Bukara je mala zbirka poezije. To je jedna intimna knjiga pjesama u koju sam ugradio dio sjećanja na dvije faze djetinjstva – na onu ratnu i poratnu. U te pjesme sam uložio puno truda, s njima sam htio opipati granice vlastitog jezika, otići tamo gdje nisam bio, otkriti dijelove svijeta (sebi), približiti ih. Ja naprosto ne mogu da se prestanem čuditi svijetu i ne mogu da se pomirim s činjenicom da neke stvari prolaze – pa ih pokušavam uhvatiti, zaklijati ih u jeziku, u stihu, sačuvati ih za sebe i tako vlastiti život učiniti podnošljivijim. Bukara je riječ – a neka čitatelj iz nje izvuče ono što mu se prohtije. Bukara je knjiga. Možda samo knjiga.
Almin Kaplan (1985) bosanskohercegovački je pjesnik i prozaist. Pored knjiga poezije, objavio je četiri knjige proze: Trganje, Meho, Dubravske priče i Kućni ljudi. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada među kojima i nagrada "Mak Dizdar", "Ratkovićeve večeri poezije", "Zija Dizdarević" i "Edo Budiša". Živi u Rivinama kod Stoca.