What do you think?
Rate this book
1001 день, или Новая Шахерезада
Сатирическая повесть Ильи Ильфа и Евгения Петрова. Неспокойно в столичной Конторе по заготовке когтей и хвостов. Вместо того, чтобы заготавливать эти самые когти и хвосты для нужд народного хозяйства, контора разделилась на две враждующие стороны и ведёт непримиримую борьбу сама с собой. И вот побеждает та её часть, которую возглавляет пламенный вождь и трибун товарищ Фанатюк. Проигравший трибун и вождь товарищ Сатанюк отстранён от должности. И всех сатанюковцев уже ждёт казалось бы неминуемое увольнение, но на комиссию по чистке приглашена товарищ Шайтанова, которая начинает рассказывать самые разные волшебные и необыкновенный конторские сказки.
66 pages, Kindle Edition
First published January 1, 1929
2 people are currently reading
82 people want to read
About the author
Ilya Ilf
127 books206 followersIlya Ilf (Russian: Илья Ильф, pseudonym of Iehiel-Leyb (Ilya) Arnoldovich Faynzilberg was a popular Soviet journalist and writer of Jewish origin who usually worked in collaboration with Yevgeni Petrov during the 1920s and 1930s. Their duo was known simply as Ilf and Petrov. Together they published two popular comedy novels The Twelve Chairs (1928) and The Little Golden Calf (1931), as well as a satirical book One-storied America (often translated as Little Golden America) that documented their journey through the United States between 1935 and 1936.
Ilf and Petrov became extremely popular for their two satirical novels: The Twelve Chairs and its sequel, The Little Golden Calf. The two texts are connected by their main character, Ostap Bender, a con man in pursuit of elusive riches. Both books follow exploits of Bender and his associates looking for treasure amidst the contemporary Soviet reality. They were written and are set in the relatively liberal era in Soviet history, the New Economic Policy of the 1920s. The main characters generally avoid contact with the apparently lax law enforcement. Their position outside the organized, goal-driven, productive Soviet society is emphasized. It also gives the authors a convenient platform from which to look at this society and to make fun of its less attractive and less Socialist aspects. These are among the most widely read and quoted books in Russian culture. The Twelve Chairs was adapted for ca. twenty movies, in the USSR (by Leonid Gaidai and by Mark Zakharov), in the US (in particular by Mel Brooks), and in other countries.
The two writers also traveled across the Great Depression-era United States. Ilf took many pictures throughout the journey, and the authors produced a photo essay entitled "American Photographs", published in Ogonyok magazine. Shortly after that they published the book Одноэтажная Америка (literally: "One-storied America"), translated as Little Golden America (an allusion to The Little Golden Calf). The first edition of the book did not include Ilf's photographs. Both the photo essay and the book document their adventures with their characteristic humor and playfulness. Notably, Ilf and Petrov were not afraid to praise many aspects of the American lifestyle in these works.
Ilf and Petrov became extremely popular for their two satirical novels: The Twelve Chairs and its sequel, The Little Golden Calf. The two texts are connected by their main character, Ostap Bender, a con man in pursuit of elusive riches. Both books follow exploits of Bender and his associates looking for treasure amidst the contemporary Soviet reality. They were written and are set in the relatively liberal era in Soviet history, the New Economic Policy of the 1920s. The main characters generally avoid contact with the apparently lax law enforcement. Their position outside the organized, goal-driven, productive Soviet society is emphasized. It also gives the authors a convenient platform from which to look at this society and to make fun of its less attractive and less Socialist aspects. These are among the most widely read and quoted books in Russian culture. The Twelve Chairs was adapted for ca. twenty movies, in the USSR (by Leonid Gaidai and by Mark Zakharov), in the US (in particular by Mel Brooks), and in other countries.
The two writers also traveled across the Great Depression-era United States. Ilf took many pictures throughout the journey, and the authors produced a photo essay entitled "American Photographs", published in Ogonyok magazine. Shortly after that they published the book Одноэтажная Америка (literally: "One-storied America"), translated as Little Golden America (an allusion to The Little Golden Calf). The first edition of the book did not include Ilf's photographs. Both the photo essay and the book document their adventures with their characteristic humor and playfulness. Notably, Ilf and Petrov were not afraid to praise many aspects of the American lifestyle in these works.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 4 of 4 reviews
June 10, 2018
Šareni dućan
Koprivnica, 2017.
S ruskoga preveo Miroslav Nikolac
U sklopu izdanja "Kabinet voštanih figura".
Radi se o kratkom romanu koji je konstruiran od niza kratkih priča. Na koji način se navedeno ostvaruje? Roman posjeduje dvije dijegetičke razine. Prva dijegetička razina jest ona u kojoj jedan sovjetski aparatčik počinje dijeliti otkaze, druga dijegetička razina su same kratke priče koje navedenom aparatčiku priča jedna drugarica sekretarica.
Treće lice pripovjedača, sveznajući objektivni pripovjedač.
Djelo čini romanesknu cjelinu s drugim kratkim romanima: "Neobične priče iz života grada Kolokolamska" te "Kabinet voštanih figura". Osvrti za ta dva naslova slijede kada ih pročitam.
Sadržajno djelo je sjajna parodija S.S.S.R.-a. U tom smislu klasificirao bih ovo djelo kao "veseli realizam" (moj termin, je li tako da je dobar?). Kako se radi o otvorenoj parodiji birokratskog socijalizma ne može se reći za ovo štivo da je socrealizam.
Inače sam neprijatelj realizma, gadi mi se takva poetika, no Iljf i Petrov su stari pankeri proze te ih respektam. Nije mi jasno zašto ova anglosaksonska mreža na navodi i Petrova kao autora ovog romana. Iljf i Petrov su dvojac pera, zajedno su sve pisali; http://www.enciklopedija.hr/natuknica....
Još sam u srednjoj pročitao njihova dva genijalna romana "Zlatno tele" i "Dvanaest stolica". Čitajte Iljfa i Petrova, humor im je na razini Gogolja. Čitanjem Iljfa i Petrova smijeh dolazi i nakon više od sedamdeset godina otkako djela nastadoše, a ja se rijetko smijem i ne volim baš humor, tako da Iljf i Petrov zbilja šire rasta reggae vibracije.
Evo jedan sjajan citat iz teksta koji govori o dvojici zaposlenika predstavništva teške cvjetne industrije "Heliotrop":
"Čim je drug Abukirov prvi put sjeo za svoj stol, uvjerio se kako nema apsolutno nikakva posla. Premještao je po stolu pritiskivač za papir, podizao i spuštao rolete u svom uredu i ponovo se prihvaćao pritiskivača za papir. Nakon što se konačno uvjerio da se količina posla radi toga nije povećala i da ga očekuju jednako mirni dani, podigao je svoj nježni pogled prema Ženeralovu.
Srce mu se sledilo od straha zbog onoga što je vidio. Opunomoćenik za vođenje podataka o broju lonaca za cvijeće, drug Ženeralov, kamena lica živo je razmještao koštane kuglice drvene zbrajalice, povremeno zapisujući nešto na velike listove papira.
-Oh- pomisli direktor travnjaka,-on ima hrpu posla, a ja ljenčarim. Da još ne bude kakvih problema.-
I budući da je drug Abukinov bio obiteljski čovjek i budući da mu je bilo stalo do njegova radnog mjesta s velikim stupnjem slobode, istog je časa i on prionuo na računalo s kuglicama te počeo prebrojavati apstraktne stotine tisuća i milijune. Pri tome je povremeno črčkao po uskom listu papira...
Što se tiče direktora lonaca, druga Ženeralova, on je prvoga dana bio slino začuđen zbog ponašanja Abukirova. Direktor travnjaka često je otvarao ladice svojega stola te, kako se činilo, zdušno radio.
-Oh- pomislio je,- on ima hrpu posla, a ja ljenčarim. Bit će vraga!-
Iako je Ženeralov bio samac, ipak se i on pobojao da ne izgubi miran posao. Stoga se bacio na zbrajalicu i počeo izvoditi nekakve besmislene aritmetičke operacije na njima. Njegov strah je već tijekom prvog dana dosegao takve razmjere da je odlučio ostati u -Heliotropu- duže od svoga zaposlenoga kolege.
...
I tako su obojica, ne usuđujući se podignuti pogled, prosjedili cijeli radni dan. Zveckali su zbrajalicama, crtali zečiće u velikim bilježnicama i bez razloga kopali po ladicama..."
Navedeni citat svjedoči ne samo o kreativnosti i kvaliteti pisanja Iljfa i Petrova već i o slobodi koja je postojala u S.S.S.R.-u.
Dok danas libtardi i nacionalisti (tuđmantardi, također ja izmislih, nije li sjajno?) zbore i rogobore o tome da je S.S.S.R. bilo totalitarističko društvo, kako su onda Iljf i Petrov mogli objavljivati ovakvo što? Ne znam je li to bilo u "Zlatnom teletu" ili u "Dvanaest stolica", no u nekom od ta dva romana jedan lik izravno i nedvosmisleno kaže da je jedino mjesto slobode govora u S.S.S.R.-u ludnica. I to je bilo tiskano u tom istu S.S.S.R.-u.
Ni Iljf ni Petrov nisu nikada bili u zatvoru niti gulagu.
S.S.S.R. je bilo autoritarno društvo, ali ako je bilo totalitarno kako objasniti slobodu stvaranja Jesenjina, Majakovskog, Kandinskog, Maljeviča, Iljfa i Petrova?
Jesam neprijatelj racionalizma, prosvjetiteljstva i svih tekovina Francuske revolucije, ali ima nešto u Staljinovom osmijehu što je ezoterično.
Iljf i Petrov su imali nešto za odrezati što nemaju danas mnogi libtardi i nacionalisti; https://www.youtube.com/watch?v=80X0p...
Koprivnica, 2017.
S ruskoga preveo Miroslav Nikolac
U sklopu izdanja "Kabinet voštanih figura".
Radi se o kratkom romanu koji je konstruiran od niza kratkih priča. Na koji način se navedeno ostvaruje? Roman posjeduje dvije dijegetičke razine. Prva dijegetička razina jest ona u kojoj jedan sovjetski aparatčik počinje dijeliti otkaze, druga dijegetička razina su same kratke priče koje navedenom aparatčiku priča jedna drugarica sekretarica.
Treće lice pripovjedača, sveznajući objektivni pripovjedač.
Djelo čini romanesknu cjelinu s drugim kratkim romanima: "Neobične priče iz života grada Kolokolamska" te "Kabinet voštanih figura". Osvrti za ta dva naslova slijede kada ih pročitam.
Sadržajno djelo je sjajna parodija S.S.S.R.-a. U tom smislu klasificirao bih ovo djelo kao "veseli realizam" (moj termin, je li tako da je dobar?). Kako se radi o otvorenoj parodiji birokratskog socijalizma ne može se reći za ovo štivo da je socrealizam.
Inače sam neprijatelj realizma, gadi mi se takva poetika, no Iljf i Petrov su stari pankeri proze te ih respektam. Nije mi jasno zašto ova anglosaksonska mreža na navodi i Petrova kao autora ovog romana. Iljf i Petrov su dvojac pera, zajedno su sve pisali; http://www.enciklopedija.hr/natuknica....
Još sam u srednjoj pročitao njihova dva genijalna romana "Zlatno tele" i "Dvanaest stolica". Čitajte Iljfa i Petrova, humor im je na razini Gogolja. Čitanjem Iljfa i Petrova smijeh dolazi i nakon više od sedamdeset godina otkako djela nastadoše, a ja se rijetko smijem i ne volim baš humor, tako da Iljf i Petrov zbilja šire rasta reggae vibracije.
Evo jedan sjajan citat iz teksta koji govori o dvojici zaposlenika predstavništva teške cvjetne industrije "Heliotrop":
"Čim je drug Abukirov prvi put sjeo za svoj stol, uvjerio se kako nema apsolutno nikakva posla. Premještao je po stolu pritiskivač za papir, podizao i spuštao rolete u svom uredu i ponovo se prihvaćao pritiskivača za papir. Nakon što se konačno uvjerio da se količina posla radi toga nije povećala i da ga očekuju jednako mirni dani, podigao je svoj nježni pogled prema Ženeralovu.
Srce mu se sledilo od straha zbog onoga što je vidio. Opunomoćenik za vođenje podataka o broju lonaca za cvijeće, drug Ženeralov, kamena lica živo je razmještao koštane kuglice drvene zbrajalice, povremeno zapisujući nešto na velike listove papira.
-Oh- pomisli direktor travnjaka,-on ima hrpu posla, a ja ljenčarim. Da još ne bude kakvih problema.-
I budući da je drug Abukinov bio obiteljski čovjek i budući da mu je bilo stalo do njegova radnog mjesta s velikim stupnjem slobode, istog je časa i on prionuo na računalo s kuglicama te počeo prebrojavati apstraktne stotine tisuća i milijune. Pri tome je povremeno črčkao po uskom listu papira...
Što se tiče direktora lonaca, druga Ženeralova, on je prvoga dana bio slino začuđen zbog ponašanja Abukirova. Direktor travnjaka često je otvarao ladice svojega stola te, kako se činilo, zdušno radio.
-Oh- pomislio je,- on ima hrpu posla, a ja ljenčarim. Bit će vraga!-
Iako je Ženeralov bio samac, ipak se i on pobojao da ne izgubi miran posao. Stoga se bacio na zbrajalicu i počeo izvoditi nekakve besmislene aritmetičke operacije na njima. Njegov strah je već tijekom prvog dana dosegao takve razmjere da je odlučio ostati u -Heliotropu- duže od svoga zaposlenoga kolege.
...
I tako su obojica, ne usuđujući se podignuti pogled, prosjedili cijeli radni dan. Zveckali su zbrajalicama, crtali zečiće u velikim bilježnicama i bez razloga kopali po ladicama..."
Navedeni citat svjedoči ne samo o kreativnosti i kvaliteti pisanja Iljfa i Petrova već i o slobodi koja je postojala u S.S.S.R.-u.
Dok danas libtardi i nacionalisti (tuđmantardi, također ja izmislih, nije li sjajno?) zbore i rogobore o tome da je S.S.S.R. bilo totalitarističko društvo, kako su onda Iljf i Petrov mogli objavljivati ovakvo što? Ne znam je li to bilo u "Zlatnom teletu" ili u "Dvanaest stolica", no u nekom od ta dva romana jedan lik izravno i nedvosmisleno kaže da je jedino mjesto slobode govora u S.S.S.R.-u ludnica. I to je bilo tiskano u tom istu S.S.S.R.-u.
Ni Iljf ni Petrov nisu nikada bili u zatvoru niti gulagu.
S.S.S.R. je bilo autoritarno društvo, ali ako je bilo totalitarno kako objasniti slobodu stvaranja Jesenjina, Majakovskog, Kandinskog, Maljeviča, Iljfa i Petrova?
Jesam neprijatelj racionalizma, prosvjetiteljstva i svih tekovina Francuske revolucije, ali ima nešto u Staljinovom osmijehu što je ezoterično.
Iljf i Petrov su imali nešto za odrezati što nemaju danas mnogi libtardi i nacionalisti; https://www.youtube.com/watch?v=80X0p...
April 7, 2020
По сравнению с другими произведениями авторов, Шахерезада кажется простоватой.
April 10, 2018
Dobro poznato u moskovskim poslovnim krugovima Preduzeće za otkup kandži i repova doživljavalo je burne dane.
Već prva rečenica Nove Šeherzade najvljuje komediju. Otkup kandži i repova, zaista?
Knjiga se sastoji iz dve duže satirične priče: prva daje naslov, a druga se zove Svetao Lik. Glavne odlike su im malograđanština, birokratija, teranje pravila do absurdnih ekstrema. Druga priča se čak koristi i naučno-fantastičnim elementom poput DŽordža Velsa. Zanimljivo, mada pošto jednom shvatite šemu, sam radnja postaje pomalo dosadna i jedino zanimljivo pitanje je kako će se završiti. No, ipak smo mi razmaženi—treba imati u vidu kada je ovo pisano!
January 17, 2026
Short and doesn't overstay it's welcome.
Can def see a few lil sketches that will get recycled (and reworked into) their next big project «Золотой телёнок» (особенно эта фраза, "он не ел, а питался")
Can def see a few lil sketches that will get recycled (and reworked into) their next big project «Золотой телёнок» (особенно эта фраза, "он не ел, а питался")
Displaying 1 - 4 of 4 reviews