorers’ desire to understand and catalog Venus’s mysteries leads them into increasingly perilous situations, culminating in a confrontation with a monstrous entity that embodies the planet’s hostile essence.
Ono, kad procitas daaavno prije Lovecrafta, koji te odusevi sa svojim pricama, nekako sve ovo kasnije sto je bilo na njegovom tragu je slabije. Ima zanimljivih prica i lijepo pise. Zadnja prica mi je doslovno o Cthullu/Dagon bicu, samo sto se dogadja na Veneri.
Zagrebačka naklada Zagreb, 2016. Zbirka sadrži jedanaest priča koje su sadržajno raznovrsne. Jezik je istovjetan u svim pričama, u duhu žanrovske literature ranog modernizma, sličan je Lovecraftovom, pa i Conradovom jeziku. Za razliku od jezika navedene dvojice, Ashtonov jezik ipak ne posjeduje tu razinu atmosferičnosti i aktualiziranosti. Ipak, jezik bilo koje Ashtonove priče je daleko kvalitetniji u odnosu na jezik Conradova romana prvijenca "Almayerova ludost", kojeg nedavno pročitah. Zanimljivo je da se aktualizacija, čin ostvarivanja teksta što više začuđujućim, ostvaruje prije svega u živopisnošću sadržaja, njegovim radikalinim odmakom od mimetične proze. Jednostavnost jezika, u pogledu atmosfere, nadoknađuje fantastičnost samog sadržaja. O kakvoj se fantastici radi? O čudnoj, po Todorovljevoj klasifikaciji, zato jer se ne može znanstveno objasniti. No, kada bismo žanrovski klasificirali ove priče, jedino što bismo mogli reći o njima jest da su sve žanrovski određene, zato jer u zbirci nailazimo na više žanrova. Većina priča bi se klasificirala u, nama Ilircima nepoznat, žanr "weird ficitona"; https://en.wikipedia.org/wiki/Weird_f.... M.R. James i Lovecraft su autori weird fictiona koje, uz Ashtona, ja čitah. Navedni trojac je i najreprezentativniji autorluk weird fictiona. Zanimljivo je da Suvin uopće ne spominje žanr weird ficitona u svojem književnoteorijskom djeluhttps://www.goodreads.com/book/show/1..., koje je izvorno pisano na svjetskom engleskom jeziku. Fantastika weird fictiona je todorovljevski čudna, zbiva se u drugim dimenzijama, drugim planetima te je isključivo žanrovski obojena. Weird fiction je masovna tiraža koja uvijek slijedi određeni i očekivan kalup sadržaja i forme, poput vesterna ili krimića. Weird fiction podrazumijeva osjećaj strave, koji je sveprisutan. Novina weird fictiona su kriptomorfna čudovišta, smještanje radnje u nepoznate dimenzije te umjetna mitologija, mitologija koju je stvorio autor. Lovecraft je najizraženiji primjer umjetne mitologije, česte su bile književne reference u dalekozapadnjačkim autorima weird fictiona, Ashton u ovoj zbirci spominje neke Lovecraftove topose i bogove. U tom smislu na razini sadržaja Ashton aktualizira tekst fantastičnim krajolicima, bićima i civilizacijama koje opisuje. Mašta mu je uistinu poeovska. Kada bi samo vlastiti jezik uzdigao, no mrtav je više od pedeset godina, pa jebiga sad. Manji dio priča bi spadalo u gotski žanr. Sve priče posjeduju elemente avanturističkih i/ili horror romana. Moje najdraže priče su "Venera iz Azombeiija" i "Štovatelj zla".
We all knew this time would come, a cosmic horror story from the creepy Lovecrafty mythos I didn’t like. And alas it was this one.
It put me in mind to much of bright, Technicolor, 70’s space shows like Land Of The Giants and Lost in Space, and this isn’t at all the kind of space horror I want or need.
Fairly ordinary, dull story about a big monster worm thing on Venus. I prefer my cosmic horror more lurking and creepingly subtle than this.
Still, it gave me something to listen to while I dusted.