LA NOVELA GRÁFICA DEL CENTENARIO DEL NACIMIENTO DE ALBERT CAMUS
En 1957, Albert Camus obtiene el Premio Nobel de Literatura. Nada destinaba a este chico de barrio humilde argelino a semejante honor. Entones, ¿en qué está pensando Camus al pronunciar su discurso oficial, en el gran salón del Ayuntamiento de Estocolmo? En su madre, que vive aún modestamente en aquel barrio de Argel.
Rememora también sus primeros escritos, sus experiencias en el teatro, su compromiso como periodista para defender a los humildes, a aquellos privados de voz. Esperanzas y decepciones de un hombre rebelde que morirá en 1960 en un absurdo accidente de tráfico y que permanece cercano por la sencillez de su vida y su literatura.
José Lenzini y Laurent Gnoni nos traen una novela gráfica de referencia, escrita por un reconocido experto en Camus. Una biografía sincera ilustrada con un dibujo de colores planos y tonos soleados que recrea a la perfección la atmósfera de la costa Mediterránea.
Né à Sétif, journaliste et enseignant, José Lenzini est l’auteur d’une quinzaine d’ouvrages touchant à l’Algérie, dont trois consacrés à Albert Camus, qui est pour lui un sujet de prédilection et de travail depuis plus de vingt ans.
"Gospođice, vi ste prava kamijevka!" bile su završne reči moje profesorke na maturskom ispitu iz književnosti (i dan danas nemam pojma zašto). Alber me je oduvek fascinirao, još od nekog lenjog letnjeg popodneva u svojoj jedanaestoj godini kada sam se pela na kauč da dohvatim knjige sa "police za odrasle" i maznula "Stranca". Čekaj malo, štaaaa?! Ovo se mora slistiti isto veče! Mada nije baš ni tada da sam sve razumela, osim toga da je validno počiniti zločin jer ti sunce bije u oči (mrzim sunce). Skroz.
Sledeća na redu je bila "Naličje i lice", njegova prva objavljena zbirka eseja, sa svega 23 godine. Nesavršena, negde krajcovana, negde predugačka, ali Alberu najdraža.
Onda "Pravednici". Pa "Kuga". "Prvi čovek". Bez određenog reda, hronološkog niti filozofskog. Samo kovitlac reči i ideja u sada već nešto popunjenijoj-na-kraju-adolescencije glavi.
Ovaj grafički roman je koncipiran oko govora pred Nobelovim komitetom 1957, i ima vrlo lepih flešbekova na njegovo detinjstvo u Alžiru, odrastanje sa majkom, kraj obećavajuće fudbalske karijere, tuberkulozu, studije, političke angažmane, (ne)prijateljstvo sa Sartrom; kratak je i lako se čita. Naslov "Kami: između pravde i majke" je referenca na njegovu polemičnu rečenicu "Verujem u pravdu, ali uvek ću braniti svoju majku pre pravde". ♥️
Çizgi roman şeklinde sunulan biyografilere mesafeliyim. Çünkü sanat gayesiyle, üretme gayesiyle değil de daha çok biyografi sahibinin popülerliğinden ve takipçilerinin ilgisinden yararlanmak maksadıyla üretilmiş olabiliyorlar.
Burada ise (puandan anlaşılacağı üzere) gayet düzgün bir eser karşımızda. Çizimler ve renklendirmeler özgün, keyifli ve anlatı ile uyumlu. Yazarın kariyeri de zaten Albert Camus üzerine. Böyle bir içeriği tamamen çizgi formatta anlatmak kolay olmayacağı için zaman zaman metinlerin ağırlıkta olduğu sayfalar da mevcut. Fakat bu sayfalar da bir nevi grafik tasarım denebilecek şekilde özenle hazırlanmış.
Albert Camus'nün nobel konuşması ve hayatının geçişli bir şekilde anlatılmasından oluşuyor çizgi roman. Çizimler çok iyi, Camus'nün hayatına ilgi duyanların kesinlikle göz atması gerek.
Belle lecture, Je ne suis pas hyper fan de faire cette biographie du point de vue d'un ami d'enfance d'Albert Camus puisque, de ce que je trouve sur l'auteur sur le net, ce n'est pas le cas, or ce n'est pas suffisamment clair pour moi que c'est un simple choix narratif... L'histoire est passionnante, j'ai néanmoins trouvé ça peut-être un peu trop ''légende dorée" ? je ne connais pas assez sa vie pour émettre un jugement précis sur ça, mais quand à côté je lis un ouvrage de lettres qu'il écrit à Maria Casarès alors qu'il est toujours marié, j'ai l'impression que cet aspect-là de sa vie n'est pas ou peu retransmis, en faisant un beau modèle, mais en rendant un portrait flou car des éléments importants semblent manquer.
Okuması keyifli bir çizgi romandı. Bu sayede Albert Camus’yü, düşüncelerini ve yaşamını daha yakından tanıma fırsatı buldum. Kitabın ismi de aslında onun felsefesi açısından çok anlamlı; çünkü hem annesine (yani insani duygu ve merhamete) hem de adalete (yani soyut, politik ve bir bakıma ideolojik olana) bakışını yansıtıyor.
Çok sık çizgi roman okumayan biri olmama rağmen, çizim tarzını ve renk kullanımını beğendim; anlatımı destekleyen sade ama etkileyici bir görsel dili vardı.