Ibeovac, Ja Vlado Dapčević

by Vlado Dapčević (Interviewed), Slavko Ćuruvija (Interviewer)

284 pages, Hardcover

Published January 1, 1990

About the author

Vladimir "Vlado" Dapčević (14 June 1917 – 12 July 2001) was a Montenegrin and Yugoslav communist and revolutionary who fought as a Partisan against Axis occupation troops and forces of the Independent State of Croatia during World War II. He was a political dissident and after the war he opposed the revisionist policy of Josip Broz Tito, president of Yugoslavia. He spent a total of 24 years in Yugoslav prisons as a political dissident for advocating anti-revisionism and Proletarian internationalism. After the collapse of Yugoslavia in 1990s, he founded the Party of Labour in Serbia.

He criticised Tito, as well as Soviet leaders Nikita Khrushchev and Leonid Brezhnev, for departing from Marxism–Leninism. He accused them for leaning towards capitalism and the latter two for exposing the Soviet Union to the collapse. He was the younger brother of famous Montenegrin socialist leader Peko Dapčević.

Reviews

[Boris Maksimovic]

Ne znam o čemu bih prije pisao kad je riječ o ovoj knjizi. Kupio sam je na podgoričkom sajmu knjiga, a izdavač je Arto, jedna manja, ali jako zamimljiva izdavačka kuća iz Podgorice. Ovo je prvobitno izdao Filip Višnjić 1990. godine, a knjiga je nastala na osnovu serije razgovora sa Vladom Dapčevićem, prvo u Zabeli, a onda ga je kasnije išao ganjati po Briselu. Vlado je brat Peka Dapčevića, revolucionar, golootočanin i svojevremeno vjerovatno najbitniji jugoslovenski politički zatvorenik. Nemam riječi da opišem na koliko nivoa je ovo fascinantno svjedočanstvo, o konspirativnom radu u prvoj Jugoslaviji, o podizanju ustanka u Crnoj Gori, o internim partijskim sukobima i tome kako su se rješavali, pa kasnije o Informbirou, Golom Otoku, bijegu u Albaniju, gdje se, po njegovom sudu, pored Kine, jedino gradio i praktikovao socijalizam, pa onda o Sovjetskom Savezu, Rumuniji, gdje ga Udba kidnapuje i vraća u Jugoslaviju. Tvrdoglavost ovog čovjeka naprosto ostavlja bez riječi, toliko da se stvarno pitaš je li on lud kad je sebe toliko izlagao mukama i patnji, ali on tako racionalno i dosljedno priča da je to čudo jedno. To možda jeste ideološki fanatizam i beskompromisnost bez obzira na ličnu cijenu, ali ludilo u smislu izostanka svijesti o sopstvenim postupcima svakako nije. Htio je da ide u Vijetnam, pa ga je Ho Ši Min zamolio da ipak ne dolazi, htio je da ide na Kubu, ali ni tamo nisu znali šta bi s njim, a tu je još 1000 drugih stvari. Ono što takođe ostavlja bez daha jeste stil kojim je ova knjiga ispisana i ti tek tu vidiš koliko je Ćuruvija bio talentovan novinar. Priča iz prvog lica ide tako tečno i tako je znalački ispripovijedana kao da ga slušaš dok ti se obraća. Sve u svemu, fascinantna, istinski fascinantna knjiga, ja sam je progutao. 

[Sanja]

Promijenih perspektivu. S Vladom Dapčevićem se možemo složiti i ne moramo, ipak fascinira takva cijeloživotna dosljednost sebi samome, unatoč i uprkos.

[tea]

drug bart mi preporučio i mislim da sam zato mnogo očekivala od knjige pa se malčice razočarala. vlado dapačević naš če! kakav život, kao da gledaš akcioni film - no mislim da je sve za potrebe knjige malo preuveličano (verujem da se dogodilo ali da je malčice preuveličano). takođe nije ni on savršen - ima delova gde je nedosledan ali dobro. ok za sagledanje pozicija kpj npr. - opet što bi drug bart rekao - na kpj gledam kroz onaj ljubavni stih - i saw you are perfect and i loved you for that than i saw you are not perfect and loved you even more (tako nešto) - ni partija nije savršena ali ne znači da se ne možemo ponositi radom drugova i drugarica