„Lični moral je osnova svake opšte politike. Budimo ljudi, građani i Srbi, ali nikada nijednu od tih osobina, urođenih ili stečenih, ne žrtvujmo drugoj. Ko počne sa žrtvovanjem svojih vrlina – završava sa žrtvovanjem tuđih života.“ Borislav Pekić
Knjiga političkih eseja, zapisa i govora Stope u pesku orkriva Borislava Pekića i kao angažovanog pisca i političkog mislioca. Jedan od prvih pristalica višestranačkog sistema u jednopartijskoj Jugoslaviji pedesetih godina, koji je zbog tog svog uverenja robijao, i jedan od osnivača Demokratske stranke devedesetih, Pekić je svoju neiscrpnu stvaralačku energiju ulagao i u borbu za stvaranje demokratske Srbije posle pola veka ideoloških predubeđenja koja su vladala na balkanskim prostorima. „Naša demokratija i crna magija“, „Dnevnik besnila“ i „Zamke ideologije“, kako su ih nazvale priređivači ove knjige Ljiljana i Aleksandra Pekić, tri su zasebne celine u ovoj poučnoj i na mahove gorkoj knjizi nastaloj u vreme nacionalnog sazrevanja i tranzicije.
„Ozaren autorovim duhom, ubeđeno kazujem: Borislav Pekić je najdublji i najsvestraniji mislilac u srpskoj književnosti druge polovine XX veka. Ovog velikog pisca odlikuje univerzalnost sadržaja i stvaralačko obilje.“ Dobrica Ćosić
„U suštini Pekićevog dela je briga za budućnost, vrsta humanog akta. Takođe, brinuo je i da partijski mehanizmi ne potkopaju proces demokratizacije, nego da pronađu zajedničke vrednosti.“ Aleksandar Jerkov
„Borislav Pekić je moralni uzor savremene Srbije.“ Slobodan Gavrilović
Borislav Pekić was a Serbian/Montenegrin political activist and writer. He was born in 1930, to a prominent family in Montenegro, at that time part of the Kingdom of Yugoslavia. From 1945 until his immigration to London in 1971, he lived in Belgrade. A staunch anti-communist throughout his life, he was the founding member of the Democratic Party during the post-Tito era and is considered one of the greats of 20th century literature.
Stope u pesku je zbirka eseja, beseda, intervjua, predavanja i obuhvata spoj različitih tema koje Pekić svodi na istu ravan - njegov specifični antropološki pogled na svet i neizbežnu ironiju kao otisak njegove duhovitosti i pronicljivosti.
U ovoj knjizi se može saznati više, direktnije o njegovoj intimi, ličnim stavovima po nekim pitanjima, pa sve do nekih svakodnevnih, ljudskih navika.
Увијек је задовољство читати Пекића, ма који књижевни род да је у питању. Ови текстови/говори су писани/казани крајем 80-их и почетком 90-их (и односе се на српску политикчку, али и културолошку стварност тог времена), али као сва Бориславова заоствштина имају универзални и свевременски значај.