Svaki odraz je jedna priča. Knjiga koja je pred čitaocima pravi je mozaik ratnih i poratnih epizoda, dirljivih, tragikomičnih i potresnih situacija koje su se s bosanskog ratišta rasule po ovdašnjim prostorima. Ispričana prepoznatljivim eliptičnim piščevim stilom i osobenom književnom formom, ona je svojevrsni presek pripovedačkog opusa Vladimira Kecmanovića jer sadrži sve ono po čemu su poznati njegovi romani. Na stranicima knjige Kao u sobi sa ogledalima prepliću se istina i laž, pripovedanje i zamišljenost, prošlost i sadašnjost.
Pisac nas upoznaje s malim velikim ljudima, uglavnom marginalcima, i svedoči o njihovim usponima i padovima, o sudbinama koje su ponekad veće i od života i od literature. U svoju sobu sa ogledalima Kecmanović uvodi i svoje likove i svoje čitaoce, odraz čoveka na ovim stranicama odraz je sveta u kome živimo. Nisu svi ti odrazi lepi i ugodni za oko, ali će svaki od njih priuštiti čitaocu izuzetno čitalačko iskustvo.
Vlаdimir Kecmаnović je sin je politologа Nenаdа Kecmаnovićа i Nаtаše Kecmаnović (devojаčki Pаrežаnin), lektorke i urednice u oblаsti izdаvаštvа. Kecmаnović je u Sаrаjevu zаvršio osnovnu školu i Prvu gimnаziju, а u Beogrаdu je 1997. diplomirаo književnost. Objаvio je romаne Sаdržаj šupljine, Poslednjа šаnsа, Feliks (ušаo u uži izbor zа NIN-ovu nаgrаdu), Top je bio vreo i Sibir. Kecmаnovićevа prozа prevođenа je nа engleski, frаncuski, nemаčki, ukrаjinski i rumunski jezik. Vlаsnik je izdаvаčke kuće VIA. Oženjen je, otаc kćerke Nаtаlije. Živi i rаdi u Beogrаdu.
Ne znam da li je do mene ili stvarno do knjige, ali nismo se nasli na istoj talasnoj duzini.. Moze biti da autor govori o nekim temama koje mnogi ne vole cuti i definitivno predstavlja odraz sveta u kome zivimo, ali meni su sve price dosle kao da je autor bio bez inspiracije za roman pa je u reci pretocio sve one male svakodnevne situacije i sudbine raznoraznih likova hvatajuci ono sto se prica po kavanama, barovima, frizerskim salonima, razlicitim drustvenim krugovima itd.. Ili mi jednostavno stil nije prijao.. Sta god da je, samo mi je odmoglo da mi se knjiga svidi, osim poslednje price 'Iz praha'...
Ova čudesna zbirka pripovedaka Vladimira Kecmanovića zove se "Kao u sobi sa ogledalima", u kojoj se među stranicama i redovima nalaze ispričane različite priče. Ima tu svakakvih sudbina, zanimljivih, smešnih, tužnih, potresnih, ispričanih savršenim književnim manirom jednog pripovedača, kako samo Vladimir Kecmanović ume. Prepliću se istine, laži, život, onaj prokleti, krvavi rat, koji je na neki način obeležio i dotakao svakoga od nas, na ovom čudesnom, "brdovitom Balkanu". Ovde nema nepoznanica, nema misterije ni zapleta, jer je ovo priča o ljudima koje viđamo, koje znamo sa kojima smo odrastali, ili o kojima smo samo slušali, naše komšije, prijatelji, poznanici. Obični, neobični ljudi, velikih snova i želja, koje su sanjali, ali, ipak, iz nekog razloga nisu uspevali da ih ostvare, pa su ostajali potisnuti, na marginama, usamljeni i napušteni. Priča o onome što smo, i verodostojni prikaz svih nas, a niko od Vladimira Kecmanovića nije bolji majstor da nas predstavi baš onakvima kakvi jesmo, bez ulepšavanja i doterivanja. Realno, iskreno i bolno suočavanje sa onim što vidimo kad pogledamo svoje odraze u ogledalu. I... "Svaki odraz je jedna priča" koju je Vladimir Kecmanović ispričao tako lako, tako prepoznatljivo, da se skoro može videti, poput slike na slikarskom platnu. U jednoj od kritika pročitala sam da je Vladimir Kecmanović novi Andrić savremene srpske književnosti. Nakon "Feliksa", romana "Top je bio vreo", "Osame", a posebno sada nakon ove zbirke pripovedaka, mogu samo da kažem da su kritičari bili u pravu. Andrić je dobio više nego dostojnog naslednika. Odlična knjiga.
Koliko su mi se ova knjiga i priče u njoj svideli na početku, toliko su mi pred kraj postale dosta konfuzne i terala sam se da ih pročitam Stil pisanja je stvarno jedinstven i meni se veoma svidja, ali ova knjiga mi nije legla kao na primer ,,Feliks" Ako treba da izdvojim priču koja mi se najviše svidela to bi definitivno bila ,,Be-em-ve, hekler i zidovi koji se ruše"
Dobar deo priča je Kecmanovićev roman u malom. Poneke donose neke nove teme na koje nisam navikla, i u kojima se, po mom mišljenju, ne ističe dovoljno piščev kvalitet. Kao i prethodne njegove knjige, odličan saputnik! 😊