Portreti nepoznatih žena

by Mara Švel-Gamiršek

Novelistička zbirka "Portreti nepoznatih žena" Mare Švel-Gamiršek, uz "Šumu i Šokce" te romane "Ovim šorom Jagodo" i "Hrast" tvori tzv. Šokački ciklus.

255 pages, Hardcover

First published January 1, 1942

About the author

Hrvatska književnica (Sremska Mitrovica, Vojvodina, 3. I. 1900 – Zagreb, 7. XII. 1975). Završila je gimnaziju u Sušaku 1918. Književni joj je rad tematski vezan uz Slavoniju, pa se u dvjema knjigama novela, Šuma i Šokci (1940) i Portreti nepoznatih žena (1942), bavi intimnom tragedijom običnih ljudi suočenih s velikim povijesnim događajima, zbog čega je prozvana »šokačkom Selmom Lagerlöf«. Sadržajno se nastavlja na »tematiku krvi i nagona« Josipa i Ivana Kozarca te J. Ivakića, kojoj dodaje duhovnu dimenziju, a na formalnoj razini realističko pripovijedanje obogaćuje lirskim dionicama i tehnikom koja oponaša usmeno kazivanje. Napisala je i politički roman Hrast (1942), koji nudi pregled zbivanja u Hrvatskoj od 1915. do početka II. svjetskog rata. Budući da se ne uklapa u dominantnu modernističku poetiku svojega doba, njezini su tekstovi uglavnom zaboravljeni. Dodatan je »ideološki« razlog prešućivanja njezinih tekstova i to što je svoja najvažnija djela objavila za NDH, zbog čega joj je književni rad bio zabranjen 1945–50. Objavila je i kratki, lokalpatriotski roman Ovim šorom, Jagodo (1975) te dvije knjige priča za mladež, Priču za Sveu i Karen (1967) i Legende (1969). Prevodila je s njemačkoga.

Smatra ju se najboljim perom hrvatske šokačke proze.

Reviews

[Bono · Rating 5 out of 5]

Još sam nakon pročitanog Hrasta bio pod dojmom pripovjedačkog umijeća autorice toliko da sam joj bio spreman oprostiti moguću implicitnu apologiju Nezavisne države Hrvatske, čijem se proglašenju u tom romanu veseli Marko. Ovom me knjigom samo dodatno oduševila. Jedna je od boljih strana njezina pisanja udahnjivanje života likovima, njezini likovi dišu, žive, nikada nisu karikature, a što potvrđuje činjenica da je uspjela stvoriti vrlo raznorodne ženske likove od Ljube preko Ranke. Naravno da bih netko mogao predbaciti i reći da, ako je "pisala po življenju", ne treba imati velikog dara pa samo prenijeti u literaturu likove kakvi su u stvarnom životu, no i da je tako, oni su svejedno autentično stvoreni. Kada Joso nazove Ljubu malom, ja osjetim njegovu nježnost, kada Ljuba premire od rada na zemlji, ja osjetim njezinu muku i to lako suživljavanje s likovima i briga za likove meni je kao čitatelju vrlo bitna.