What do you think?
Rate this book
Predsmrtni dnevnik
Propuštajući velike teme moderne civilizacije - o starosti, samoubojstvu i smrti - kroz filtar osobne i obiteljske sudbine, Mandić je ovdje čitateljima izručio istovremeno opis svojih (netočno predviđenih) posljednjih dana i sukus ponajboljih ideja koje su o istim temama kroz povijest već sročili neki od najoštroumnijih filozofa, sociologa, antropologa…
_____
«Mandić je u dnevnik doslovce pao. Naglavačke. Nakon izleta u Zagorje, markiranog konzumacijom raznih vrsta alkohola, posrnuo je „(polu)pijan“ i „poljubio kameni dovratak ma jednom uličnom ulazu“. Pritom je zaradio udarac u jagodičnu kost na licu, nešto ogrebotina, i pokoji tupi udarac u torzo. Večernja porcija ćevapa i tri litre piva u plastici ostali su neoštećeni. Ispružen pred susjedima, okrvavljen, s plastičnim vrećicama u rukama, naš penzioner sigurno nije bio slika i prilika onoga što Talijani zovu „bella figura“. Ali ako je dostojanstvo i pretrpilo pokoji ozbiljan udarac Mandić ga je povratio prpošnim opisom svog pada, kojim započinje ispisivanje „Predsmrtnog dnevnika“, ili točnije „predsmrtne svaštare“.
Kako je naglavačke pao u dnevnik tako je u njemu i ostao, s nogama u zraku i nosom među stranicama. Teško je reći je li to dobro ili ne. Za dnevnik. Svaštara sugerira rasap, ali i otvaranje. Izostanak koncepta, ali i razigranost. U njoj su dijelovi koji izazivaju trenutačno zijevanje, ali i segmenti koji šokiraju. Najlakše bi bilo kazati da bi „Predsmrtni dnevnik“ uz malo više discipline bio bolji, snažniji. Ali tko zna ne bi li onda prestao biti to što jest. Mikser za beton. Gastropod koji guta sve i sva, i izbacuje sve i sva (uključujući i samog autora). Afekt i histerija. Žovijalnost i bol. Svlačenje na javnom mjestu… I čučanje u tami.
Nije teško zaključiti da disciplinirani Mandić više ne bio Mandić. Baš kao ni onaj odmjereni, promišljeni, samozatajni, fokusirani, itd. Smijemo se kad se Mandić opetovano hvali da je objavio trideset knjiga. Smijemo se kad opetovano piše da su tri najgora zla suvremenog svijeta pametni telefoni, lopta, i električna gitara… Grčimo se kada ugledamo stranice s osmrtnicama.»
--- DRAGAN JURAK
_____
«Mandić je u dnevnik doslovce pao. Naglavačke. Nakon izleta u Zagorje, markiranog konzumacijom raznih vrsta alkohola, posrnuo je „(polu)pijan“ i „poljubio kameni dovratak ma jednom uličnom ulazu“. Pritom je zaradio udarac u jagodičnu kost na licu, nešto ogrebotina, i pokoji tupi udarac u torzo. Večernja porcija ćevapa i tri litre piva u plastici ostali su neoštećeni. Ispružen pred susjedima, okrvavljen, s plastičnim vrećicama u rukama, naš penzioner sigurno nije bio slika i prilika onoga što Talijani zovu „bella figura“. Ali ako je dostojanstvo i pretrpilo pokoji ozbiljan udarac Mandić ga je povratio prpošnim opisom svog pada, kojim započinje ispisivanje „Predsmrtnog dnevnika“, ili točnije „predsmrtne svaštare“.
Kako je naglavačke pao u dnevnik tako je u njemu i ostao, s nogama u zraku i nosom među stranicama. Teško je reći je li to dobro ili ne. Za dnevnik. Svaštara sugerira rasap, ali i otvaranje. Izostanak koncepta, ali i razigranost. U njoj su dijelovi koji izazivaju trenutačno zijevanje, ali i segmenti koji šokiraju. Najlakše bi bilo kazati da bi „Predsmrtni dnevnik“ uz malo više discipline bio bolji, snažniji. Ali tko zna ne bi li onda prestao biti to što jest. Mikser za beton. Gastropod koji guta sve i sva, i izbacuje sve i sva (uključujući i samog autora). Afekt i histerija. Žovijalnost i bol. Svlačenje na javnom mjestu… I čučanje u tami.
Nije teško zaključiti da disciplinirani Mandić više ne bio Mandić. Baš kao ni onaj odmjereni, promišljeni, samozatajni, fokusirani, itd. Smijemo se kad se Mandić opetovano hvali da je objavio trideset knjiga. Smijemo se kad opetovano piše da su tri najgora zla suvremenog svijeta pametni telefoni, lopta, i električna gitara… Grčimo se kada ugledamo stranice s osmrtnicama.»
--- DRAGAN JURAK
352 pages, Paperback
Published October 1, 2017
2 people are currently reading
71 people want to read
About the author
Igor Mandić
40 books12 followersIgor Mandić was a Croatian writer, literary critic, columnist and essayist. According to Croatian historian Slobodan Prosperov Novak, Mandić was the most important and the most versatile Croatian newspaper writer of the second half of the 20th century. His polemic texts have marked a Yugoslav publicist epoch of the 1960s and 1970s.
____
Poznati novinar, pisac, antologičar, kritičar, esejista i publicista Igor Mandić obiležio je hrvatsko novinarstvo druge polovine dvadesetog veka. Bio je dugogodišnji saradnik mnogih televizijskih i radio stanica, objavljivao sociokulturne feljtone, eseje, polemike i književnu kritiku.
Dobitnik je Nagrade za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva 2005. Rođen je u Šibeniku 20. novembra 1939. godine. Završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu 1958. godine, a diplomirao je 1963. na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Od 1970. godine objavio je preko 30 knjiga, uključujući književne i muzičke kritike, feljtone, eseje, polemike i različite tekstove, kao i tri knjige autobiografskih razmišljanja i dnevničkih zapisa.
U njima je sakupio deo stotina ili hiljada novinskih članaka, komentara i kritika koje je objavljivao u raznim medijima, počevši od Vjesnika, u kojem je radio od 1966. do 1993. godine, a 2000. godine nakratko bio i glavni i odgovorni urednik. Od 1993. do 1995. pisao je kulturne komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. postao je slobodni umjetnik, objavljujući u raznim novinama.
____
Poznati novinar, pisac, antologičar, kritičar, esejista i publicista Igor Mandić obiležio je hrvatsko novinarstvo druge polovine dvadesetog veka. Bio je dugogodišnji saradnik mnogih televizijskih i radio stanica, objavljivao sociokulturne feljtone, eseje, polemike i književnu kritiku.
Dobitnik je Nagrade za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva 2005. Rođen je u Šibeniku 20. novembra 1939. godine. Završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu 1958. godine, a diplomirao je 1963. na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Od 1970. godine objavio je preko 30 knjiga, uključujući književne i muzičke kritike, feljtone, eseje, polemike i različite tekstove, kao i tri knjige autobiografskih razmišljanja i dnevničkih zapisa.
U njima je sakupio deo stotina ili hiljada novinskih članaka, komentara i kritika koje je objavljivao u raznim medijima, počevši od Vjesnika, u kojem je radio od 1966. do 1993. godine, a 2000. godine nakratko bio i glavni i odgovorni urednik. Od 1993. do 1995. pisao je kulturne komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. postao je slobodni umjetnik, objavljujući u raznim novinama.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 2 of 2 reviews
December 6, 2018
Po prirodi stvari, priča o smrti je intimna, i bez obzira da li piše o vlastitoj, koju očekuje i predviđa, o smrti prijatelja, drugih pisaca ili – čega je najviše – o smrti ćerke Ade, koja je deset godina prije nastanka ovog dnevnika počinila samoubistvo, Igor Mandić je dosta privatan, ličan, čak i kad se osvrće na raznu tanatološku literaturu, knjige u kojima traži objašnjenja i utjehu. Mislio sam u početku da će me gušiti ovako morbidan lajtmotiv, da će mi zamorno biti čitati istoriju lične tuge i umiranja, ali kad je pisac pristup počeo da mijenja, shvatio sam da je radikalan stav crnog bez nijansi (kakve su i korice ovog izdanja) zapravo jedino imao smisla.
Naime, u septembru 2014. godine (Predsmrtni dnevnik obuhvata period od aprila 2014. do avgusta 2015. g.) Mandić je počeo da piše kolumnu za nekakav internet portal, pa je te tekstove uključio i u ovu knjigu – što se mene tiče potpuno nepotrebno i deplasirano – trpajući između slojeva patetike, rezignacije i racionalizacije crtice na dnevnopolitičke i društvene teme, uglavnom sasvime efemerne, koje već par godina kasnije čitaocu malo znače.
U sredini u kojoj djeluje Mandić je apartna pojava, dragocjeni anahronizam sa sasvim blasfemičnim stavovima u politici i kulturi, ali, koliko god da se slažem sa svim što je u tim kolumnama napisao, ne vidim mjesta takvom diskursu u jednom intimističkom tekstu.
Naime, u septembru 2014. godine (Predsmrtni dnevnik obuhvata period od aprila 2014. do avgusta 2015. g.) Mandić je počeo da piše kolumnu za nekakav internet portal, pa je te tekstove uključio i u ovu knjigu – što se mene tiče potpuno nepotrebno i deplasirano – trpajući između slojeva patetike, rezignacije i racionalizacije crtice na dnevnopolitičke i društvene teme, uglavnom sasvime efemerne, koje već par godina kasnije čitaocu malo znače.
U sredini u kojoj djeluje Mandić je apartna pojava, dragocjeni anahronizam sa sasvim blasfemičnim stavovima u politici i kulturi, ali, koliko god da se slažem sa svim što je u tim kolumnama napisao, ne vidim mjesta takvom diskursu u jednom intimističkom tekstu.
November 16, 2024
previse yappa o hrvatskim pjesicima i političkom stanju i really dont gaf
Displaying 1 - 2 of 2 reviews