Zemlja Zemlja

by Marko Pogačar

Kako leti bumerang? Sa zemlje na zemlju, prema ptici, putanjom koja se ne da lako objasniti, ali ima svoj početak i kraj uvijek u blizini. Sve ostalo je zrak, let prema nečemu drugom što leti, proizvodnja slučajne smrti, prekid elipse povratka. Ruka koja ga je bacila ista je ona snažna, a gladna života koja je napisala ovu knjigu.

Zemlja Zemlja prostor je velikog pjesničkog umijeća jer se s paradoksima prolaznosti, ljudske društvenosti i apokalipse koja se neprestano događa pokušava razračunati bez ostatka, hrabro, pogubno i samotnički. Upravo onako kako leti bumerang, u neopisivoj ljepoti vrtnje i šumu svojih lopatica dok para nevini zrak iznad manje nevinih ljudi. Marko Pogačar ispisao je, usprkos svojim putovanjima, a možda i baš zbog njih, s kraja na kraj planeta, knjigu pjesama koja svoju potragu za smislom ne započinje uvijek letom, ali i ne okončava uvijek na zemlji; u toj maestralnoj izmjeni perspektiva ovi stihovi katkad oko nas fijuču kao meci, katkad nas umiruju kao jastuk od paperja neke vrlo egzotične ptice koja izumire. Na kraju, kako onda leti, a kako miruje Pogačarov bumerang? Jednom riječju: svemoćno.

Ivica Prtenjača

Genres: Poetry

80 pages, Hardcover

Published January 1, 2018

About the author

Marko Pogačar rođen je 1984. godine u Splitu. Objavio je četiri knjige pesama, tri knjige eseja te knjigu kratkih priča. Urednik je u književnom časopisu Quorum i dvonedeljniku za kulturna i društvena zbivanja Zarez. Bio je stipendista fondacija Civitella Ranieri, Passa Porta, Milo Dor, Brandenburger Tor, Internationales Haus der Autoren Graz, Récollets-Paris, itd. Nagrađivan je za poeziju, prozu i esejistiku, a tekstovi su mu prevođeni na tridesetak jezika.

Reviews

[Lara · Rating 5 out of 5]

"nauči jezike koje ne znam, govori mi.
pobjegni s mačkom u knjižnicu, popij previše kave,
usvoji obične riječi. reci mi ništa na francuskom,
smrt mi kaži na poljskom: govori i ništa neće biti kako je bilo
još jednom sve će biti drugačije."

[Silvia · Rating 4 out of 5]

“nekad se, svejedno, sretnu svjetovi.
netko opsuje, netko se zagrcne, netko izvuče čep. nešto zasvijetli,

i sve se desi.”

🤍

[Maja Solar · Rating 5 out of 5]

VELIKI SVIJET

Sve. sve bi trebalo biti pod vodom.
mislim skidajući sa sebe odjeću, polažući je
poput privremenog posmrtnog pokrova
preko oblutaka bijelih od sunca, oblih od vode.
sve. sve ih selim pod površinu. sunce se sveti svijetu,
iz sata u sat sve strože, sjajnije. i ja nastavljam:
cipele, sadržaj džepova, knjige koje sam donio,
knjige koje su donijeli drugi, češalj, staklenka kompota,
mačka i moje meso. jer sve. sve hitno mora pod more.
jednom pod površinom, uz neizbježan lom svjetlosti,
svijet se odjednom čini većim: cipele kao čamci, Pogačar
kao Čehov. takve nas, najednom ogromne, snažne
ugleda sunce, i prestraši se. tako se prepadne novog,
velikog svijeta da se uvuče u sebe, pokunji, naglo ostari:
sunce od srama pocrveni i zatim potone u crninu. eto.
riješili smo se sunca i čekamo. netko će već upaliti svjetlo,
netko će doći, zaronit će: napokon netko će nam to reći u lice.

[Ivana · Rating 4 out of 5]

Dio iz pjesme "Bijela laž"

...

nauči jezike koje ne znam, govori mi.
pobjegni s mačkom u knjižnicu, popij previše kave,
usvoji obične riječi. reci mi ništa na francuskom,
smrt mi kaži na poljskom:govori i ništa neće biti kako je bilo
još jednom sve će biti drugačije.

Knjiga pjesama koja nije imala očekivan početak, sredinu ni kraj. Dovoljno dobra da ju želim imati u svom vlasništvu na polici i uzeti ju u ruke i pročitati tu i tamo. Na sve to, naslovnica je iznimno lijepa i odgovara sadržaju.

[V-V-Vlatko]

Cool