What do you think?
Rate this book
Tiranija mode - Ukrašavanje kao potraga za identitetom
Ivana Biočina u svojoj intrigantnoj knjizi propituje povijesne, sociološke i antropološke korijene mode, ali i u što je ona danas izrasla – njezin utjecaj na naš život. Što nam moda daje, a što oduzima? Je li lijepa slika ujedno i prava slika? Može li moda biti tek zabava i užitak ili se u njoj kriju (prava) pitanja… Jer moda nisu samo krpice, cipele, parfemi, modni časopisi, nove kolekcije, miris novoga, divan osjećaj kad izgledamo sjajno, veličanstveni sadašnji trenutak u kojem je sve moguće – moda je i mnogo više, ima svoju mračnu stranu: izrabljivanje žena, neravnopravnost, ideologija, zagađivanje planeta, način da se izdvojimo, skrivanje iza predmeta, potraga za identitetom… Ova je knjiga uzbudljiva vožnja kroz povijest, sadašnjost i budućnost koja će kroz povijesne činjenice, zanimljive ali i uznemirujuće podatke, razmišljanje djevojaka i žena i promišljanje autorice pokušati odgovoriti na pitanje: Ako je moda sve ovo na nama, gdje smo mi?
160 pages, Paperback
Published January 1, 2016
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 3 of 3 reviews
January 7, 2021
Kritika objavljena na: https://www.anna-lit.com/kritike/61x7...
Ivana Biočina je magistrica inženjerka tekstilne tehnologije i inženjerstva, smjera dizajn i projektiranje. Njezino djelo ,,Tiranija mode: Ukrašavanje kao potraga za identitetom” je proizvod dugogodišnjih zapažanja. Iako faktično gledano, Biočina nije prikazala ništa novo ili nepoznato, ipak moramo biti svjesni činjenice kako mnogi ljudi žive u svijetu konzumerizma nesvjesni utjecaja pod kojim se nalaze. Stoga jedno ovakvo djelo u kojem se nastoji prikazati sve veći utjecaj mode na ljude, a prvenstveno na žene, zasigurno je potrebno u današnjem vremenu. Ako se nakon čitanja barem jedna osoba zapita tko upravlja njezinim životom, autorica je postigla svoj cilj osvješćivanja javnosti.
Kroz djelo Biočina navodi povijesni presjek čovjekove potrebe za odijevanjem, ali i objašnjava sociološki i antropološki kontekst unutar kojeg se nalazi suvremeni pojedinac. Svoja razlaganja, autorica je potvrdila stvarnim činjenicama i podacima iz industrijske grane, ali i intervjuima provedenim sa ženama različitih dobnih skupina i zanimanja.
Na samom početku odjeća je predstavljala svojevrsnu zaštitu od klimatskih utjecaja, a u današnjem svijetu je svedena na potragu za nametnutim identitetom. Naime, dolazi do ukidanja različitosti te do poticanja identičnih skupina ljudi, kojima se neprestano nameću novi modni ideali. Konzumacija postaje jedini prihvatljivi način života, a oni, koji ne prate trendove, bivaju izopćenima. Moda poput pravoga tiranina nameće svoja pravila ponašanja. No, njezino upravljanje uspijeva ostati prikriveno odnosno modni tiranin se prikazuje kao liberalni i demokratski vođa:
,,Moda (...) služi kao oružje i oruđe, nešto moderno, ali i primitivno. A kao što su i sama tekstilna industrija i moda postavljene sasvim ideološki, tako je i ‘biranje’ uloge u srži ideološko. Pitanje je uvijek isto; u koju se skupinu uklopiti, od koje se odvojiti? Obmana slobode skrivena je iza gomile sve jeftinije i jeftinije robe, šminke, lažnoga tena i lažnih identiteta. Uloga žene nerijetko je i dalje oblikovana prema muškarcu; seksi ili pametna? Flertna ili ozbiljna? Nada i spasenje ženama prodaju se preko proizvoda, ponajviše odjećom i kozmetikom, koji sljeparijom zapravo samo nude - potrošačku ulogu” (Biočina, 2006: 56).
S jedne strane potiče se ravnopravnost žena, međutim, s druge strane, žena ponovno biva objektom, a ne subjektom, koji može samostalno odlučivati o svom životu. U ime žene, ovaj put progovara modna industrija, koja ženama nameće različite ideale. Utjecajem medija odlikuje se slika idealne ženske osobe oslobođene svih nesavršenosti koja je uvijek odjevena po najmodernijim svjetskim trendovima. Kako bi se održala nametnuta ljepota potrebno je neprestano ulaganje u estetski izgled, a pritom se zanemaruje unutarnja ljepota, ali i prirodni proces starenja. Idealna žena je vječno mlada odnosno bez ikakvih znakova starenja i prirodnih nesavršenosti. Na takav način žensko tijelo postaje neiscrpni ,,projekt”, koji zahtjeva neprestana novčana ulaganja. Fizički izgled ne definira samo prvi dojam nego postaje i iznimno relevantan za određivanje društvenog statusa pojedine osobe:
,,U ženama se izdavanjem i uskraćivanjem potiskuje ženska priroda. Njezino tijelo, njezin um i sve promjene u i na njima prikazuju se kao nešto ne sasvim prihvatljivo. Svaku promjenu na tijelu i u duhu valja zamaskirati, prikriti odjećom, šminkom. A biti žena znači biti promijenjena. Njezin ritam prati promjene u prirodi. Ako se ženi uskrati njezina promjenjiva i ciklička priroda, ona ne može biti vjerna sebi” (Biočina, 2016: 87).
Važno je naglasiti kako modna industrija uvelike ovisi o ženama. Naime, modnoj i tekstilnoj industriji su potrebne dvije verzije žena. Ponajprije im je potrebna radnica, koja će proizvesti proizvode. Idealna zaposlenica je majka, koja je spremna mukotrpno raditi kako bi prehranila svoju djecu. Upravo je industrijski sektor poznat po iznimno niskim plaćama i teškim uvjetima rada. No, kada je proizvod gotov, on se nastoji kroz razne marketinške trikove prodati po što većoj cijeni i to upravo ženama. Naravno, izvrsna prodaja kozmetičkih proizvoda moguća je samo ako se žensku osobu uvjeri kako prirodna ljepota nije prihvatljiva nego ju je potrebno ,,prekriti” određenim proizvodima. Stoga se kroz časopise nudi slika idealne žene. Obična žena kako bi postala estetski savršena osim kozmetičkih trikova, mora biti opremljena i različitim modnim krpicama i detaljima. Stoga žena-radnica ili žena-kućanica kako bi postala društveno poželjna i prihvatljiva mora konzumirati nametnute proizvode. Žene za njima posežu nesvjesno i to često kao za lijekom, koji će otkloniti sve njihove životne probleme (detaljnije o ovoj problematici pisala je Naomi Wolf, ,,Mit o ljepoti”).
Pomoću marketinga nastoji se nametnuti mišljenje kako je svaki problem rješiv konzumacijom odnosno kako kupovina predstavlja užitak. Stoga se ljude potiče neprestanu kupovinu novih proizvoda što dovodi do gomilanja nepotrebnih materijalnih stvari. Zbog terora novoga, čovjek prestaje uživati u onome što posjeduje te neprestano traga za novim izvorom utjehe i užitka. Zadnjih godina modna industrija sve snažnije utječe i na stavove muškaraca, koristeći se istim marketinškim trikovima, koje je dugi niz godina privodila isključivo nad pripadnicama ženskoga spola:
,,moda = (neprestano) novo = gomilanje = sustav = ‘primjena’” (Biočina, 2006: 114).
Modna industrije ulaže velika financijska sredstva u svoju promociju i zadnjih godina sve snažnije zaokuplja svijest običnih ljudi. Njezine žrtve su svi! I muškarci i žene i djeca. Iako je svoj ,,projekt” započela na ženama, zadnjih godina uspjela je zavladati i muškarcima. Osim toga, svaki ,,in” roditelj želi i ,,in” dijete, stoga se djeci od malena nameće slijepo praćenje modnih trendova u zamjenu za gubitak kritičkog promišljanja i vlastitoga identiteta. Vrijedi li ovakva razmjena? To je pitanje na koje svatko treba osobno odgovoriti. Biočina će svojim djelom zasigurno otvori horizonte, međutim, a na čitateljima je kako će prihvatiti i primijeniti novostečene spoznaje.
Ivana Biočina je magistrica inženjerka tekstilne tehnologije i inženjerstva, smjera dizajn i projektiranje. Njezino djelo ,,Tiranija mode: Ukrašavanje kao potraga za identitetom” je proizvod dugogodišnjih zapažanja. Iako faktično gledano, Biočina nije prikazala ništa novo ili nepoznato, ipak moramo biti svjesni činjenice kako mnogi ljudi žive u svijetu konzumerizma nesvjesni utjecaja pod kojim se nalaze. Stoga jedno ovakvo djelo u kojem se nastoji prikazati sve veći utjecaj mode na ljude, a prvenstveno na žene, zasigurno je potrebno u današnjem vremenu. Ako se nakon čitanja barem jedna osoba zapita tko upravlja njezinim životom, autorica je postigla svoj cilj osvješćivanja javnosti.
Kroz djelo Biočina navodi povijesni presjek čovjekove potrebe za odijevanjem, ali i objašnjava sociološki i antropološki kontekst unutar kojeg se nalazi suvremeni pojedinac. Svoja razlaganja, autorica je potvrdila stvarnim činjenicama i podacima iz industrijske grane, ali i intervjuima provedenim sa ženama različitih dobnih skupina i zanimanja.
Na samom početku odjeća je predstavljala svojevrsnu zaštitu od klimatskih utjecaja, a u današnjem svijetu je svedena na potragu za nametnutim identitetom. Naime, dolazi do ukidanja različitosti te do poticanja identičnih skupina ljudi, kojima se neprestano nameću novi modni ideali. Konzumacija postaje jedini prihvatljivi način života, a oni, koji ne prate trendove, bivaju izopćenima. Moda poput pravoga tiranina nameće svoja pravila ponašanja. No, njezino upravljanje uspijeva ostati prikriveno odnosno modni tiranin se prikazuje kao liberalni i demokratski vođa:
,,Moda (...) služi kao oružje i oruđe, nešto moderno, ali i primitivno. A kao što su i sama tekstilna industrija i moda postavljene sasvim ideološki, tako je i ‘biranje’ uloge u srži ideološko. Pitanje je uvijek isto; u koju se skupinu uklopiti, od koje se odvojiti? Obmana slobode skrivena je iza gomile sve jeftinije i jeftinije robe, šminke, lažnoga tena i lažnih identiteta. Uloga žene nerijetko je i dalje oblikovana prema muškarcu; seksi ili pametna? Flertna ili ozbiljna? Nada i spasenje ženama prodaju se preko proizvoda, ponajviše odjećom i kozmetikom, koji sljeparijom zapravo samo nude - potrošačku ulogu” (Biočina, 2006: 56).
S jedne strane potiče se ravnopravnost žena, međutim, s druge strane, žena ponovno biva objektom, a ne subjektom, koji može samostalno odlučivati o svom životu. U ime žene, ovaj put progovara modna industrija, koja ženama nameće različite ideale. Utjecajem medija odlikuje se slika idealne ženske osobe oslobođene svih nesavršenosti koja je uvijek odjevena po najmodernijim svjetskim trendovima. Kako bi se održala nametnuta ljepota potrebno je neprestano ulaganje u estetski izgled, a pritom se zanemaruje unutarnja ljepota, ali i prirodni proces starenja. Idealna žena je vječno mlada odnosno bez ikakvih znakova starenja i prirodnih nesavršenosti. Na takav način žensko tijelo postaje neiscrpni ,,projekt”, koji zahtjeva neprestana novčana ulaganja. Fizički izgled ne definira samo prvi dojam nego postaje i iznimno relevantan za određivanje društvenog statusa pojedine osobe:
,,U ženama se izdavanjem i uskraćivanjem potiskuje ženska priroda. Njezino tijelo, njezin um i sve promjene u i na njima prikazuju se kao nešto ne sasvim prihvatljivo. Svaku promjenu na tijelu i u duhu valja zamaskirati, prikriti odjećom, šminkom. A biti žena znači biti promijenjena. Njezin ritam prati promjene u prirodi. Ako se ženi uskrati njezina promjenjiva i ciklička priroda, ona ne može biti vjerna sebi” (Biočina, 2016: 87).
Važno je naglasiti kako modna industrija uvelike ovisi o ženama. Naime, modnoj i tekstilnoj industriji su potrebne dvije verzije žena. Ponajprije im je potrebna radnica, koja će proizvesti proizvode. Idealna zaposlenica je majka, koja je spremna mukotrpno raditi kako bi prehranila svoju djecu. Upravo je industrijski sektor poznat po iznimno niskim plaćama i teškim uvjetima rada. No, kada je proizvod gotov, on se nastoji kroz razne marketinške trikove prodati po što većoj cijeni i to upravo ženama. Naravno, izvrsna prodaja kozmetičkih proizvoda moguća je samo ako se žensku osobu uvjeri kako prirodna ljepota nije prihvatljiva nego ju je potrebno ,,prekriti” određenim proizvodima. Stoga se kroz časopise nudi slika idealne žene. Obična žena kako bi postala estetski savršena osim kozmetičkih trikova, mora biti opremljena i različitim modnim krpicama i detaljima. Stoga žena-radnica ili žena-kućanica kako bi postala društveno poželjna i prihvatljiva mora konzumirati nametnute proizvode. Žene za njima posežu nesvjesno i to često kao za lijekom, koji će otkloniti sve njihove životne probleme (detaljnije o ovoj problematici pisala je Naomi Wolf, ,,Mit o ljepoti”).
Pomoću marketinga nastoji se nametnuti mišljenje kako je svaki problem rješiv konzumacijom odnosno kako kupovina predstavlja užitak. Stoga se ljude potiče neprestanu kupovinu novih proizvoda što dovodi do gomilanja nepotrebnih materijalnih stvari. Zbog terora novoga, čovjek prestaje uživati u onome što posjeduje te neprestano traga za novim izvorom utjehe i užitka. Zadnjih godina modna industrija sve snažnije utječe i na stavove muškaraca, koristeći se istim marketinškim trikovima, koje je dugi niz godina privodila isključivo nad pripadnicama ženskoga spola:
,,moda = (neprestano) novo = gomilanje = sustav = ‘primjena’” (Biočina, 2006: 114).
Modna industrije ulaže velika financijska sredstva u svoju promociju i zadnjih godina sve snažnije zaokuplja svijest običnih ljudi. Njezine žrtve su svi! I muškarci i žene i djeca. Iako je svoj ,,projekt” započela na ženama, zadnjih godina uspjela je zavladati i muškarcima. Osim toga, svaki ,,in” roditelj želi i ,,in” dijete, stoga se djeci od malena nameće slijepo praćenje modnih trendova u zamjenu za gubitak kritičkog promišljanja i vlastitoga identiteta. Vrijedi li ovakva razmjena? To je pitanje na koje svatko treba osobno odgovoriti. Biočina će svojim djelom zasigurno otvori horizonte, međutim, a na čitateljima je kako će prihvatiti i primijeniti novostečene spoznaje.
April 21, 2026
Nisam očekivala da će ova knjiga imati jednu tako duboku, filozofsku dimenziju - što je, s druge strane, ekstremno neočekivano od mene, s obzirom na to da promišljam o odjeći i njenim značenjima dulje i strastvenije nego što se bavim ičim drugim u svom životu.
Knjiga me dobro prodrmala: većina elemenata koji čine tiraniju mode mi je otprije poznata, ali vidjeti ih na okupu, sa precizno ocrtanim međusobnim odnosima, ovako jasno strukturirane... jeza, čista jeza. Mrzim kapitalizam, kolonijalizam, patrijarhat i suvremeno tekstilno ropstvo. I obvezujem se da ću biti gori i neposlušniji potrošač nakon čitanja ove knjige!
Tekst je jako gust, praktički svaka riječ i rečenica su udarne i potentne - ali tekst unatoč tome ostaje čitljiv i lako razumljiv. Jako rijetka i impresivna kvaliteta spisateljskog stila!
Super upletena lakanovska misao (trijada realno-simboličko-imaginarno je mogla biti bolje objašnjena), kao i prolaznost sadašnjeg trenutka i njegovo izjednačavanje sa mehanizmom žudnje.
Moja glavna kritika je reduktivan ekrani=zlo stav, iako mi je jasno zašto se u ovom kontekstu pribjegava izjednačavanju bez nijansi. Također, ona anegdota o game designerici koja je napustila gaming industriju i počela liječiti ovisnike o svojoj vlastitoj igrici? Bez navođenja imena zvuči kao neka glasina na razini moralne panike. Znam da to nije bila namjera (i više se slažem nego što se ne slažem haha), ali tako se čita.
Također također, nadam se da smo mi, žene, sintagmu "rekreativna kurva" odlučile kolektivno ostaviti u prošlosti!!!
Knjiga me dobro prodrmala: većina elemenata koji čine tiraniju mode mi je otprije poznata, ali vidjeti ih na okupu, sa precizno ocrtanim međusobnim odnosima, ovako jasno strukturirane... jeza, čista jeza. Mrzim kapitalizam, kolonijalizam, patrijarhat i suvremeno tekstilno ropstvo. I obvezujem se da ću biti gori i neposlušniji potrošač nakon čitanja ove knjige!
Tekst je jako gust, praktički svaka riječ i rečenica su udarne i potentne - ali tekst unatoč tome ostaje čitljiv i lako razumljiv. Jako rijetka i impresivna kvaliteta spisateljskog stila!
Super upletena lakanovska misao (trijada realno-simboličko-imaginarno je mogla biti bolje objašnjena), kao i prolaznost sadašnjeg trenutka i njegovo izjednačavanje sa mehanizmom žudnje.
Moja glavna kritika je reduktivan ekrani=zlo stav, iako mi je jasno zašto se u ovom kontekstu pribjegava izjednačavanju bez nijansi. Također, ona anegdota o game designerici koja je napustila gaming industriju i počela liječiti ovisnike o svojoj vlastitoj igrici? Bez navođenja imena zvuči kao neka glasina na razini moralne panike. Znam da to nije bila namjera (i više se slažem nego što se ne slažem haha), ali tako se čita.
Također također, nadam se da smo mi, žene, sintagmu "rekreativna kurva" odlučile kolektivno ostaviti u prošlosti!!!
Displaying 1 - 3 of 3 reviews