What do you think?
Rate this book
Tiho rušenje
U Tihom rušenju Ivica Prtenjača ponovo se uspinje na 'brdo', ali ovaj put ono se nalazi u Haulikovoj ulici, u jednom oronulom zagrebačkom stanu. Glavni junak, soboslikar s diplomom profesora književnosti, sa svojim pomoćnikom treba učiniti ono što i inače radi – oljuštiti sve sa zidova i ponovo ofarbati. Čini se kao ugodan, prilično usamljen rutinski posao, daleko od nametljivih ljudi, baš onako kako najviše voli. Ali, čovjek koji ih je angažirao, i njegova životna priča, promijenit će živote svih likova u romanu.
Tijekom rušenja i renoviranja događa se isto što i tijekom života na brdu u prošlom, nagrađenom Prtenjačinu romanu – odmak, kontempliranje i preslagivanje života. Ali pisac je ovaj put, usprkos tragičnim događajima o kojima čitamo, optimističniji, a njegovi junaci čine se spremniji za nastavak života.
Tiho rušenje može se čitati i kao svojevrstan nastavak Brda, ne po principu što je bilo dalje, jer likovi su novi, nego kao sljedeća pjesma u pjesničkom ciklusu, u kojem sve tekstove povezuju dominantni motivi i teme. Tiho rušenje, naravno, nije pjesma, nego velik roman u kojem ima puno poezije. S jedne strane filigranski precizne rečenice, a s druge začudne metafore spuštaju nas u ono što je proznom iskazu obično nedohvatljivo, i jamče čitateljski užitak koji u ovoj zemlji, na taj način, može pružiti samo Ivica Prtenjača.
Tijekom rušenja i renoviranja događa se isto što i tijekom života na brdu u prošlom, nagrađenom Prtenjačinu romanu – odmak, kontempliranje i preslagivanje života. Ali pisac je ovaj put, usprkos tragičnim događajima o kojima čitamo, optimističniji, a njegovi junaci čine se spremniji za nastavak života.
Tiho rušenje može se čitati i kao svojevrstan nastavak Brda, ne po principu što je bilo dalje, jer likovi su novi, nego kao sljedeća pjesma u pjesničkom ciklusu, u kojem sve tekstove povezuju dominantni motivi i teme. Tiho rušenje, naravno, nije pjesma, nego velik roman u kojem ima puno poezije. S jedne strane filigranski precizne rečenice, a s druge začudne metafore spuštaju nas u ono što je proznom iskazu obično nedohvatljivo, i jamče čitateljski užitak koji u ovoj zemlji, na taj način, može pružiti samo Ivica Prtenjača.
- GenresFiction
148 pages, Hardcover
Published May 1, 2017
57 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 14 of 14 reviews
April 17, 2021
volim prtenjačinu poetiku... njegove rečenice gotovo bi se mogle prelomiti u stihove. slike bogate, rječite, a prije svega tople i intimne. iako ne bih rekla da je ovo njegov vrhunac, čitala sam s ugodom i mirom, a nekim dijelovima vraćala se više puta, zadivljena umješnošću jednostavnog bogatstva.
"za stolom su nas čekali vuk i glatka, sjedili su i nešto tiho razgovarali; kad smo ušli, ona je ustala da donese juhu, veliku porculansku zdjelu s ogromnom jajolikom zaimačom oko koje se u snopu dizala para. unutra su komadi vrganja plivali leđno, topili se u miomirisima šuma i proplanaka, gušili u razblaženu vrhnju, petljali u sitno narezan peršin te se odbijali o stijenke te skupocjene zdjele gotovo s uzdasima. bili smo gladni, zbunjeni, lagano pogubljeni i malo prestrašeni od ove pažnje koja se izrodila iz ovih ljudi neočekivano i bez najave. jeli smo u tišini, srebrne i teške žlice udarale su o velike debele tanjure kao u činele, a onda je našu zajedničku, meku i ganutljivu blagost probila rika jelena uhvaćenog u brusnicama. glatka mu je na rogove zakopčala po knedlicu, uresila mu tjeme mladom salatom i rikolom, zatim je vuk kimnuo prema boci s vinom i ja sam rastočio plavac po ovom popodnevu, vrlo pažljivo, kao medicinska sestra kad puni epruvete krvlju, gledao sam u tamu tih kaplji i čekao da me njihov bljesak na popodnevnom svjetlu posve obuzme."
"za stolom su nas čekali vuk i glatka, sjedili su i nešto tiho razgovarali; kad smo ušli, ona je ustala da donese juhu, veliku porculansku zdjelu s ogromnom jajolikom zaimačom oko koje se u snopu dizala para. unutra su komadi vrganja plivali leđno, topili se u miomirisima šuma i proplanaka, gušili u razblaženu vrhnju, petljali u sitno narezan peršin te se odbijali o stijenke te skupocjene zdjele gotovo s uzdasima. bili smo gladni, zbunjeni, lagano pogubljeni i malo prestrašeni od ove pažnje koja se izrodila iz ovih ljudi neočekivano i bez najave. jeli smo u tišini, srebrne i teške žlice udarale su o velike debele tanjure kao u činele, a onda je našu zajedničku, meku i ganutljivu blagost probila rika jelena uhvaćenog u brusnicama. glatka mu je na rogove zakopčala po knedlicu, uresila mu tjeme mladom salatom i rikolom, zatim je vuk kimnuo prema boci s vinom i ja sam rastočio plavac po ovom popodnevu, vrlo pažljivo, kao medicinska sestra kad puni epruvete krvlju, gledao sam u tamu tih kaplji i čekao da me njihov bljesak na popodnevnom svjetlu posve obuzme."
February 10, 2020
Zamisli da razgovaraš sa majstorom keramičarem koji poput umjetnika slaže pločice na zid tvoje kuhinje, a kada ga pitaš kako to da je kao takav vrsni majstor od poslova na Zapadu odlučio vratiti se na Balkan, on mirno odgovori "Ubio sam čovjeka tamo". Fuga se produbi kao Bajkalsko jezero. Tišina. Zid. No, nije o tomu ova knjiga, tj.nije takva radnja. Ali je o razbijanju takvih zidova.
Ili da si majstor koji uređuje tuđi stan, tiho ruši stare zidove i kroz priču saznaje veliku tajnu, izvor boli radi kojih se stari zidovi moraju srušiti.
Jedan dio radnje ovog kratkog romana se događa u Limericku , u Irskoj. Živio sam u tom gradu jedno vrijeme pa sam dobio neke asocijacije. Iz Limericka je sad već pokojna Dolores O Riordan, pjevačica grupe The Cranberries. Kroz Limerick protječe mitska rijeka Shannon, rijeka poraza , krvi i crvenih algi. Ljepše je pit kavu uz Neretvu u Mostaru ili Vrbas u Banja Luci.
Ovaj roman mi se sviđa više od romana "Brdo" istog autora.
Prtenjača zanimljivo slaže slike i plete radnju.
Ovaj roman je i o onim prijateljstvima sa potpunim strancima, kada strancu možeš reći sve, tada zidovi najbrže padnu. Kad stranca prihvatiš ko brata. Možda najboljim prijateljstvima.
Ili da si majstor koji uređuje tuđi stan, tiho ruši stare zidove i kroz priču saznaje veliku tajnu, izvor boli radi kojih se stari zidovi moraju srušiti.
Jedan dio radnje ovog kratkog romana se događa u Limericku , u Irskoj. Živio sam u tom gradu jedno vrijeme pa sam dobio neke asocijacije. Iz Limericka je sad već pokojna Dolores O Riordan, pjevačica grupe The Cranberries. Kroz Limerick protječe mitska rijeka Shannon, rijeka poraza , krvi i crvenih algi. Ljepše je pit kavu uz Neretvu u Mostaru ili Vrbas u Banja Luci.
Ovaj roman mi se sviđa više od romana "Brdo" istog autora.
Prtenjača zanimljivo slaže slike i plete radnju.
Ovaj roman je i o onim prijateljstvima sa potpunim strancima, kada strancu možeš reći sve, tada zidovi najbrže padnu. Kad stranca prihvatiš ko brata. Možda najboljim prijateljstvima.
February 7, 2019
Moram priznati da sam se malo i namučila s ovom knjigom. Kao, tanka je, tek 151 strana, to ću brzo... Budući da sam je čitala tijekom blagdana nisam to stigla samo tako, dok ona traži, viče, zahtijeva pažnju. Iako su je svi toliko nahvalili, ipak mi se nije baš toliko svidjela kao što sam očekivala (ponovno se tu radi o slučaju preeksponiranosti), ali opet, bila mi je toliko lijepa, toliko poetska, toliko melankolična. Priča o preuređenju stana jednog čudnovatog starca pripovijeda se ponekad u dugim, dugim rečenicama iz koje pršti poezija Ivice Prtenjače.
"Svakodnevica je golem mlin koji od svake sekunde pravi istovjetni, jednoličnu kašu. [...] Dok tako ležite, vi se neprestano rastajete. [...] Blizu, sasvim blizu licima, dva dječaka, dok vani onaj mlin neumoljivo vitla lopaticama i bučno razbija dijamantna srca ove ljubavi."
Vidi se da je naš autor ponajprije ipak pjesnik i srećom, jer mislim da se ova priča u suprotnom ne bi mogla ispričati tako tankoćutno. Ne, bila bi to drugačija priča, zasigurno manje dojmljivog stila. I dok je taj tako neobičan stil u prozi defintivno ono što me knjizi privuklo i u njoj oduševilo, posljednja rečenica ovog kratkog romana je ono što me bacilo u očaj.
"Svakodnevica je golem mlin koji od svake sekunde pravi istovjetni, jednoličnu kašu. [...] Dok tako ležite, vi se neprestano rastajete. [...] Blizu, sasvim blizu licima, dva dječaka, dok vani onaj mlin neumoljivo vitla lopaticama i bučno razbija dijamantna srca ove ljubavi."
Vidi se da je naš autor ponajprije ipak pjesnik i srećom, jer mislim da se ova priča u suprotnom ne bi mogla ispričati tako tankoćutno. Ne, bila bi to drugačija priča, zasigurno manje dojmljivog stila. I dok je taj tako neobičan stil u prozi defintivno ono što me knjizi privuklo i u njoj oduševilo, posljednja rečenica ovog kratkog romana je ono što me bacilo u očaj.
May 14, 2024
Nisam čitala Brdo i nemam s čime uspoređivati. Ne znam je li mi to plus ili minus. Kako god bilo, svidjela mi se knjiga. Nisam je čitala jako pažljivo i malo se to razvuklo (ne zbog teksta, nego zbog mene). Nema neke posebne radnje u knjizi, dva lika preuređuju kuću jednog starca i pritom ruše zid (kao doslovno, ali zapravo ruše se svakakvi zidovi). Postoje tu još jedna, sekundarna priča kojom je opisan starčev (Vuk) život. Ta mi je čak i zanimljivija. Netko je u recenzijama napisao da likovi nisu najbolje razrađeni, i zapravo se slažem, ali mi je svejedno bilo dobro. U knjizi ima prekrasnih rečenica, sviđa mi se stil, sviđa mi se i to povremeno filozofiranje. Uzaludnost rata…jedna u našoj književnosti viđena tema, ali nešto mi se čini da bi bilo dobro stalno na to podsjećati. Nije ipak u knjizi sve tako crno/sivo, ima tu i nekih lijepih trenutaka. Sviđa mi se nekako zapravo taj balans, nije me izdeprimirala.
October 21, 2018
Prtenjačino pisanje je na tragu onog što me opušta a istovremeno ispunjava, odvodi u neka druga stanja svijesti i razmišljanja, daje mi priliku za kratki bijeg od stvarnosti. Jer tu fabula nije dominantna ni bitna, već sve ono što se razvija oko, na prvi pogled nebitnih događaja, kao što je renovacija jednog stana. Podsjetilo me na trenutak na Kunderin "Život je drugdje", s dodatnom pričom koja se isprepliće i na kraju spaja s ovom "glavnom". Poetično i sa lijepim metaforama, opravdao je očekivanja nakon odličnog "Brda".
November 25, 2018
Na trenutke iznenađujuće lijepa igra riječi....i rečenice kojima se vraćate ..."U toj zabludi o jednoj cesti, mnogi se slome, stradaju na tom pravcu, gledajući u sunce koje zalazi, jureći u svoju posljednju noć, posve ispunjeni dosadom."
March 4, 2019
Volim knjige koje me zalipe za stolicu. Pitko, čitko, lijepo ispričano, zabavno u veselijim djelovima, intrigantno, emotivno i onda dođe kraj. ... a ja bih htjela još. .... odliiiičan pripovjedač.
(I "Brdo" je super knjigica.)
(I "Brdo" je super knjigica.)
June 17, 2023
Malo sam se ulijenila što se tiče čitanja, ali i održavanja svog goodreads profila što nema smisla pogotovo sad kad sam taman ostvarila neki lijep status ovdje u smislu toga koliko dijelim svoje utiske. Pa, da održim to, ali i sebe dodatno motivišem, evo me opet, tu sam, živa sam. Što se tiče Prtenjačinog stvaralaštva vjerovatno više nisam objektivna jer sam doslovno zaljubljena u to kako ovaj čovjek piše, a imala sam i tu čast da razgovaram s njim na ovogodišnjem festivalu književnosti "Imperativ!" i malo je reći da sam dodatno oduševljena i njegovim likom, a ne samo djelom. Čitajte Prtenjaču, evo samo jedan odlomak iz ovog romana:
"Šta bi ti mislio, nije tvoje da misliš, u tvojim godinama misle samo kreteni, tvoje je da živiš i da sanjaš, a ne da misliš. Starci misle, a i oni su, naravno, kreteni. Žene misle. Mo'š mislit. Djeca misle, to je tužno, to boli, zato: šta imaš misliti. Eno ti tamo, jedi i pij, lezi i spavaj, uzmi neku knjigu i čitaj, šta bi ti, pobogu, mislio kad od toga nema nikakve koristi, niti ima bilo kakva smisla, dok ja sjedim u kadi, a ti se prestrašen vrzmaš tu po kupaonici. Misliti, o čemu misliti, kažem ti, mišljenja su za kretene i impotentna strašila."
"Šta bi ti mislio, nije tvoje da misliš, u tvojim godinama misle samo kreteni, tvoje je da živiš i da sanjaš, a ne da misliš. Starci misle, a i oni su, naravno, kreteni. Žene misle. Mo'š mislit. Djeca misle, to je tužno, to boli, zato: šta imaš misliti. Eno ti tamo, jedi i pij, lezi i spavaj, uzmi neku knjigu i čitaj, šta bi ti, pobogu, mislio kad od toga nema nikakve koristi, niti ima bilo kakva smisla, dok ja sjedim u kadi, a ti se prestrašen vrzmaš tu po kupaonici. Misliti, o čemu misliti, kažem ti, mišljenja su za kretene i impotentna strašila."
November 5, 2023
"Svakodnevica je golemi mlin koji od svake sekunde pravi istovjetnu, jednoličnu kašu. I ona ima okus po onom prokletom samljevenom slanutku; čas po povrću, čas po šaci mokra pijeska u ustima."
Tiho rušenje odlučila sam pročitati nakon prethodnice "Brdo" istog autora, a koje mi se jako svidjelo. Međutim, ova mi je knjiga malčice lošija, puna nekih trivijalnosti, klišeja i po meni isforsiranih preobrata. Knjiga je ovo o ličiocu, inače diplomiranom kroatistu koji zajedno sa svojim šegrtom Elvisom prihvaća posao renovacije stana umirovljenog sveučilišnog profesora. Kroz tiho rušenje ruši se jedan svijet koji su svi akteri ove priče do tada poznavali, a počinje neki drugi, puno sretniji svijet za svih.
"Ovaj me posao promijenio, a da se nisam stigao ni iznenaditi. Sad sam opet na početku. Žulja me moja svakodnevnica, nemiran sam i blago zastrašen nekim unutarnjim preslagivanjima, promjenama koje nisam ni slutio, ni želio. Odjednom, na tom staklenom stolu vidim ogrebotine, brazgotine, otkrhnute rubove, mutne i nejasne dijelove koji se ničim ne mogu oprati i nikako zasjajiti."
Volim Prtenjačin stil pisanja, njegove rečenice su tako melodiozne. Ma koliko mi sve izgledalo nerealno i pretjerano idealizirano, ja stvarno mislim da je život tako nepredvidiv i da se tako lako karte preslože. Ovu knjigu bih preporučila svima koji su u teškom životnom razdoblju, svima koji sanjaju bolje dane i svima onima koji vjeruju kako se u životu stvari mogu promijeniti u samo jednom danu.
Tiho rušenje odlučila sam pročitati nakon prethodnice "Brdo" istog autora, a koje mi se jako svidjelo. Međutim, ova mi je knjiga malčice lošija, puna nekih trivijalnosti, klišeja i po meni isforsiranih preobrata. Knjiga je ovo o ličiocu, inače diplomiranom kroatistu koji zajedno sa svojim šegrtom Elvisom prihvaća posao renovacije stana umirovljenog sveučilišnog profesora. Kroz tiho rušenje ruši se jedan svijet koji su svi akteri ove priče do tada poznavali, a počinje neki drugi, puno sretniji svijet za svih.
"Ovaj me posao promijenio, a da se nisam stigao ni iznenaditi. Sad sam opet na početku. Žulja me moja svakodnevnica, nemiran sam i blago zastrašen nekim unutarnjim preslagivanjima, promjenama koje nisam ni slutio, ni želio. Odjednom, na tom staklenom stolu vidim ogrebotine, brazgotine, otkrhnute rubove, mutne i nejasne dijelove koji se ničim ne mogu oprati i nikako zasjajiti."
Volim Prtenjačin stil pisanja, njegove rečenice su tako melodiozne. Ma koliko mi sve izgledalo nerealno i pretjerano idealizirano, ja stvarno mislim da je život tako nepredvidiv i da se tako lako karte preslože. Ovu knjigu bih preporučila svima koji su u teškom životnom razdoblju, svima koji sanjaju bolje dane i svima onima koji vjeruju kako se u životu stvari mogu promijeniti u samo jednom danu.
December 22, 2017
Knjiga ne "vuče", gubila sam koncentraciju, pogotovo u srednjem dijelu s Estebanom, koji sam nekoliko puta čitala da povežem tko je pisac, a tko čiji prevoditelj, i gdje curi... (slažem se s Danielom Radočajem)
November 11, 2017
Ipak je bolje Brdo. Dio knjige o Estebanu je nepotreban, štoviše, dodatno razrjeđuje i lomi ionako nedovoljno razrađene likove. Lik Vuka i Elvisa, da se samo malo dublje ušlo u njihovu psihologiju, mogli su ispasti fantastični! Jednostavno, osjeti se nedostatak prisutnosti „čovjeka“ koji je pri pisanju ove knjige, autora usmeno (pa i pismeno!) uzastopce trebao opominjati, odnosno podsjećati, da jednostavno on može pisati bolje od ovoga. Poznajući autorov opus, siguran sam da je tako moglo i biti.
PS. Tog „čovjeka“ struka zove „urednik“.
PS. Tog „čovjeka“ struka zove „urednik“.
September 1, 2025
Volim Prtenjaču ali ovo mi je bilo dosadno. Likovi su dvodimenzionalni i nedorečeni. Kroz roman se provlači ta neka apatija i melankolija, pomalo tipična za Prtenjaču ali ovdje mi nije sjela. Glavni lik je prazan, Elvis je psihopatsko agresivan a Vuk je čangrizavi starac. Nisam razumio zašto su majstori toliko s njim fascinirani. Flashback scene sa Estebanom su mi bile posebno naporne.
Ne znam, nije mi ovo bilo baš nešto.
Ne znam, nije mi ovo bilo baš nešto.
November 9, 2025
Poetičan i filmičan stil pisanja i u ovom pročitanom romanu...
"Sanjam naboranu površinu Atlantika kako se podiže i teškom i mokrom nogom pritišće moja prsa dok se plafon sve brže okreće. Najednom postaje vrlo, vrlo hladno i ja ne mogu pokrenuti usnice da udahnem. Zato guram staklene ruke u vrtnju iznad sebe. U oči mi ulaze dubinske murine, jedu sjećanje na naranču, sok koji kaplje po mantilu."
"Sanjam naboranu površinu Atlantika kako se podiže i teškom i mokrom nogom pritišće moja prsa dok se plafon sve brže okreće. Najednom postaje vrlo, vrlo hladno i ja ne mogu pokrenuti usnice da udahnem. Zato guram staklene ruke u vrtnju iznad sebe. U oči mi ulaze dubinske murine, jedu sjećanje na naranču, sok koji kaplje po mantilu."
May 14, 2022
Očekivano odlično. Jednostavno, emotivno, povezano i zaokruženo.
"Život se događa, ne objašnjava, dragi moj prijatelju."
"Život se događa, ne objašnjava, dragi moj prijatelju."
Displaying 1 - 14 of 14 reviews