این کتاب حاوی اجراها و رخدادهای مربوط به سالهای ۱۹۱۹ تا ۱۹۲۹ است که نامبرده در چند تئاتر برلین به صحنه برده است و در حقیقت گزارشی است مفصل از خود این کارگردان نامی آلمانی از آن سالهای پرالتهاب کشور مزبور. پیسکاتور پس از ۱۰ سال تلاش پر حاصل هنریاش سرانجام با اوجگیری نازیسم مجبور به جلای وطن گشته و به آمریکا رفت. در آن جا مدرسهای دایر نمود که شاگردانی چون تنسی ویلیامز، آرتور میلر و مارلون براندو در آن به آموختن این هنر پرداختند. وی پس از جنگ جهانی دوم و در سال ۱۹۵۱ به میهناش بازگشته و به عنوان کارگردان به کار پرداخت. از سال ۱۹۶۲ تا پایان عمر هم سرپرستی تئاتر (صحنهٔ آزاد مردمی) برلین را بر عهده داشت. اروین پیسکاتور در سیام مارس ۱۹۶۶ در اشتارنبرگ (آلمان) چشم از جهان فرو بست
Piscator, Erwin. (1985). Političko kazalište. Centar za kulturnu djelatnost : Zagreb. Prijevod: Nenad popović
Kao i kod gotovo svakog redatelja, biografske crtice su učestale prikazujući cjelokupni opseg svoga kazališta (naglašeno opisivanje financijskih deficita). Cjelokupni opseg svoga kazališta, Piscator je bio uvjeren, teško je bilo točno ocijeniti, a da se istodobno ne analizira opća društvena i politička situacija. Postavlja se pitanje je li proletarijat mogao uzdržavati kazalište? Piscator se osjećao kao da je postao ekperiment jednog pokreta, a to znači da je morao podnijeti teret prednosti i nedostataka. – No očito je tako s idejom koja predstavlja cilj za kojim pojedinac, naravno, zaostaje.
Ako nekog zanima slava i pad revolucionarnog marksiste u pozorištu, nek se obrati ovoj knjizi. P.S. Ima tu i Brechta sa debelom cigarom koji probleme prati sasvim staloženo!
Estremamente interessante nella sua volontà distruttiva. Il tentativo di riformare norme borghesi, canoni usurati e narrazioni piatte è quanto di più affascinante mi sia mai capitato di leggere a proposito del teatro e delle sovrastrutture che hanno regolato la fruizione artistica dell'uomo, fino alla prima guerra mondiale.