El narrador, Mario, a las puertas de la madurez, cuando ya se han vivido experiencias importantes y queda, a la vez, mucho por aprender y descubrir, mira hacia atrás y, dentro de una percepción oscura del mundo, encuentra un halo de luz alrededor de muchos episodios, de muchos momentos, de muchas personas que se han cruzado con él. Evoca los encuentros con Marta Berg, la madre de su mejor amigo. Mario se enamoró de ella en plena adolescencia, cuando la señora Berg era el mito de la vecindad. Luego, la vida se encargó de deparar extraños encuentros entre ellos que dieron lugar a largas conversaciones. Los encuentros de Mario con la señora Berg, la mujer de sus sueños, marcan la evolución de Mario y quizá representen la ausencia, ese algo que siempre falta en la vida y que, a la vez, es lo que nos hace avanzar, seguir buscando. Desde el bar de enfrente del piso de sus padres y del piso de los Berg, poseído por el presentimiento de la muerte de su madre, Mario se encuentra sumergido en una oscuridad luminosa, ve la otra cara de la desesperación. Observa y espía los movimientos que se producen en el portal de enfrente, en el bar, en la calle, en su propio interior. Observa su propia vida y encuentra algunas emociones intactas. Observa la lluvia que cae sobre el asfalto y, sin cerrar los ojos, en medio de la luz cegadora del bar, ve los abismos tenebrosos de la vida y aún vislumbra las cimas.
Soledad Puértolas Villanueva (born Saragossa, 3 February 1947) is a Spanish writer, and on 28 January 2010 was named member of the Real Academia Española. She is a recipient of the Premio Planeta de Novela.
Soledad Puertolas’ın Gece Sürüyor’unu geçen yaz okumuş, çok beğenmiştim. Senyora Berg de psikolojik boyutu ağır basan güçlü bir roman. Anlatıcı Mario’nun bir dönem aynı apartmanda yaşadıkları gençlik arkadaşının annesi, gizemli ve de alımlı bir kadın olan Senyora Berg’e olan platonik aşkı romanın ana konusu. Bir çeşit olgunlaşma hikayesi. Ama bu fonda Mario’nun evlenmesi, eşinin iki kızlarını da bırakıp evi terk etmesi, kızlarıyla ilişkisi, Senyora Berg’le yıllar sonra yolunun tekrar kesişmesi, terk eden eşin tekrar ortaya çıkması, Mario’nun yeni bir ilişkiye girmesi, ama Senyora Berg’i de bir türlü kafasından atamaması, her buluştuklarında aralarında oluşan müphem atmosfer çok güzel anlatılmış. Karakterlerin psikolojik durumu, insanlara ilişkin birçok şeyin görünenden çok farklı olabileceği büyük bir incelikle yansıtılmış. “Hayatlar hep dışarıdan anlatıldığı gibi kalıyor, oysa içeride neler olup bittiği anlatılamaz.... Birçok kişi anlatılanın, anlatılabilenin, yani dışardakinin hayat, gerçek hayat olduğuna inanıyor.” Banu Temel Gürel’in çevirisi de çok iyi. Can’ın 2002’de bastığı bu çeviri (İspanyolca özgün metin 1999’da basılmış) şu an piyasada yok, umarım yakında yeniden basılır.
Gospođa Berg ima ocenu manju od 3, i dosta mali broj čitalaca koji ga je komentarisao. I da sam ovo shvatio za ozbiljno, i ostavio roman po strani, dosta bih pogrešio, jer je ovaj roman zaista vredan pažnje, i apsolutno me pozitivno iznenadio. A evo i zbog čega Gospođa Berg treba da se nađe na svačijoj polici.
Soledad Puertolas je spisateljica o kojoj nismo čuli ranije. Ona jeste prilično popularna u Španiji, ali je Gospođa Berg njen prvi roman koji je preveden na srpski jezik, i to zahvaljujući Štrik izdavaštvu koji je ovaj roman izdao uz pomoć Ministarstva prosvete, kulture i sporta Španije.
S obzirom da je roman izdat 1999. godine, ovo su i neke godine kada se radnja dešava u sred Madrida. Početak romana nas vraća u neku deceniju ili dve pre, kada upoznajemo naratora Marija kao tinejdžera. Mario živi sa svojim roditeljima i sestrom u jednoj zgradi, a potajno je fasciniran i zaljubljen u njihovu komšinicu, gospođu Berg. On se druži sa četvoricom sinova Berg, tako da je prilično često sreće, i čini se da njegova fascinacija i platonska ljubav koju oseća prema ovog gospođi ne janjava. Nekoliko godina kasnije, srešćemo Marija koji je oženjen Klaudijom i ima dve ćerke; više ne živi u staroj porodičnoj zgradi, ali čini se da je gospođa Berg i dalje tinejdžerska potajna ljubav koja nikad nije umrla. Kroz nekoliko epizoda u kojima će se on susresti sa gospođom Berg, upoznajemo ne samo situaciju u njegovog porodici i u porodici gospođe Berg, već i to šta će sa sobom doneti ta njegova zaslepljenost ovom gospođom.
Kroz nešto preko 200 stranica koje nisu podeljene u poglavlja, ono što počinje jednom nevinom platonskom ljubavlju prerašće u porodičnu dramu koja je pre svega potpuno realna i može da se dogodi svakome. Ovo je razlog zašto Gospođa Berg nije jedna obična porodična ili ljubavna limunada, već jedna potpuno realna priča ispričana na prelep način. Da li se svi sećamo naših prvih tinejdžerskih neispunjenih ljubavi? I ako da, da li je fer da nas to prati tokom čitavog života?
Soledad Puertolas ne uspeva samo da nas očara neverovatno pitkim rečenicama koje se čitaju istom lakoćom kao što se sluša muzika; ona uspeva da na maestralan način opiše tok misli iz muške perspektive, što je apsolutno težak poduhvat za ženskog pisca (kao i obratno). Ipak, spisateljica bi mogla napisati najlepše reči univerzuma, ali ukoliko je prevodilac loš, mi to nećemo osetiti na srpskom. Moram posebno da pohvalim prevodioca ove knjige, Danijelu Pejčić koja je na najsavršeniji mogući način prevela ovaj roman sa španskog na srpski jezik. U toku čitanja knjige nikako ne stiče utisak da se čita jedan prevod; sve rečenice su potpuno prirodne i na odličan način dočaravaju jezik koji Puertolas piše.
Gospođa Berg je roman koji se čita iz tri razloga. Prvi je da nas podseti na neke naše davne neispunjene fascinacije, i da nam pokaže koliko je to zapravo slatko, ali nebitno bilo. Drugi razlog je sama priča, koja možda nije komplikovana, ali to je ono što je čini realnom. Iako manjka neke velike završnice koja će nas šokirati, pretpostavljam da je to ono što je život. Život je takav – običan, bez ikakvog velikog i šokantnog finala. Treći razlog je način na koji Soledad Puertolas piše – čitanje njenih rečenica ide vrlo glatko, ali one su opet toliko pune neke posebne atmosfere, i to zaista treba osetiti. Zaključak: ova knjiga je definitivna preporuka.
Muy bien escrito, como siempre escribe Soledad Puértolas, aunque me he perdido, en varias ocasiones, en las reflexiones y divagaciones en personajes secundarios cuya historias, a pesar de tener siempre cierto interés, no alcanzan el nivel adecuado. Podría durar 150 páginas menos o 500 páginas más.
Hayat bir nehirdir kavramını çok güzel anlatan bir kitap. Çocukluktan büyümeye evlenip kendi cocuklarina sahip olmaya doğru geçen bir hayatta Senyora Bergin bu hayata girmesi çıkması ya da bir anı olarak kalması.
Psikolojik bir roman. Dili müthiş bunun için çevirmen Banu Temele çok teşekkürler.
Kitabı bulması ama zor oldu baskısı yok. Umarım Can Yayınları bu güzel kitabı yeniden basmayı düşürür. Meva'ya kitabını sahaflar aracıyla bana ulastirdigi için çok teşekkür ederim. 2008 yılında Eskişehir de alınan bir kitabın Ankara'ya gelişine aracı olanlara da ayrıca teşekkür ederim. Okumak isteyene de ben yollayabilirim. Burdan ulaşmanız yeterli.
Lectura profunda, pero he echado de menos conectar más con el protagonista. Lo que a priori parecía una historia de amor se traduce en sus tormentos con un final que sabe a poco. Sin embargo la calidad literaria de la autora es de admirar.