Dvadeset srpskih podela - Kako se Srbi množe deljenjem

by Dušan Kovačević

Kako se Srbi množe deljenjem.

U ovoj satiričnoj nabrajalici srpskih podela Dušan Kovačević na sebi svojstven način, duhovito i neuvijeno, podseća nas u koliko smo se kolona svrstali i koliko nas ima istih a toliko različitih: nebeski i ovozemaljski Srbi, proistočni i prozapadni, patriote i izdajnici, racionalni i iracionalni, oslobodioci i oslobođeni, na –ić, –ov, –ac, –ski, –go i –ač, kosovski i crnogorski, bosanski i hrvatski, podunavski i posavski, podrinski i pomoravski… i još mnogo drugih i drukčijih.

Pomenute podele Kovačević sagledava kao nasleđe vekovnih i neprolaznih srpskih međusobica, pa dok čitamo ove apsurdne redove uviđamo kao u kakvoj groteski koliko su srpske svađe besmislene i štetne i, istovremeno, koliko usađene u srpski mentalitet.

Podjednako sarkastičan u prozi kao i u svojim dramama i crnim komedijama, pisac Dvadeset srpskih podela istovremeno će zasmejati i zabrinuti svoje čitaoce – svaka od dvadeset priča jedna je nova opomena nastala iz zapitanosti nad sudbinom svog naroda.

Novo izdanje izabranih dela našeg najvećeg živog dramskog pisca!

220 pages, Paperback

First published January 1, 2009

About the author

Dušan Kovačević is serbian playwright and director best known for his theater plays and movie scripts. He graduated from a grammar school in Novi Sad, and received a Bachelor's degree in dramaturgy from the University of Belgrade in 1973.
Kovačević's prolific work is well known and popular in Serbia. His comedies have been translated into 17 languages, but his work didn't become available in English until the mid-1990s.
A declared royalist, Dušan Kovačević is a member of the Crown Council of Aleksandar Karađorđević. He is also a corresponding member of the Serbian Academy of Sciences and Arts.

Reviews

[Давор Хладни · Rating 4 out of 5]

O Dušanu Kovačeviću ne treba nešto puno govoriti, a on nam u ovoj knjizi govori svoja viđenja naših stalnih podjela bez kojih ne možemo nikako. Kovačević je izabrao dvadeset podjela, mada ih kod nas ima bezbroj, i na svoj jedinstven i pomalo satirična način ih analizira i daje svoja viđenja o njima. Sada opet ja lično bi se složio sa nekim njegovim analizama, sa nekim nebi, ali mišljenja sam da je neke baš orginalno obradio i analizirao. Uglavnom ovo dijelo donosi nam tu jednu jedinstvenost ali i jednu vrstu različitosti. Ono što je poenta ove knjige je to da bez podjela ne možemo, a kada se bolje zapitamo pa može li bilo ko bez podjela? Da li bi svijet mogao da funkcioniše bez podjela? Mi znamo da ovde na našim prostorima teško bi moglo. Ipak kako pisac stalno navodi "Podele će nam, verovatno, doći glave i (ovo malo) preostale zemlje". Kada se čovjek bolje zamisli da toga nemamo pa gdje bi nam bio kraj. Sve preporuke za čitanje.

[readingbuilding · Rating 3 out of 5]

Sudeci po naslovu ove knjige, mislila sam da cu se susresti sa pukim nabrajanjem svega onoga sto nije u redu sa nama Srbima i mislila sam, bice onog izgaracki besnog govora o svemu sto nas je snaslo i svemu gde smo pogresno odigrali, pogresno postupili ili odabrali pogresnu stranu.
A, kome jos treba da cita takvu literaturu?

Ipak, odlucila sam da je procitam iskljucivo zbog pisca jer-Dusan Kovacevic.

Ne mogu da kazem da me je knjiga narocito odusevila, ali mi je bila interesantna za citanje. Dusan Kovacevic je na sebi svojstven nacin ispricao price kojima nam je predocio ono sto mi sustinski mozda znamo ,a mozda i ne znamo, svesni smo toga ili ne, ali je to ono sto definitivno osecamo. Opisao nam je nasa osecanja.

Tipicno za Dusana, kroz satiru tako karakteristicnu za nase podneblje, kroz price, dijaloge, prozivljene emocije, zaista se mogu potvrditi te podele koje mozda ne deluju tako strasno nama danas, ali koje su opet, moramo priznati, oblikovale nase drustvo.

Sve od samog pocetka kroz 6 prica o nestajanju, pa kroz svih 20 podela, Dusan docarava atmosferu naseg malog kosmosa, protiv koga se stalno borimo i koji nas strasno nervira, ali bez koga ne mozemo i kome, po mom misljenju, sustinski i jedino pripadamo.

Zanimljivo mi je bilo da saznam inspiraciju za neke od njegovih najuspesnijih scenarija i shvatila sam tada- da bi nesto sto radimo bilo istinski uspesno, moramo tom delu (ili delovanju) dati makar malo parcence iz svog zivota. Tako su neke situacije i prozivljavanja iz Dusanovog zivota posluzile kao inspiracija filmovima koje mi cesto citiramo. Te cete price pronaci u ovoj knjizi.

Na kraju svake podele, Dusan upozorava kroz postskriptum:

"Podele ce nam, verovatno, doci glave i (ovo malo) preostale zemlje.
Kad bi, recimo, ova podela bila "tolerantnija"-bez mrznje, gorcine, predinfarktnog besa, zivot bismo "trosili" na prakticnije, korisnije i pametnije poslove, ako nam je (vec) sudjeno da se svadjamo, sekiramo i , do bola, nerviramo."

[Nenad Nikolić · Rating 2 out of 5]

Knjiga ubijena navodnicima

[Pavlina Radoslavova · Rating 4 out of 5]

Започнах да чета “20 сръбски поделби. Сърби против сърби” в разгара на протестите през лятото. После забравих книгата при едно пътуване и я открих едва преди няколко седмици, за да я дочета този път докрая и да се убедя, че може би това забавяне беше повече от нужно.

Защото целият този период от време, който обхващаше първото четене, препрочитането на част от текстовете и второто ново четене, заедно с всичко, което се случваше в реалността последните 9 месеца, в един момент се превърна в нужния лакмус, който да открои по-силно и по-болезнено актуалността на такава книга днес, в България.

“20 сръбски поделби” събира 20 тематични публицистични текста на сръбския писател и драматург Душан Ковачевич, публикувани в 20 поредни броя на сръбския вестник НИН преди предсрочните президентски избори в Сърбия през 2008 година.

“20 сръбски поделби” обаче събира и много “балкански” поделби, част от които са болезнено познати и по нашите географски ширини, а именно през последните 9 месеца изкристализираха и повече от болезнено за нашето общество.

Текстовете в книгата рисуват тъжната равносметка за съдбата на Сърбия не толкова парченце по парченце от пъзела на историята, а подялба по подялба от разкъсването на същия този пъзел – картина.

Поделбите в текстовете на Ковачевич са причина и резултат, те са основа, върху която се гради съдбата на страната и именно в тях сякаш трябва да се търси разбирането на всичко, което се случва в Сърбия не само през последните 25 години, а и времето преди това.

Поделбите са силно емоционални, някои са много тъжни, други са смешни или изпълнени с горчивина. Жанровете, в които са написани, също са различни и сякаш с формата си добавят допълнителна сила на думите и историите. Именно с разнообразието на използваните жанрове, с таланта да разказва истории и да прониква дълбоко в душата на своя народ, Ковачевич рисува тези разкъсани парченца от картината на своята родина преди поредните “съдбовни и решаващи избори”, като портрети на едно разделено семейство... [Продължава]

Цялото ревю е в "Аз чета"

[Dubravka · Rating 5 out of 5]

Kovačević izvanredno piše na predivnom srpskom. Još da nije isključivo zagledan u sopstveni pupak, gde bi mu bio kraj...

Ковачевић изванредно пише на предивном српском. Још да није искључиво загледан у сопствени пупак, где би му био крај...

[Goran Jankuloski · Rating 3 out of 5]

21. Srbi koji daju 5 zvezdica svemu sto Dusan Kovacevic napise jer je legenda... i ja.

[Nemanja Lesevic · Rating 2 out of 5]

Nikada nisam čitao knjige/drame Dušana Kovačevića, ali sam kao i mnogi odrastao uz filmove koji su nastali kao ekranizacije istih. I kao i mnogima, i meni su genijalni i spadaju u bolje filmove, bez obzira na žanr, podneblje itd.

Iako imam neke od tih drama u pisanoj formi, ipak sam odlučio da mi ovo bude prvi kontakt sa „pisanim“ Kovačevićem i mogu reći da sam možda i pogrešio jer ovo očigledno nije njegovo najkvalitetnije delo, a njegove kultne drame su postavile standard koji je teško ispoštovati. Ako ništa, možda ću drame više ceniti.

Prvo, knjiga o dvadeset podela počinje sa Kovačevićevih šest susreta sa smrću i mogu reći da su relativno interesantne, ipak nisam želeo da čitam o toj temi nego o dvadeset srpskih podela. Knjiga se takođe završava pričom o nerealizovanoj ekranizaciji predstave Profesionalac od strane Robert Redforda. Priča nosi potpuno drugačiji naziv (Kako sam postao Indijanac) i kreće od jedne postavke (vezane za Indijance i gledanje vesterna), a ja sam doživeo da je poenta u toj nerealizovanoj ekranizaciji uz Indijance kao detalj u toj priči. I na kraju krajeva, kakve to veze ima sa podelama? Jedino u kontekstu podele na Čitaoce koji vole nevezane priče i Čitaoce koji žele da čitaju knjigu koju su uzeli da čitaju.

Takođe, knjiga na ovih dvadeset podela mogla je biti skraćena za nekoliko, jer iste ili nisu dovoljno dobro predstavljene ili su onako, ofrlje, odokativno napravljene.

Dobar deo priča do poente dolazi zaobilaznim putem, preko neke polufiktivne, polučinjenične priče i meni je to bilo naporno za čitanje pogotovo u nekim ideološki obojenim pričama (nemam problem sa kritikom bilo kog režima/ideologije) koje su očigledno ostrašćeno obojene (ovo već malo umanjuje kredibilitet čak i dobre kritike).

Sve u svemu, okej za pročitati, sasvim okej za preskočiti, umetnik kakav je Kovačević, po mom mišljenju, bi trebalo da malo više vodi računa o svom opusu i zaostavštini jer zaista jeste napisao genijalne stvari.

[Janko Radovanovic · Rating 3 out of 5]

Dopala mi se ideja koju je pisac imao za ovu knjigu, kao i teme koje je izabrao i njegovi stavovi, ali ne i način na koji je knjiga napisana. Stiče se utisak kao da knjigu niko nije pregledao već da je već prvi rukopis izašao u štampu.

[Ivana Milincic · Rating 5 out of 5]

I will place this book among my other (rare)favorites. Definitely worthwhile reading, will help you understand the depth of Serbian people, our curse and our blessings.

[Maja · Rating 3 out of 5]

Ne baš ono što sam očekivala, ali u globalu-i prijatno i pametno za pročitati. Neka poglavlja o podelama baš i nisu imala konkretnog smisla, onako čudna i bez veze sa najavljenom temom; dok su druga prosto neverovatna. Volela bih da je apstrakcije i aluzija bilo manje, i da nit događaja između poglavlja postoji. Recimo, na samom početku srećemo neko veliko (pa može i fiktivno) srpsko pleme, i pratimo kako se ono krnji u svim potonjim podelama. Ovako, sve je odviše uopšteno, manje emotivno nego što bi moglo biti.
Jedno od onih dela koji će najviše ceniti ljubitelji ovog pisca nego novija lica.