Son père pendu, sa mère suppliciée au gibet de Montfaucon, François Villon connaît les pires atrocités de la vie dès son plus jeune âge. Recueilli par le chanoine de Saint-Benoît, il est envoyé dans le meilleur collège de Paris. Mais à ses études, il préfère la poésie, l'hypocras et la fornication. Poète et ribaud à la fois, il commettra tous les actes possibles, des plus sublimes aux plus abominables.
Stripovska rekonstrukcija života francuskog pjesnika Françoisa Villona (1431.–1463.) i uvjerljiv prikaz načina na koji se živjelo u njegovo doba. Njegovi stihovi dobro su uklopljeni u radnju stripa i povezani s konkretnim razlozima koji su ga naveli da piše pojedina djela. Režija je vrhunska, crtež je prekrasan, galerija sporednih likova vrlo je živopisna. Preporučujem.
Los poetas malditos ya existían en la edad media ¡y qué personaje! No le bastaba beberse la vida a tragos, también tenía que vivir el lado oscuro, oscurísimo de la maldad humana. Me ha encantado la adaptación, muy recomendable.
Boy, a difficult read. I was trying hard to find sympathy for the poet, because he did lead a hard life. Remarkable and hard at the same time. But because he just kept destroying all those innocent people around him, I'm actually sad that he wasn't executed at the end of the graphic novel. I also find it hard to relate with any of his poems, because all of the suffering was caused by his disgusting behavior. I liked the graphic novel, though. A beautiful glimpse into a sinful soul's life. The artwork is stunning.
Villon, a famous french poet, was orphaned and raised by a canon whose name he adopted. He was a rogue with very pour life choices but this volume covers the early years culminating in the Student revolts. The story is dark and from peeking at the next volume only gets darker, but the art work is superb.
Nije mi bila poznata biografija Fransoe Vijona do ovog stripa, ali sam sad poželeo ne samo da čitam njegovu poeziju već da čitam poeziju uopšte. Fenemenalno nacrtan strip po fenomenalnom scenariju. Za Fransou ni posle kraja ne znam dal je najveći pozitivac ili najveći negativac ikada.
The dynamics of wickedness, sin and crime along with a great narration and masterly of the Critone's illustration shape the story of the "eternal damned of the earth" where the origin of birth determines the destiny.
Uh, šta o ovom kretenu napisati. Za početak, crtež mi se sviđa, kolor takođe, priča me nije oduvala, ali ima u Vijonu svačega/nečega. Najpre sam mislila da je lik jedno ogavno bezosećajno ljudsko biće, ali što više vremena prolazi manje sam u to sigurna.
Jer svi ljudi nisu jednaki, to znajte, I greše jer pamet luda je u njih...
Strip se sastoji iz tri dela. Prvi prati detinjstvo, šegrtovanje, studentski život, nestašluke i razne ludosti praćene odsustvom odgovornosti. Drugi - razuzdani život razbojnika, siguran zaron u tamu i prljavštinu, okruženost splačinama od ljudi. I treći deo koji možda liči na neko pokajanje, mada bih pre rekla sagledavanje počinjenih (zlo)dela i njihovih posledica.
Kao što pomenuh, ima u ovom Vijonu nečeg da mu ne mogu prilepiti na čelo suvo i nepatvoreno zlo. Lik je izrastao u odvratnu budalu i dobrog pesnika. Ne kaže se zalud često - ono si gde si. Retki su oni čiji je kompas nepogrešiv, nekome nekad zakaže, a neko ga jednostavno baci. U Vijonovom odrastanju je štošta zakazalo, a pre svega odsustvo kazne i odgovornosti. Negde pročitah komentar da mu "nijedan ljudski osećaj nije bio stran". Rekla bih da su mu bili strani mnogi i to od malih nogu, te je zato i izrastao u to što je izrastao, ako je uopšte ikada i odrastao. Da li mi ga je žao - pa i ne baš, da li mi ga je bilo žao - jeste, onda kada se slamao.
Topi se i ode pod zemlju. Možda će postati voda neke reke ili mora, mali oblak na nebu...