What do you think?
Hodajući na rukama
Miroslav Antić o sebi
"Rođen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čista moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama... Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisca.
Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, kubikaš na pristaništu, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima, obrađivao drvo, umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije...
Imam i neke nagrade i priznanja. Dve "Nevenove". Jednu za životno delo u poeziji za decu. Goranovu nagradu. Nagradu Sterijinog pozorišta. Zlatnu arenu za filmski scenario. Nagradu oslobođenja Vojvodine. Sedmojulsku nagradu Srbije. Nosilac sam ordena zasluga za narod. Neko bi od svega toga mogao da napise bezbroj stranica. uređivao list "Ritam" ili uređivao Zmajev "Neven"...
Najviše bih voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima.
Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi "In memoriam".
I u svim ostalim svojim pesmama."
"Rođen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čista moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama... Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisca.
Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, kubikaš na pristaništu, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima, obrađivao drvo, umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije...
Imam i neke nagrade i priznanja. Dve "Nevenove". Jednu za životno delo u poeziji za decu. Goranovu nagradu. Nagradu Sterijinog pozorišta. Zlatnu arenu za filmski scenario. Nagradu oslobođenja Vojvodine. Sedmojulsku nagradu Srbije. Nosilac sam ordena zasluga za narod. Neko bi od svega toga mogao da napise bezbroj stranica. uređivao list "Ritam" ili uređivao Zmajev "Neven"...
Najviše bih voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima.
Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi "In memoriam".
I u svim ostalim svojim pesmama."
- GenresPoetry
168 pages, Hardcover
First published January 1, 1984
About the author
Miroslav Antić
45 books194 followersMiroslav "Mika" Antić was a Serbian poet, movie director, journalist and painter. Antić was born in Mokrin, Kikinda municipality, Vojvodina, Serbia (then Yugoslavia). He had six children. His oldest son, Igor Antic, is a visual artist.
He wrote poems, articles, dramas, movie and TV scripts and documentaries. As film-maker, he was considered as a part of the "Black Wave" of the Yugoslav film. His films, in particular "Breakfast with the devil" in whom Antic criticized the double morality of the communists at the Tito’s time, were forbidden and destroyed. They were rediscovered and restored in the end of the 90s. Mika also acted in several movies, and was a painter. His best known poem is "Srem", in which he mourns for dead in World War II and describes the beauty of Srem using "bećarac" song form. He is well known as a bohemian.
Mika Antić is best known as a children and youth poet, a master of delicate and gentle sentiments.
His bohemian, hard-drinking lifestyle is best illustrated by a barely translatable pun about him:
"Čika Jova deci, čika Mika Antić dva deci"
"Čika Jova deci" meaning "Uncle-Jova to the children", referring to Jovan Jovanović Zmaj, possibly the best known children's poet. "Čika Mika Antić dva deci" means "Uncle-Mika Antić two deciliters", referring to drinking from a glass, likely of alcohol.
He wrote poems, articles, dramas, movie and TV scripts and documentaries. As film-maker, he was considered as a part of the "Black Wave" of the Yugoslav film. His films, in particular "Breakfast with the devil" in whom Antic criticized the double morality of the communists at the Tito’s time, were forbidden and destroyed. They were rediscovered and restored in the end of the 90s. Mika also acted in several movies, and was a painter. His best known poem is "Srem", in which he mourns for dead in World War II and describes the beauty of Srem using "bećarac" song form. He is well known as a bohemian.
Mika Antić is best known as a children and youth poet, a master of delicate and gentle sentiments.
His bohemian, hard-drinking lifestyle is best illustrated by a barely translatable pun about him:
"Čika Jova deci, čika Mika Antić dva deci"
"Čika Jova deci" meaning "Uncle-Jova to the children", referring to Jovan Jovanović Zmaj, possibly the best known children's poet. "Čika Mika Antić dva deci" means "Uncle-Mika Antić two deciliters", referring to drinking from a glass, likely of alcohol.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 8 of 8 reviews
June 21, 2018
Tata mi je jutros ispričao kako je davne 1984. godine upoznao Antića
na predstavljanju ove knjige u osnovnoj školi u Šidu.
Išao je u 8. razred, i sjedio u prvome redu na predstavljanju.
Rekao je da se osjećao ponosno što se od sve djece baš on zove Miroslav.
Dobio je veliki autogram s posvetom na dnu prve stranice. :)
''Sinu Jugu, malo drhtavom rukom jugozapadnog vetra,
amanet da na svim stvarima koje dotakne
ostavi prozirne otiske, nevidljiv miris lepote
i lelujanje poljubaca.
Da bude vitki most visoko iznad ponora, po
kojem struje i sele se nebesa, vremena i
prostori.
Da veže svet za svet gdegod se kida i raspada.
I da ne živi dužnosti, nego da živi
nadahnuća.''
na predstavljanju ove knjige u osnovnoj školi u Šidu.
Išao je u 8. razred, i sjedio u prvome redu na predstavljanju.
Rekao je da se osjećao ponosno što se od sve djece baš on zove Miroslav.
Dobio je veliki autogram s posvetom na dnu prve stranice. :)
''Sinu Jugu, malo drhtavom rukom jugozapadnog vetra,
amanet da na svim stvarima koje dotakne
ostavi prozirne otiske, nevidljiv miris lepote
i lelujanje poljubaca.
Da bude vitki most visoko iznad ponora, po
kojem struje i sele se nebesa, vremena i
prostori.
Da veže svet za svet gdegod se kida i raspada.
I da ne živi dužnosti, nego da živi
nadahnuća.''
September 27, 2013
Sjajno, neprevazidjeno!
November 20, 2019
Znao je Mika tajnu zivota
August 26, 2023
,,Огледаћемо се одсад у нашим очима.
У њима ништа не стари”.
У њима ништа не стари”.
July 29, 2019
Sudeći po ocjenama, ljudima se ovo baš dopada. Žao mi je što nisam jedan od njih, vjerujem da propuštam mnogo ne saučestvujući u ovim stihovima. Ali, prosto ne ide. Barem ne sad.
June 5, 2022
Knjiga za uvek "pri ruci".
September 10, 2022
omiljeni covek!
April 3, 2015
Tvoje vatre su prisutne.
Danas. Davno pre danas.
I dugo iza svih danas.
Uvek cemo se sretati.
Danas. Davno pre danas.
I dugo iza svih danas.
Uvek cemo se sretati.
Displaying 1 - 8 of 8 reviews