"Strah mudrog" (u Srbiji, u izdanju Lagune, podeljen u dva toma) je drugi deo Rotfusovog serijala "Hronika o kraljoubici", i može se reći da autor kako hronološki tako i stilski nastavlja tamo gde je stao u prvom delu.
Za razliku od nekih, ne mogu reći da primećujem pad u kvalitetu u odnosu na Ime vetra, već je više stvar daleko većeg uvida u celu priču, pa se može reći da sada možemo ozbiljnije da pristupimo ovom serijalu i podvrgnemo ga pravim kritikama.
Na samom početku ovog prikaza, rekla bih da je ovo jedna lepo napisana, zanimljiva priča, puna avanture i uzbuđenja, kojoj su jedina slabost sporedni likovi i na momente preterana glorifikacija glavnog junaka, odnosno stavljanje svih i svega u funkciju prikazivanja njegove veličine, sposobnosti i kvaliteta.
Može se slobodno reći da je ovaj serijal one man show, u kome je Kvout centralna figura, a da su svi ostali likovi (kako sporedni tako i oni usputni) slabo razrađeni, iako je bilo materijala za to. Donekle, ipak postoji opravdanje i za ovakav pristup, s obzirom da je reč o doživljajima koje nam prenosi, pripoveda, upravo glavni junak.
Kada je reč o samom Kvoutu, autor ga je načinio možda previše savršenim, jer čega god da se uhvati, bilo da je reč o borbi, pesmi, ženama...on je u svemu najbolji, pa bih volela da vidim u njemu traga obične ljudskosti ponekad.
Dena mi se i dalje ne sviđa, ona po meni predstavlja savršen primer te večite opčinjenosti muškaraca ženama koje im nisu dostupne, pa su im samim tim i privlačnije.
S tim u vezi, ono što mi posebno smeta je Rotfusov pristup većini ženskih likova, nekako se čini kao da svakoj nešto fali. Već pomenuta Dena je praktično prikazana kao, savremenim rečnikom rečeno, "obična sponzoruša". S druge strane, Devi je najobičniji zelenaš, žene Ademi su prikazane u određenom smislu poprilično slobodoumne (možda još jedan muški san :) )a opet previše usredsređene na borbu. Dakle, nemamo nijednu žensku osobu koja bi mogla da parira Kvoutu u njegovoj superiornosti i koja bi mogla da mu bude pandan.
Takođe, moram da napomenem da mi se čuvena epizoda sa Felurijankom nije dopala, tačnije to što je Rotfus opet kao kec iz rukava izvukao Kvoutovu superiornost i na neki način uništio legendu koju je sam i stvorio.
S druge strane, deo sa Ademima je odličan, od prikaza njihovog karaktera, preko specifičnog znakovnog jezika i filozofije, pa do istorije ovog naroda i njihovog načina borbe.
Zapravo, u ovom delu, čitaoci su u prilici da isprate kako je postepeno legenda o Kvoutu nastala i kako se širila.
Osim toga, Kvout i ovde, pored prilike da pokaže svoje borbene sposobnosti i domišljatost, živi ujedno i život iz snova svakog štrebera i sigurna sam da bi mnogi od nas ovde dali palac na ruci, što bi rekao Rotfus, da imaju priliku da budu studenti Univerziteta. Ceo taj "studentski život" je i dalje odlično prikazan i jako sam uživala u tom delu priče.
Verovatno se pitate zašto posle svih ovih kritika dajem ocenu 5 - iz prostog razloga što je ovaj serijal nešto najmaštovitije, najuzbudljivije, najbajkovitije što sam čitala, a atmosferom i avanturama budi sećanja na bajke uz koje sam odrastala i nosi me u neki drugi, daleko lepši svet od ovoga u kome živimo.
Jedva čekam veliku završnicu!