Dnevnik jednog mitomana

by Zdravko Zima

Zdravko Zima bez ikakve je sumnje jedan od naših najvećih erudita. U svojoj novoj knjizi ovaj književni kritičar, feljtonist, pisac i bonvivan koji je u sebi objedinio mediteranski i srednjoeuropski duh iznova se utječe dnevničkim zapisima. Dnevnik jednog mitomana Zimina je kronika 2016., jedne od najuzbudljivijih godina novog milenija, one koju su obilježile smrti cijeloga niza kulturnih velikana (Bowie, Eco, Debeljak, Kertész, Novak, Esterházy, Cohen), ali i godine kojom su tutnjali teroristički napadi, politička previranja i izborne utrke, u kojoj se Europi dogodio Brexit, a svijetu Donald Trump. No i ovdje postoje godišnja doba: Zimina 2016. ujedno je godina vrhunskih koncerata i izložbi, fascinantnih predstava i knjiga te ponajviše – izvanrednih pojedinaca koji svijet i Hrvatsku čine boljim mjestom. Istodobno upućen na ono što otkriva vani i na ono što nalazi unutra, Zima je mudar promatrač i nesmiljen kritičar, izniman autor kojemu je svaki dan prilika i povod da se otvori album svjetske kulture, a dnevnička forma vremeplov koji nas u prošlost katapultira jednako precizno kao i u budućnost.

592 pages, Hardcover

First published January 1, 2017

Reviews

[Ana · Rating 4 out of 5]

Prvi put sam Zimu čitala davno, u tinejdžerskim godinama, i odmah mi se svidio. Bila je to zbirka njegovih feljtona Purgeri u purgatoriju. Ovaj sam dnevnik čitala polako, guštajući u njegovim zapisima. Riječ je o dnevniku koji je vodio 2016. I dok sama razmišljam o toj godini, na prvu bih rekla da nije bila ni po čemu posebno zanimljiva. A Z. Z. me podsjetio što se sve dogodilo i čitajući dnevnik, stječem dojam da je 2016. bila poprilično zanimljiva i bogata događajima. Te godine umrli su David Bowie, U. Eco, L. Cohen... U Americi na vlast dolazi Donald Trump. U Hrvatskoj su aktualni premijer Orešković, Karamarko, a potom na scenu stupa naš trenutni premijer. U Zagrebu je dakako, gradonačelnik M. B. U Dinamu je još uvijek Z. M. Predsjednica je K. G. K.
Zdravko Zima za sebe kaže da je ljevičar, anarhist, no bez zadrške kritizira tadašnji SDP i Z. M. (budućeg predsjednika RH) i ne smatrajući ih lijevom strankom. Dosta (vrlo kritički i oštro) piše o tadašnjem ministru kulture Z. H. i sramotnoj činjenici da se za kulturu izdvaja tek 0,46 posto iz državnog proračuna.
Veliki je poznavatelj umjetnosti, posebice klasične glazbe te redovito posjećuje koncerte, izložbe, sudjeluje u književnim događanjima... Piše zanimljivo, često ironično prema društvenim, političkim zbivanjima u Hrvatskoj i svijetu. Nemali broj puta sam se slatko nasmijala shvaćajući koliko slično razmišljamo.