Nema sumnje. Čehov je jedan od najznačajnijih ruskih pisaca. Ali, isto tako nema sumnje da su sve tri drame napisane PRIJE VIŠE OD STOTINU GODINA, ali kao da je pisano prije HILJADU (Tri sestre, 1900., Ujak Vanja, 1897 i Višnjik 1902.) i da, iako Čehov progovara u svojim djelima o univerzalnim ljudskim temama poput prolaznosti vremena, patnji, nostalgiji, općenito palom ljudskom stanju, drame su mi bile toliko naporne za čitati.
U "Tri sestre" ništa mi nije bilo jasno do polovine trećeg čina. Na sceni tj. u kući tri sestre, smjenjuje se plejada muškaraca, uglavnom činovnika preko 30 godina, koji nisu u nikakvoj rodbinskoj niti prijateljskoj vezi sa sestrama, ali se oni tamo non-stop vrzmaju i cijelo se vrijeme pitaš što ovi nepoznati muškarci rade u tuđoj kući dok im brat tugaljivo svira violinu u susjednoj sobi. "Ujak Vanja" ima nešto bolju kompoziciju i aranžman scene pa se odmah na početku radnja da lijepo pratiti. "Ujak Vanja" je i najbolja drama u ovoj zbirci i, ako želite nešto pročitati od Čehova, onda najbolje ovo djelo. "Višnjik," komedija u četiri čina, niti je komična ni tragikomična, nego dosadna. U drami se priča o prodaji višnjika i o nostalgiji i na kraju se višnjik proda. Eto, spojlam vam kraj.
Mislim da mi najviše kod Čehova smeta što u dramama nema neke posebne radnje. Drama je samo u ljudima i njihovom stanju. I u sve tri drame likovi su jedni te isti! Uvijek je tu neki vlastelin, barun, koji propada, obitelj koja propada, liječnik koji propada i ne zna ništa od svog posla (Čehov je studirao medicinu pa se morao uglaviti u svako djelo), lijepe, pametne, ali očajne i duboko nesretne adolescentkinje koje opsjedaju, zavode i gnjave muškarci stariji od njih dvadeset godina, onda su tu udane žene koje su nesretne u braku jer im je muž star, pa varaju muževe, i muževi koji su nesretni u braku i varaju žene i usput hoće da što prije umru. I da, ima tu jako puno činovnika. U Rusiji je to izgleda tada bilo hit zanimanje. Ako si žena, onda si udavača ili nesretno udana, ako si muškarac onda su činovnik, i jako nezadovoljan životom. Pa sam Čehov kaže: "Sve je tako isto! Ako malo porazgovarate s kojim ovdašnjim intelektualcem, civilom ili vojnikom - izmučila ga žena, izmučila ga kuća, izmučilo ga imanje, izmučili ga konji...! Ruskom je čovjeku u najvišoj mogućoj mjeri svojstven uzvišen način mišljenja, ali recite mi, zašto on u životu ne može dosegnuti neku zavidnu visinu?"
Da, sve je u Čehovljevoj drami tako isto. Zato, pročitati "Ujaka Vanju" je sasvim dovoljno.