Odmah na početku - ocjena nema nikakve veze sa realnošću, naprosto "sve što je spli'sko meni je blisko" i vrijedi podržati, pa i ovakve knjige. Bude li puno ovakvih djela, doći će na red i realne ocjene. Čelan piše sjajno i mnogi su me opisi njegovog doživljaja Splita 90tih zabavili. Ne bih vjerovao da sam te 90te proboravio u istom gradu, i da je sve to gora apokalipsa nego opisi američkog Bronxa u filmovima. Dođe mi promisliti da nije možda u njih isto, ali i oni imaju ovakve pisce. Sama knjiga vrluda poput jazz gitariste, pokazuje raskoš esejističkog pristupa pisca, no previše rečenica dolazi samo da bi to dokazalo i bježi od teme. Naravno da ni u ludilu ne podržavam autorsko samopravdanje negativnih postupaka i događaja, kao ni sažalijevanje vlastite generacije, koja je kako sam kaže prošla gore i od prethodne i od naredne, no ima na to pravo, ovo je njegova knjiga, a tko misli da može bolje - neka napiše svoju ❤ E za to, ali i zbog njegove vještine opisivanja splita devedesetih - stiže čista petica i preporuka svima da je pročitaju. ..."
PS Izdavački izbor sjajnog papira mi je dobra poduka. Na ovom papiru je knjigu nemoguće čitati u noćnim satima pri svjetlu s kantunala.
Zanimljiva autobiografija koja uz ostalo priča i povijest nastanka splitske grupe TBF. Autor nas u svom stilu vodi kroz svoje splitske mladenačke dane '80-ih i '90-ih, opisujući pri tom svoju ljubav prema glazbi, zapravo jedinu pravu i istinsku ljubav u cilom romanu, upoznavanje ljudi i formiranje ekipe koja će kasnije činiti jezgru TBF-a. Štivo je u nekim trenutcima previše nostalgično, začinjeno dozom romanticiziranja povijesti i "prije je bilo bolje" fazom. Meni je osobno najdraže bilo čitati o jednom drugom Splitu kojeg nisam doživila, a postoji paralelno s mojim Splitom (što me na momente podsjetilo na The City & the City ). Iskreno mislim da će knjiga bit najinteresantnija sudionicima ovih događaja i autorovoj generaciji. Nama ostalima je zanimljiva pozadinska priča, ali nema isto značenje bez konteksta - što ne znači da ga autor nije pružio, nego jedostavno nemamo iste emocije prema ispričanim događajima.
Malo opširnija recenzija sa par fotografija je na blogu
Počelo je zanimljivo i informativno, libar za 4 zvjezdice, i tako je trajalo dok autor nije otiša iz benda. Nakon toga libar postaje ego trip koji se sroza na it’s OK razinu. Šteta, svejedno preporuka svima ke zanima početak hip hopa u našim krajevima