”Kada me pitaju zašto pišem i što to motivira moje stvaralaštvo, moj odgovor je jednostavan: želim svakog čitatelja dotaknuti, inspirirati, razgaliti kako bih ga potaknula da pronikne u sebe i baš tamo pronađe odgovore na pitanja o životu koja često postavljamo sami sebi: Ima li sve ovo smisla? Za što se borim? Jesam li voljena? Mogu li uopće voljeti? Kako da oprostim i otpustim? Mogu li ja to? Što čekam? U svojim pjesmama iznova proživljavam sve te dileme i samu sebe potičem na promjenu. Zaslužili smo doživjeti upravo taj smisao, ljubav, opraštanje, hrabrost, živjeti kako želimo i nekako se nadam da će vam baš ove pjesme pomoći da uvidite što možda do sada niste, da promijenite ono što možete i otpustite ono što vam ne treba”, izjavljuje Lea Brezar, spisateljica i pjesnikinja.
S tim ciljem su organizirana predavanja diljem Hrvatske u kojima će autorica ponuditi ideje o otpuštanju temeljene na dugogodišnjem poslovnom iskustvu i osobnom razvoju i s ciljem da život učinimo boljim od onoga što je bio danas i pustimo ono što nam ne koristi.
Zbirka pjesama ”Pusti”, njezina je sedma knjiga utemeljena na suvremenoj psihologiji koju Lea Brezar vješto isprepliće kroz žanrove u kojima stvara: slikovnica, zbirke pjesama, priručnici i romani. Zbirka ”Pusti” vodič je ka osobnim promjenama jer autorica stihovima vodi kroz vlastite emocije i tom prilikom pogađa ravno u srž čitateljevih osjećaja i iskustava, potiče na promišljanje i nudi rješenja.
”Svakom svojom knjigom, naime, Lea Brezar demonstrira raskošno obilje motiva, tema, stihova i rima koje zauzimaju i po stotinu stranica, za razliku od tankih zbirki poezije manje produktivnih autora. Druga odlika, atipična za hrvatsku suvremenu poeziju, vatromet je ohrabrenja, podrške i dobrog raspoloženja koje pjesnikinja odašilje u svojim pjesmama, kao da jedva čeka podijeliti ih s drugima. Kod Lee Brezar, naime, nema introvertirane štedljivosti i spore destilacije teških misli. Njezine su rime jednostavne, zaigrane, domišljene sa šarmom i duhovitošću, slične onima vječno radosnih velikana Grigora Viteza i Dobriše Cesarića, koji su svojim dječje jednostavnim unakrsnim i parnim rimama osvojili naraštaje. Motivirajuće, vedre i lakopamtljive stihovane rečenice Lee Brezar zbog svoje šlagerske komunikativnosti iskaču i iz zadanih okvira objavljivanja poezije – njezine pjesme pojavljuju se na citylight plakatima i razgaljuju prolaznike na tramvajskim stajalištima već dva ljeta zaredom ili se pak izvode uglazbljene na festivalima.” Sandra Pocrnić Mlakar, iz pogovora.
Mislim da i vrapci na grani znaju kako ne volim self-help. Nikad ni nisam čitala te knjige dok nisam za book club morala pročitati Redovnika koji je prodao svoje Ferrari. Od tada sam sve što ima oznaku self-help izbjegavala u širokom luku. Sve dok se nije pojavila Lea Brezar. Našu smo suradnju upravo započele zbog zbirke pjesama Pusti. Iako je Pusti bio u glavnom fokusu, Lea mi je poslala još tri svoje knjige kako bi ju „upoznala“.
Ne moram vam ništa pričati o Superjunakinjama i Kradljivcima sreće . Uz Leu sam zavoljela self-help, ali isključivo njezin. Još uvijek izbjegavam ostale knjige tog žanra, ali me Lea osvojila.
Koliko nam je nešto teško pustiti? Kako Lea kaže, mi volimo stavljati sve na svoja leđa i volimo to nositi. Umjesto da sve terete koji nas muče pustimo u potpunosti, mi ih nosimo i ne prestajemo. Krenuli bismo prema naprijed, ali taj teret nas toliko vuče nazad i zato ni ne možemo napredovati. A ne možemo ni pustiti.
Imala sam brdo situacija koje nisam mogla promijeniti. Ali, ja sam ih svejedno nastojala mijenjati, nauštrb svega. Ja sam si zacrtala da nešto mora tako biti i dokle god nije to bilo tako, ja nisam odustajala, iako mi je svemir poslao nekoliko znakova da je vrijeme da odustanem. Od banalnih situacija, do onih nešto bitnijih, teško bi puštala. Ako bi i privremeno odustala od svojih nauma, uvijek su bili sa mnom na leđima, strpljivo čekajući kad ću se ja opet pozabaviti suludim idejama. Kad ne ide, ne ide. Postoji razlog zašto nešto ne može baš sad i zašto nešto ne može na taj način. Uvijek postoji dobar razlog. Možda nije jasan, možda ga uopće ne znamo, ali postoji.
Bilo da se radi o zbirci pjesama ili o romanima, mene Leine knjige opuštaju, smiruju mi dušu i tijelo. U romanima je kreirala likove koje viđamo svakodnevno na ulicama, odnosno likove čije osobine imamo i mi sami. Kroz te likove, vidimo kako u životu nije sve bajno i kako radimo greške. U zbirkama pjesama, piše jednostavno sa snažnim porukama. Snažne poruke, koje su sastavni dio svake pjesme.