U knjizi Točna boja neba sakupljeni su tekstovi što ih je autor, hrvatski znanstvenik svjetskoga glasa Igor Rudan objavljivao tijekom protekloga desetljeća u hrvatskim medijima, počevši od onih koje je kao sasvim mladi liječnik pisao za strukovna glasila pa do intervjua što ih je, po izboru u Kraljevsko društvo u Edinburghu 2016. godine, dao vodećim hrvatskim tiskovinama.
Iako je znanstvena zajednica bila upoznata s radom profesora Rudana i pomno ga pratila i prije njegova izbora u Kraljevsko društvo, tek po primitku u taj najviši znanstveni red, Igor Rudan ušao je u središte pozornosti šire javnosti.
Točnom bojom neba objedinjena zbirka tekstova namijenjena je prije svega mladim čitateljima koji se spremaju donijeti prve važne i samostalne odluke. Takvi će čitatelji pažljivim iščitavanjem doći do zaključka da su za svaki uspjeh potrebni upornost i strpljivost, kao i nepokolebljiva vjera – u vlastite sposobnosti kao i u ciljeve s čijim se ispunjenjem svakodnevno suočavaju. Na svome će životnom putu svakodnevno morati donijeti mnoge, pa i neizrecivo važne odluke pri čemu će im to povjerenje, u ono što rade kao i u sebe same, biti od najveće važnosti.
Slijedeći svoj interes za nepoznatim još od najranije mladosti, u svojemu sam djelovanju obišao svijet veći broj puta, te bio svjedokom vrlo velikoga broja ljudskih sudbina. Time mi je postalo jasnije koliko je ljudski život čudesna i sasvim nevjerojatna pojava u prirodi, ali i koliko je stoga paradoksalna njegova naizgledna besmislenost, prolaznost i ograničenost. Stotine pročitanih knjiga kojima se hranim još od najranije mladosti s nadom u bolje razumijevanje svijeta, a poglavito ljudi oko sebe i njihovih ideja i namjera, uspjele su mi samo dočarati nepostojanost svega što nazivamo ljudskim znanjem, nepreglednost onoga što nam ostaje nepoznato, kao i zastrašujuću ograničenost ljudskoga uma i osjetila u razumijevanju svijeta u kojemu smo se zatekli. No, umjesto obeshrabrujućega učinka, te su spoznaje u meni pobudile još veću znatiželju. Što sam dalje napredovao na svojemu putu, to sam više gubio interes za sve što je ljudima već bilo poznato. Samo ono nepoznato ostajalo bi zanimljivo i čisto, kao jedino sigurno utočište neokaljano nečasnim ljudskim djelovanjem. Svoj život sam, stoga, posvetio u najvećoj mjeri traženju i razumijevanju nepoznatoga i povećavanju našega kolektivnog znanja o sebi samima i o svijetu u kojem živimo, te dijeljenju tih spoznaja s drugima.
Hm... na prvi pregled razočaravajuće jer ne volim kompilacije starih tekstova, intervjua i blog postova itd. koji se recikliraju u obliku knjige. A onda sam pročitao prvi tekst i shvatio da su moje predrasude neutemeljene. Već sam na prvom tekstu postao bogatiji za predivnu priču i sa svakim sljedećim tekstom nalazim nove dragulje. Stil pisanja je vrlo pristupačan, ali ne i banalan. Za one s (pre)više znanja, neki tekstovi sadrže dosta detaljni opis temeljnih znanja, ali taj dio se lako ubrzano pročita ili preskoči... Samo treba paziti da se pri tome ne preskoči i mudra spoznaja ili predivna priča utkana u tekst. Odlična knjiga za povremeno čitanje jer su tekstovi međusobno neovisni, tako da ću ju čitati malo po malo i guštati. Čitanje je u tijeku pa možda i korigiram konačnu ocjenu. —- Knjiga dovršena. Ima dosta ponavljanja jer se koriste intervjui iz raznih izvora. Svakako obratite pozornost na tekstove 1. Točna boja neba, (15-21) i 15. Znanstveni uspjeh kao znansveni problem (180-222). Potonji tekst posebice preporučam ako ste znanstvenik i želite sagledati svoju karijeru iz dodatne perspektive. Autoru od srca želim da pronađe svoju čistu sedmicu, kao i brojnim znanstvenicima da nađu svoj put na dobrobit svih nas... i ne samo nas.
"Točna boja neba" dr. sc. Igora Rudana fantastična je knjiga. Bio je užitak čitati o svim Rudanovim vizionarskim poduhvatima kao i tumačenjima povijesti znanosti koje je najviše pripremao za studente poslijediplomskog studija. Knjigu mi je preporučila moja nekadašnja profesorica, draga prijateljica, baš kad sam počela dublje promišljati o svom znanstvenom pozivu. Napomenula mi je kako ću sve svoje dileme razriješiti nakon što pročitam knjigu. Takav me je njezin odgovor motivirao i zaintrigirao. I, zaista, Rudan vrlo iskreno i osobno piše o znanosti. Piše o upornosti, strpljivosti, dosljednosti, učenju, vjeri u ideje. Za mlade osobe koje poput mene utiru put u akademsku zajednicu, ova je knjiga svojevrsni vodič. Upravo nam takvi znanstvenici i ljudi poput dr. sc. Rudana trebaju, oni koji će nas motivirati, vlastitim primjerom pokazati kako žive svoj znanstveni poziv i tako utažuju žeđ za stvaranjem novog znanja. Čini mi se da je upravo to ono što čini sreću i doprinosi cjelovitosti. O knjizi rado govorim prijateljima, poznanicima i sigurno ću govoriti i zaljubljenicima u znanost koje ću tek susresti. Veselim se novim znanstvenim poduhvatima dr. sc. Rudana.
“Time mi je postalo jasnije koliko je ljudski život čudesna i sasvim nevjerojatna pojava u prirodi, ali i koliko je stoga paradoksalna njegova naizgledna besmislenost, prolaznost i ograničenost.”
“Svi smo mi rođeni s osjećajem da smo stvoreni za velike stvari, pa je jedna od najtežih stvari ja svijetu nagovoriti drugu osobu da se odrekne svoje vlastite ideje i plana kako bi pomogla drugoj osobi u ostvarenju svoje ideje, ali nitko od nas ne može ništa značajno postići potpuno sam.”
“Ne treba se bojati neuspjeha jer sve naučeno iz puno neuspjeha vremenom dovodi do uspjeha.”
“Ja mislim da ljudi moraju dobro razmisliti, ako idu iz Hrvatske, zašto idu. To mora biti na nekoj pozitivnoj emociji. Znači, to mora biti da bi se unaprijedili, da bi se usavršili.. ne na nekakvom preziru prema ovom sustavu jer taj prezir će se brzo vani potrošiti, a drugi problemi će se naći, i na kraju će se čovjek naći u nedoumici zašto je uopće dolazio.”
Vrlo dobra knjiga, puna savjeta za one koji se žele baviti znanošću. Igor Rudan je izuzetno motiviran čovjek. S obzirom na to da je knjiga zbirka intervjua i razmišljanja, na trenutke ima previše ponavljanja...
Jedino zasto nije 5 zvjezdica je nepotrebno ponavljanje velikog dijela kroz razne intervjue. Od zadnjih 150 stranica, bar 130 je dupliciranje vec recenog. Najvise sam izvukao kroz predavanja odrzana na fakultetima.
“Ljudi žive u iluziji kontrole svojega života, no kada svatko od njih pogleda unatrag na svoju osobnu prošlost ili se pak svi zajedno podsjetimo naše kolektivne povijesti, shvatimo da je gotovo sve važno što se ikad dogodilo bilo plod puke slučajnosti, spleta okolnosti.”
Smatrao je kako ljudi nisu potpuno svjesni vlastitog postojanja kada troše vrijeme na svakodnevne rutine u poznatim okruženjima. “Samo dramatične promjene vlastitoga okruženja, kao one prigodom putovanja, mogu usporiti tijek vremena i ponovno potaknuti sve osnovne ljudske instinkte, uključujući mehanizme samoodržanja i dugotrajno pamćenje.”
“AKO NE ZNAŠ ŠTO TREBAŠ UČINITI, NAJBOLJE JE DA NE ČINIŠ NIŠTA. SAMO ČEKAJ I VIDI.” Vjerovao je kako je upravo vrijeme čovjekov najmoćniji saveznik, ako osoba posjeduje dar strpljenja.