Velika većina nas koji ovu knjigu budu pročitali nije morala da se bori za slobodu. Dobili smo je, rođenjem!
Pitanje je koliko cenimo to što je oduvek imamo, što nismo ničiji rob i sluga. Kao starmala, oduvek, svesna mnogo više svoje okoline, ekstremno emotivna i obzirna, detinje iskrena, razumem ovu knjigu napisanu da nas potseti, ošamari, ohrabri i opomene. Da probudi sve one uspavane ratnike u duši, koji se bore za pravdu kad god je neko nepravedno napadnut ili optužen ili zato što to jednostavno tako treba.
Jer nismo li svi mi Ustanici ? U svom poslu (gde dajemo sve od sebe), u kući (gde poštujemo, volimo i delimo), među prijateljima (gde štitimo) ? Jednostavno, u nekoj našoj ličnoj borbi za normalan, dobar i pravedan život.
Stidimo li se svojih postupaka nakon čitanja ove knjige ? Gde je svaki mučenik praktično bosim nogama, znajući da predaje život smrti, a u večnost, gacao po blatu ropstva da bi posejao seme slobode. To što su ti robovi i sluge, bili Đorđe Petrović – Karađorđe, Hajduk Veljko, Stevan Sinđelić, Janko Katić, Vasa Čarapić i mnogi drugi znani i neznani samo potvrđuje da od malog veliki postaješ kada si čistog srca i kada se boriš. Svako u onome što najbolje zna. A tako malo znamo o njima, samo da neke ulice nose njihovo ime... Zato je moderni ustanik, autor ove knjige, svoju ličnu zahvalnost i borbu za održanjem kolektivnog sećanja i duha, napisao, po mom mišljenju premalo, a opet dovoljno stranica sa kojih viče, vapi i jeca jedna te ista reč – СЛОБОДА.
Pored značajnih, iz raje izdvojenih glavešina, junaci ove knjige jesu i dva brata, jedan ustanik sa kuburom, a drugi sa krstom. Neću vam objasniti ovu rečenicu, shvatićete sami kad pročitate knjigu. Jedan mali isečak istorije, dramatične i bolne, koja se nažalost iznova i iznova ponavlja, samo neznatno menja oblike.
I naučićete ili makar okom okrznuti značenje pojmova: pravda, izdaja, hrabrost, strah, korist, interes i jad.
Za mene, ova knjiga je stena, ona koju sam pustila da mi padne na prste svom snagom kako se nikada ne bih zaboravila i postala nezahvalna za ono što su mi drugi omogućili.
Od mene se minimalno to i očekuje.