Calypso

by Ognjen Spahić

Kada Martin Dedijer odluči dokrajčiti svijet porodice Dedijer, svijet koji je svojim životom i smrću omeđio njegov otac mo­replovac Maksim, čiji je život završio na dnu Crnoga mora u brodolomu trgovačkog broda Bianca Stella, učinit će to bez­uvjetno i zauvijek viseći s crnogorice u blizini grada u kojem je odrastao. Niti užeta na kojem visi odmotat će i zlehudu sudbu familije Dedijer od praoca Toda i njegove sestre Natalije, preko oca mu Maksima i majke Marije do najskrivenije obiteljske tajne.

Zgusnut, bez prekida, bez dijaloga, u jednom poglavlju, majstor­ski ispisan, minuciozno stvoren, Calypso je tour de force Ognjena Spahića. Njegov Martin amblemski je junak posttranzicije, on je Telemah koji prateći sjeme svoga oca luta od stana u kojem odrasta do odavno napuštenog planinskog sela koje čuva tek prazan grob s Maksimovim imenom. U svojim traženjima on svakoga puta dolazi do središta labirinta, ali njegova nit tek je nit užeta. Tragedija porodice Dedijer klasična je i vječna, ona je zapetljana u neraskidivom spoju prošlosti i sadašnjosti, vječne borbe erosa i thanatosa, u kojoj ni nimfa Calypso ni legendarni istoimeni brod oceanografa Cousteaua ne mogu biti oslobađajući jer špilja u kojoj počiva obitelj Dedijer tamna je i mrtva kao dno Crnoga mora.

632 pages, Hardcover

First published January 1, 2017

About the author

Ognjen Spahić was born in 1977 in Podgorica, Montenegro. He is the best-known member of the young generation of Montenegrin writers to have emerged since the collapse of former Yugoslavia. Spahić has published two collections of short stories: Sve to (All That, 2001) and Zimska potraga (Winter Search, 2007). His novel Hansenova djeca (Hansen’s Children, 2004) won him the 2005 Meša Selimović Prize for the best new novel from Croatia, Serbia, Montenegro and Bosnia-Herzegovina. It also won the 2011 Ovid Festival Prize, an award for literature translated into Romanian.
To date, Hansenova djeca has been published in Slovenian, Romanian, Hungarian and Macedonian editions. Spahić’s short stories have been translated into Czech, Greek, Turkish, Romanian, Bulgarian, English, Albanian and German. His short story “Raymond is No Longer with Us—Carver is Dead” was included in the anthology Best European Fiction 2011 published by Dalkey Archive Press in the USA. Spahić lives in Podgorica.

Reviews

[Srdjan · Rating 4 out of 5]

U vrijeme kada većina mlađih ovdašnjih pisaca objavljuje romančiće od ispod 200 strana, a siromaštvo jezika i stilske manjkavosti kriju hinjenom "redukcijom izraza" ili oslanjanjem na žargon, preko 600 strana ozbiljno stilizovanog književnog jezika, albaharijevski smještenog u jedinstveni blok teksta, bez podjele na poglavlja ili odlomke, predstavlja književni događaj već na nivou forme. Pisac čak ni upravni govor nije želio da predstavi u knjizi na neki konvencionalan način, već je i njega sabio u tu kompaktnu "ciglu" teksta, naznačivši ga tek kurzivom. Ni malo slučajan utisak koji sve ovo na čitaoca ostavlja je onaj gustine, težine, pritiska i skučenosti.

Ali, "Calypso" nije samo forma. Ovo je porodični roman, priča o kraju porodice Dedijer, teških i namrgođenih ljudi koji su između komplikovanih razgovora i komplikovanih šutnji uvijek birali ovo drugo. Te mračne šutnje, tajne i zatomljene strasti, proizvešće užas incesta, ludila i tragedije od koga će Maksim Dedijer pokušati da pobjegne na daleka mora, a što će proizvesti tek novi ciklus nepoznate porodične istorije koji će i njegovog sina Martina otjerati u njegov lični pakao.

U početku, djeluje da je ova nevesela priča ispripovijedana na sasvim univerzalan način, bez mnogo prostornih i vremenskih referenci. Postojbina Dedijera je neki generički dinarski kamenjar, pun koza i gorkog pelina, ali nema imena. Imena nemaju ni gradovi, ni države, novac ili praznici. Tek kasnije, kad se Maksim Dedijer otisne na višemjesečnu plovidbu trgovačkim brodom saznaćemo da svijet u ovom romanu samo na prvi pogled podsjeća na ovaj naš. Svijet koji će Maksim posmatrati kroz teški njemački dvogled koji je naslijedio od oca (jedan od nekoliko odlično upotrijebljenih simbola u knjizi) raspada se pod talasima ekoloških katastrofa, eksplozija nuklearnih elektrana i elektromagnetskih oluja. Italijom krstare bande kanibalskih kultova, a piramide u Egiptu grade se od mrtvih ljudskih tijela.

Priznajem da kao čitalac nisam mogao u sebi sasvim da pomirim dva plana ovog romana – foknerovsku porodičnu tragediju i distopijsku spekulaciju o budućnosti, "Krik i bijes" i "Put" Kormaka Makartija u jednoj knjizi. Možda to mogu pripisati konzervativnosti vlastitog književnog senzibiliteta, kao što i malu iznenađenost Spahićevom leksikom – crnogorski standard kroz koji se provlače kroatizmi (postrojba, ozračje, glazba, časnik...) – mogu svaliti na teret neke moje nedovoljne jezičke otvorenosti.

Bez obzira na ove nedoumice i, možda, tuce slabih stilskih figura i nekoliko nepotrebnih epizoda, mora se reći da Ognjen Spahić ne samo da voli da piše, već i zna da piše. Jedan je od malog broja pisaca ovog jezika čije nove knjige ću čekati sa uzbuđenjem i velikim očekivanjima.