Ako pomislite na prečatovštinu pomešanu sa monti-pajtovštinom i još više adams-daglasovštinom, uopšte nećete pogrešiti, ali to ipak neće biti dovoljno. Zašto? Pa zato što će vam pobeći onaj esencijalni sastojak koji čini ovo štivo onim što jeste. To je nepatvorenost, iskazana začudnim jezikom i osećajem za autentično autora Dimitrija Stevanovića. Jer, sve gore pobrojane karakteristike Trubadurove svite, kao očigledni uzori, jesu nedvosmisleno vidljivi, ali bi bez originalnog pečata i smisla da ovu fantastičnu epsku praodiju ispriča na svoj način, to bilo prosto kopiranje.
Zaista, od prve do poslednje stranice ove vesele knjige, koja me je neprestano terala da se blesavo osmehujem, ne prestajem da mislim baš o nesvakidašnjem terminu „začudno“ koje je daleko više od čudnog ili čudesnog. Doduše, ko je god imao privilegiju da upozna autora Trubadurove svite, taj će mu epitet biti sasvim razumljiv. Harizmatično začudno, što nadilazi nesporan humor ove knjige i u neku ruku je čini približnom gorepomenutim uzorima, jeste Dimitrijevo jako obeležje.
Autentičnost ove epske parodije jeste, naravno, u tome što sva čuda i odrednice Nerd-sveta, iako po osnovnoj matrici pripadaju fantazijskom, jesu na prvom mestu preslikavanje onoga što tako dobro poznajemo u stvarnosti oko sebe. Fantazijska bića, njihovi odnosi, problemi i način kako ih prevazilaze, jesu toliko poznati i savremeni da ne možete da ih ne zavolite na prvo slovo – čuvari velikog zida koji štiti Tirit-Navodi-Vil (u stvari štiti ostatak Nerd-sveta od njega) pripadaju gildi Gavranova (parodiraju Martinovu noćnu stražu i svojim crno belim kostimima podsećaju na pingvine) i zvanično služe da spreče prolaz migrantima iz fantazijskog sveta! Takođe, tu su i neverovatno inventivna imena određenih grupacija poput SUP-a, tj. Straže u plavom koja toliko liči na neke druge kolege u plavom, jer se istovetno ponaša, kao i meni omiljeni Mitničari (specijalni odred vitezova pored kojih niko ništa ne uspeva da prošvercuje, a jedini način izbavljenja je, naravno, podmićivanje).
No da ne otkrivamo previše. Kniga je luda vožnja neprestanih avantura, apsurdnih situacija i galerija nezaboravnih likova počev od glavnih protagonista pa do svih onih koje uspurt sreću. Sama matrica romana prati klasični kliše narativ fantazijskih romana - famoznu potragu, izabranost glavnog junaka i borbu sa strašnim zlom ovaploćenom u zlom čarobnjaku. Ali baš taj kliše bio je idealan poligon za fantastičnu sprdačinu sa istim, na toliko mnogo nivoa.
Moja jedina zamerka ovom delu tiče se stvari koja je, verujem, svesno tako ostavljena da bi se potcrtao efekat apsurda i parodičnosti, ali sam ja ubeđen da je u konkretnom slučaju moglo i dugačije. Radi se, naime, o glavnom protagonisti poluvilenjaku Dartu, trubaduru, koji nosi celu priču ili bi barem trebalo da je nosi. Dart je svakako slučajni heroj i veoma površan lik sklon savršeno spontanom i često sumanutom reagovanju. Zato verujem da je za mnoge scene u kojima postupa baš po tom šablonu, autor želeo da ga u svesti čitaoca ostavi što više takvim. Ali nastaje problem što se on skoro uopšte ne izdvaja nijansiranšću u odnosu na sve druge likove. I Konjan i Drodo i Borlog i Lit, pa kasnije Gandor (fantastičan izbor imena i parodiranja najpoznatijeg čarobnjaka imenom čuvenog lovca na moćnu Nirdalu) i Šejd, dovoljno su dobro karakterološki opisani (ovlaš, jer to ova priča tako zahteva), ali mi se čini da je Dart trebalo da dobije malo dublju karakterizaciju i tako se izdvoji. U suštini, čitalac se ne poistovećuje sa njim u dovoljnoj meri iako je on nosilac priče, prosto zato što često ne štrči u odnosu na ostale. U knjizi preovlađuje glas sveznajućeg naratora, što je sasvim dobrodošlo u ovakvom delu, ali bi sagledavanje situacija, po mom mišljenju, moglo više da se prati iz Dartovog ugla nego što je to slučaj.
U svakom slučaju, knjiga je za svaku preporuku svim ljubiteljima one vrste humora koju sam na početku definisao kroz dva autora i jedan od najoriginalnijih humorističkih serijala (možda bih ja lično prednost u poređenju dao Adamsu – ogromna količina fusnota koja pomalo usporava čitanje, ali vas propisno nasmeje i potpuno odgovara kontekstu).
Što se ocene tiče, već sam u jednom od ranijih prikaza naveo da neću ocenjivati domaća dela. Mislim da ovaj prikaz govori dovoljno za sebe :) Bravo Dimitrije!