Poslednje Sergijevo iskušenje je društveno aktuelan i kritičan, istovremeno ironično i tragično intoniran roman o istočnoevropskim tranzicijama. Izuzetna i uzbudljiva priča o slovenačkoj tranziciji. Knjiga čije bismo junake, događaje i zaplete mogli lako da zamislimo u svom neposrednom okruženju. Pisan u neorealističkom maniru u kom se eros i tanatos silovito prepliću sa egzistencijalnim i metafizičkim pitanjima, ovaj roman svojom simbolikom i mnogostranim asocijacijama daleko nadilazi Ljubljanu (u čiju je topografiju precizno narativno situiran) i Sloveniju u celini, postajući jedno od dela koje o evropskom Istoku danas govori više, plastičnije i dublje od tomova svakovrsnih studija koje su pisane na tu temu, ali i delo koje iznova aktuelizuje Kamijev stav iz Mita o Sizifu da je pobuna protiv apsurdnosti sveta još jedina prava muška stvar. A za uverljivo pokretanje takvih pitanja kadra je jedino zbilja velika literatura.
“Norost je pričakovati,” je rekel po premolju, med katerim je nekajkrat težko zahropel za zrakom, “da lahko sprememba sistema prinese kaj zares dobrega, če jo ljudje razumejo kot svobodo, da zdaj lahko počnejo prav vse, kar si prej niso upali, in jih prav ta njihov zavrti strah in pogoltnost, zaradi katerih so bili majhni, ker si nič niso upali, zdaj dela še manjše in bolj bedn, ker si upajo pravzaprav vse …”