Oluja je stigla... I pred kapijom moćne tvrđave, čiji bedemi sežu do neba, ordija velikog osmanskog emira pali vatre i oštri svoje handžare. Među zidovima grada jedan vitez, jedna gospa i jedan uglednik postaće neimari sopstvene sudbine.
U jesen 1386, nakon pada Pirota, moćna turska ordija predvođena lično sultanom Muratom stiže u dolinu Nišave. Knez Lazar, svestan opasnosti po svoju državu, nije siguran gde će Turci udariti: na Kruševac ili na Niš. Zato u moćnu tvrđavu grada na Nišavi šalje svog kuma, krajiškog vojvodu Milana Toplicu, sa zadatkom da, u slučaju osmanlijske opsade, zapoveda odbranom grada. Ta kneževa odluka nije po volji kefaliji Nenadi, gospodaru Niša, koji će se zato sukobiti sa topličkim vojvodom, a sve se dodatno zaplete kada Nenada otkrije da njegova rođaka Dostana gaji naklonost prema mladome vitezu, iako je obećana drugom proscu. I dok se Niš sprema za veliku bitku, vitezovi Reda Zmaja, vojvoda Ivan Kosančić i Pavle Orlović, u potrazi su za Milošem Obilićem, koga nalaze na krajnje neočekivanom mestu. Dodatni njihov zadatak biće da iz Niša pod opsadom iznesu mošti Svetog Prokopija. Istovremeno, u pustinjskom gradu na obodima carstva derviš Edhem i mladi princ Bajazit bore se sa silama i iskušenjima koji nisu od ovoga sveta...
Olujni bedem je nastavak priče o vitezovima Reda Zmaja, o usponu i padu srpske srednjovekovne države, o opsadi Niša i bici na Pločniku.
Dejan Stojiljković was born and raised in Nis, Serbia, a small town that is best known as the birthplace of the Roman emperor Constantine the Great.
Perhaps using that historical backdrop as an inspiration in his own works, Stojiljković is one of the most popular and widely-read authors in Serbia. His The Omen of Angels was hugely successful in 2013, a riveting biographical novel about Constantine. That was just the latest in a long line of releases which won prestigious literary awards and critical accolades all over Europe.
One of those earlier novels, Constantine’s Crossing, was originally released in Serbia in 2009, and has now been translated to English for the first time. Published by Blooming Twig Books, it was nominated for two international book awards: Balkania and IMPAK Dublin. Again using his hometown as the setting, this time at the height of World War II, Constantine’s Crossing focuses less on blood and death, and more on individual responsibility during war and what causes evil in man. The words flow easily and somehow takes the reader to a dark, dreary, war-torn town, yet makes the reader want to stay.
In addition to his traditional novels, Stojiljković has also written several comic scripts and a collection of essays on comics. His writing style spills from fantasy to horror and everywhere in between, delighting readers in English, Russian, Macedonian, Greek, and his native Serbian.
Volim kako Stojiljković piše. Svidja mi se svo to mešanje istorijskog, mitološkog i izmaštanog. Brzo se čita, imate utisak kao da gledate film, a i saznate ponešto o ljudima i dogadjajima iz tog vremena. Radujem se trećem delu!
Očekivano od Stojiljkovića. Malo istorije, malo fantastike, sve to zapakovano u kratka, pitka poglavlja. Većina referenci nema očiglednu motivaciju u samom djelu, tako da djeluju isforsirano. I na kraju, riječ autora, u kojoj svom neukom čitaocu objašnjava kako se u djelu nalazi mnogo referenci na pop kulturu (i koje su), ali i na određene pisce koji su mu bili inspiracija. Ma nemoj?! Kao i svaki pisac koji vjeruje da je bolji od svog čitaoca, i ovaj je upao u zamku: pišem bestselere za široke narodne mase, pa onda imam potrebu da im naknadno ukažem na neke stvari koje oni u mom djelu ne mogu sami da prepoznaju. Sve u svemu: šund, foliraža i nedostatak stilske invencije. Dvije zvjezdice samo zato što mi je odlično došlo da odmorim mozak na 3 sata.
Zaobici u sirokom luku. Zasto? Zato sto pisac vredja citaoca svojom nadobudnoscu i gledanjem sa visine, On ocigledno ne pise za ljubitelja knjiga i perioda vec pise za mase za sto veci honorar, pa u toj situaciji Ima potrebu da obrazlozi svaku svoju recenicu. Citalac je za njega prosecni gledalac ‘farme’ I ‘zadruge’ koji nece shvatiti ni deo njegove grandiozne zamisli I samim tim nece razumeti delo.
Roman je pitak, kao sto su pitke serije sa rts-a i kao sto je pitka dnevna politika vlasti. Karakterizacije likova nema! Nekad je bolje da su likovi losi nego da su prazni. Pisac vodi likove u svom pravcu i to se oseca, likovi ne zive svoj zivot vec su deo pisceve zamisli i tacno ce doci na mesto koje im je namenjo, bez obzira sto ce citalac misliti da su im izbori nelogicni i idiotski.
Knjiga Ima jednu I samo jednu svrhu, a to je da zaradi sto vise novca, e pa nemojte se prevariti borite se protiv sunda i neznanja i recite ne, citajte ponovo Kisa, Pekica, a od zanrovski slicne literature citajte Tesica koji je mnogo kompleksniji, edukativniji, kvalitetniji.
Znam da dosta ljudi ne ima neke cudne kritike za Stojiljkovica, ali definitivno je ovo njegov zanr koji mu odgovara... Jedina mozda zamerka koju imam je to sto su borbe kratke... Sve ostalo je super mnogo su dobri opisi i prica... Hvala gospodine Dejane :)
Istorijska fikcija, i romani koji se bave srednjevekovnom Srbijom su stivo koje volim da citam. Mozda je iz tog razloga ocena romana malo visa od realne. Po mojim nekim kriterijumima ovo bi bilo izmedju trojke i cetvorke. Nacin pisanja je lep, prica je zanimljiva, poglavlja su kratka, citanje ni u jednom momentu nije dosadno, ali ne mogu da se otmem utisku da nesto nedostaje. Iako je proslo dosta vremena izmedju prve i druge knjige iz ovog serijala, cini se kao da je pisana malo na brzinu, ili sa nekim prekidima. Kao da nedostaje malo vise "dubine" , malo vise knjizevne leprsavosti i nadogradnje nad sjajnim temeljima ove price. Knjiga je pisanja na 304 stranice, ali to nisu realne 304 stranice, i zao mi je sto je donekle verovatno ispunjena samo forma koja se zahteva od savremenih romana, i sto Dejan Stoiljkovic u potpunosti nije opustio ruku i dao masti na volju. Verujem da bi tako dobili jos carobniji roman i uzivali u romansiranoj sredjnjevekovnoj Srbiji.
Odličan nastavak u trilogiji. Ono što je manjkalo u prvom delu (magijski elementi) dočekalo me je na samom početku, mada i u ovom nastavku meni nedostaje malo više tog začina.
I enjoyed this one more than the first! I read it much quicker as well. I really enjoy the short chapters, but some of the perspectives I did not enjoy very much at all. The writing style is quick, too - with very vivid descriptions (it helps that the characters are for the most part legendary historical figures, but).
I particularly enjoyed Milan and Dostana's relationship. I also quite enjoyed the deeper exploration of Miloš's character (but wanted him and Olivera to talk at least once!).
[And yes, I realize it's kind of pointless for me to write this review in English.]
Duge noći i crne zastave je sjajna knjiga. Čitao sam je pre 5 godina, ostala mi u lepom sećanju, pa sam je sad pred čitanje nastavka pročitao ponovo. Jeste, dosta je jednostavna i direktna, ali mi se još jednom jako svidela zbog toga što jeste - strip u obliku romana, sa herojima do kojih ti je stalo, odličnim kratkim rečenicama koje ti ljudi izgovaraju, dobrim opisima borbe, a naravno i zbog istorijskog razdoblja u koji je postavljena.
Nastavak sam željno očekivao, pa se malo ohladio. A takav je i nastavak, hladan. Gledano iz daleka, sve je otprilike kao što je bilo, ali eto dokaza da ne možeš jednostavno uzeti oproban recept kako bi skuvao novo umetničko delo. Dijalozi mi nisu stavljali osmeh na usta, priča se gubi, a u jednom trenutku sam se uhvatio da pomislim "pa šta i ako umre". Nedopustivo za ovaj žanr :)
Kako i sam autor kaže, vidi se da je roman pisan sa velikim prekidima, a očigledno i sa manje interesa i fokusa. Nema onu strast koja izbija sa svake strane Dugih noći. Čak i trojkom ga pomalo častim, tu je negde 2 do 3.
Najavljeno je pet delova romana. Uprkos ovom, nadam se da će ih biti, a i da će Stojiljković da nađe potreban žar kojim je napisao početak.
Karakterizacija još gora nego u prvom romanu, doslovno jednodimeonzionalne ličnosti. Ne razumem potrebu tolikog referenciranja pop-kulture koja nema nikakve veze (osim što se značenje rečenica poklapa sa radnjom trenutno), odnosno kasnije ukazivanje na nju od strane autora jer je očigledno očekivao da će čitalac prevideti reference. Logično da neće da se primeti kad su u potpunosti nebitne i nevezane za period romana. Ne mogu da dam 1 jer je ipak u pitanju srpska istorija 🥹
Mislim da je dovoljno reci da sam knjigu sa dosta opisa bitki, procitala od A do S (inace uglavnom preskacem takve delove knjige,iskreno!). Knjiga se bukvalno cita u jednom dahu. Mnogo mi se svidja ovaj nacin pisanja, istorija, fantazija, mistika,avantura....sve zajedno protkano u jedno fantasticno delo! Jako se radujem trecem delu!!
Po mom mišljenju jedna od boljih Stojiljkovićevih knjiga. Skoro svako poglavlje je pisano tako kao da je njegovo čedo i da miluje reči kojima će ga opisati. Svaki lik kompleksan, vrlo dobro predstavljen, intrigira čitaoca i vuče dalje, traži više... Jedva čekam treći deo.
Dejan Stojiljkovic je sjajan scenarista. Citam ovde neke komentare kako su poglavlja suvise kratka, kako je sve ostalo na skicama bla bla. Knjige koje Stojiljkovic pise su lake za citanje, i imaju tu istorijsku nit koja se provlaci kroz fantastiku koju on jako lepo pravi. Kao i prva knjiga, poglavlja su jednostavna i prica ima jako brz tok. Od ovih knjiga se ni ne ocekuje veoma kompleksna prica. Ako vam se citaju kompleksni romani, imate Pekica, Andrica i jos mnogo drugih pisaca. Da kao drzava imamo vise budzeta za epske fantastike i da mozemo da pravimo nesto kao Game of Thrones, ove knjige bi bile idealne da posluze za neku superkul seriju ili film u nastavcima. Ovako ce sve ostati na papiru, i na nama citaocima je da zamisljamo taj svet pre 600 i kusur godina.
Great fictionalized historic read about the fall of the Serbian medieval state under Ottoman rule, as well as the personal relationships notable Serbian historic and disputed figures, had between each other and the invading Asiatic Turks. Partially History and fiction as well as Serbian mythology, this is an excellent relaxing read if you want to dive into the late medieval history of the borderlands of Europe.
Kosančić, Toplica i Obilić nastavljaju hrabru borbu protiv Osmanskog carstva koji sve dublje ulazi na teritoriju srednjovekovne Srbije. U ovoj knjizi se priča odvija oko odbrane Niša. Naročito mi je zanimljiva bila improvizacija bitke kod Pločnika, u kojoj je autor preuzeo ideju iz istorije Starog Rima i po meni baš se to ovde dobro uklopilo. Zamerka svakako ide na to da ovo ipak nije originalna ideja ili tvorevina autora, već je samo neka druga priča preobučena u drugo ruho.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Ocekivao sam dosta od ovog drugog dela ali je knjiga za klasu losija od prethodne. Dosta naivan stil pisanja,likovi neubedljivi,radnja nedovoljno zanimljiva i nerazradjena. Jedini plus je to sto je radnja smestena u srednjevekovnu Srbiju,bilo je potencijala ali pisac nije umeo da izvuce maksimum iz dela.
Brzo i lako se čita. Volim ovu tematiku srednjevekovne srpske istorije sa fantastikom. Mislim da ima materijala za puno ozbiljnije štivo, da mnogi likovi imaju potencijal da se dublje razrade, kao i da se razrade odnosi i sukobi među likovima. Ovako ostavlja utisak nerazrađene skice.
Odlična knjiga za sve ljubitelje srednjeg veka, Balkana, Osmanskog carstva, Srbije i naravno mitologije, kako hrišćanske, tako i islamske. Stojiljković je još jednom pokazao umeće za miksovanje svih tih činilaca u jedno izuzetno delo koje vas ostavlja napetim do samog kraja.
Ако сте се питали ко је када и зашто градио Нишку тврђаву, како је изгледала битка на Плочнику, и ако волите романтизирану и митологизирану историју Србије, ово је прави роман за вас. Допада ми се и структура романа, динамика приче и референце на неке савремене популарне стихове.
Dala sam manju ocenu od prve jer mi je ova knjiga bila malo zbunjujuća, ali mi je takođe držala pažnju. Toplica mi je bio jedan od omiljenih likova (pored, naravno, Ivana Kosančića) i bilo mi je žao što je ubijen, ali mi se opet sviđa dodatak vila i nekih "demona"
This entire review has been hidden because of spoilers.
Knjiga je, nažalost, još slabija od prethodnog dela. Razrada likova je površna i gotovo nepostojeća, pa čitalac teško može da se poveže s njima. Više od polovine radnje prolazi bez ikakvih značajnih dešavanja, uz brojne dijaloge koji deluju besmisleno i čije izostavljanje ne bi uticalo na razumevanje priče. Posebno zamaraju vrlo kratka poglavlja, duga svega stranicu ili dve, koja ostavljaju utisak nepovezanog skakanja s jedne scene na drugu. Scene opsade Niša i same bitke napisane su prilično neubedljivo. Umesto da se dočara napetost i dramatika, veliki prostor dat je Bajazitu, koji nema stvarnu ulogu u glavnoj radnji. Zbog toga izostaju uzbuđenje i osećaj neizvesnosti koje bi ovakve scene morale da nose. Ako je autor želeo da verno prikaže opsadu, bilo bi korisno da se ugleda na majstore žanra poput Tolkina ili Aberkrombija. Sveukupno gledano, pozitivna ocena koju knjiga ima više deluje kao rezultat dobrog marketinga nego njenog stvarnog kvaliteta.
Zanimljiva, lako čitljiva knjiga. Nažalost, dosta stvari je ostalo nedorečeno. Nije knjiga koja te ostavi bez daha. Govori o padu Niša i bitku kod Pločnika. Kao i u prethodnoj knjizi, nedostaju razjašnjenja gomile stvari.