What do you think?
Rate this book
Собачье сердце: сборник
В эту книгу вошли три повести Михаила Булгакова, настоящие шедевры его фантасмагорической сатиры: "Роковые яйца", притягивающие своей причудливостью и остроумием, и оказавшие огромное влияние на множество поколений российских читателей, раздерганное на цитаты, блестяще экранизированное Владимиром Бортко "Собачье сердце", а также повесть "Дьяволиада", которую литературоведы считают своеобразным эскизом, или наброском к бессмертному роману "Мастер и Маргарита".
320 pages, Paperback
First published January 1, 1924
4 people are currently reading
84 people want to read
About the author
Mikhail Bulgakov
749 books7,949 followersMikhail Afanasyevich Bulgakov (Russian: Михаил Булгаков) was a Russian writer, medical doctor, and playwright. His novel
The Master and Margarita
, published posthumously, has been called one of the masterpieces of the 20th century.
He also wrote the novel The White Guard and the plays Ivan Vasilievich, Flight (also called The Run ), and The Days of the Turbins . He wrote mostly about the horrors of the Russian Civil War and about the fate of Russian intellectuals and officers of the Tsarist Army caught up in revolution and Civil War.
Some of his works ( Flight , all his works between the years 1922 and 1926, and others) were banned by the Soviet government, and personally by Joseph Stalin, after it was decided by them that they "glorified emigration and White generals". On the other hand, Stalin loved The Days of the Turbins (also called The Turbin Brothers ) very much and reportedly saw it at least 15 times.
He also wrote the novel The White Guard and the plays Ivan Vasilievich, Flight (also called The Run ), and The Days of the Turbins . He wrote mostly about the horrors of the Russian Civil War and about the fate of Russian intellectuals and officers of the Tsarist Army caught up in revolution and Civil War.
Some of his works ( Flight , all his works between the years 1922 and 1926, and others) were banned by the Soviet government, and personally by Joseph Stalin, after it was decided by them that they "glorified emigration and White generals". On the other hand, Stalin loved The Days of the Turbins (also called The Turbin Brothers ) very much and reportedly saw it at least 15 times.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 6 of 6 reviews
May 24, 2022
Բուլգակովն իր տարերքի մեջ)))
Գիտնական, որը նախադեպը չունեցող վիրահատություն է իրականացնում, շան ուղեղը փոխարինելով մի ավազակի ուղեղով։ Հետաքրքիր էր ականատես լիել՝ ինչպես խելացի, մտածելու, լավը վատից տարբերելու, գնահատելու, երախտապարտ լինելու կարողությամբ օժտված շունը, վերածվում է մի ավազակի։ Հետաքրքիր զարգացումներով և զգայական, հուզական բարձր լարում ապահովող գիրք էր, որն արժի կարդալ։ Ինձ շատ դուր եկավ։ 5*
Գիտնական, որը նախադեպը չունեցող վիրահատություն է իրականացնում, շան ուղեղը փոխարինելով մի ավազակի ուղեղով։ Հետաքրքիր էր ականատես լիել՝ ինչպես խելացի, մտածելու, լավը վատից տարբերելու, գնահատելու, երախտապարտ լինելու կարողությամբ օժտված շունը, վերածվում է մի ավազակի։ Հետաքրքիր զարգացումներով և զգայական, հուզական բարձր լարում ապահովող գիրք էր, որն արժի կարդալ։ Ինձ շատ դուր եկավ։ 5*
December 19, 2020
Jedan je ruski majstor kratke forme - Čehov, poslije njega, što se mene tiče, ide Bulgakov.
U tri priče Bulgakov je uspio da zaledi period formiranja novog svijeta postrevolucionarne Rusije.
"Đavolijada" je možda najslabija, ali kako zbirka počinje njome, predstavlja odličan uvod. U njoj je predstavljen sav apsurd birokratije, ne samo sovjetske, već i današnje. Odlično obrađena tema malog čovjeka, nebitnog u čitavoj mašineriji državnog aparata. Toliko nebitnog da mu država i ime mijenja na samom kraju, jer ne može da se sjeti pravog i jer je mali administrativni radnik samo jedan u nizu točkića koji pokreću aparat, a pri tom i nebitan.
"Kobna jaja"su meni, lično, bila najzanimljivija. Nakon otkrića "crvenog svjetla" života (hehe, komunisti), koje daje život ali u konačnici agresivniji i zlobniji od onog koji bi nastao prirodnim putem, profesor Persikov namjerava da oživi jaja gmizavaca. Međutim, igrom slučaja, u državi se u isto vrijeme dešava kokošja kuga i da bi se vastanovio kokošiji život, sovjetska vlast uzima "crvenu luč" od profesora. Ali! do čitave ujdurme dolazi kada se jaja naručena od strane profesora (gmizavci) i kokošija jaja od strane Sovjeta, greškom nađu u pogrešnim rukama, te Sovjeti zapravo ožive gmizavce koji krenu u napad na sovjetskog čovjeka i Moskvu. :)
Ali, pored tog sižea, koji je prezanimjiv, čitava poenta je u tome kako teče razvojni put jedne ideje. Od profesora, koji je došao do otkrića i idejnog tvorca, koji zna kako u kontrolisanim uslovima koristiti luč, do njegovog pomoćnika, revnosnog fanatika, koji uprkos volji i želji ipak nije dostojan imena svog profesora (u naučnom, profesionalnom smislu), do sovjetskog činovnika kao slijepog izvršioca koji ne razumije u potpunosti ono što radi.
"Crvena luč" kao simbol novog života, u ovom slučaju komunističke ideje da stvore novi svijet i novog čovjeka, pada u vodu kada njenog tvorca ubiju, kriveći ga za sve. Novi život nije lako stvoriti vještačkim putem, neprirodno je i živo biće se tome opire,naročito nakon smrti tvorca - učenici najčešće nisu dorasli učiteljima, i nedostaje im "ono nešto". Bulgakov kritikuje sovjetsku vlast koja je naučnu misao toga vremena podredila ideji komunizma.
(Može se tu još pisati, ali me uvijek mrzi na ovakvim sajtovima pisati opširno).
"Pseće srce" je najuspjelija i najpoznatija priča Bulgakova, ali meni lično ne toliko zanimljiva. Prof. Preobraženski (hint, ime!), inteligent carske Rusije, vrši eksperiment na psom Šarikom, presađujući u njega hipofizu i reproduktivne organe čovjeka = dobija se, guess what, novi čovjek. Oh, Mihaile, i ti i tvoja ljubav ka novom sovjetskom poretku! Međutim, u Šarikovu se lome dvije prirode: neprirodna čovječija i zla, koje je usađena u njega (igrom slučaja, taj čovjek je bio džukela, što bi se reklo), te prirodna pseća - dobra. Ono što Bulgakov tu radi na više nivoa jeste da postavlja pitanja o nasilnom miješanju u prirodne procese i pokušajima da se oni "poboljšaju", a to nikada ne ide dobro, jer priroda ima evolucioni put sa svim njegovim etapama; pitanja o naučnoj etičnosti; kolektivizaciji čovjeka, koja je dala iste unifromisane ljude, ne samo spolja nego i mentalno - one koji slijepo prate sistem (možda i odatle naziv); pitanje nasilnog prevrata koji se desio, a koji je trebalo da dovede do preporoda, a mi sada znamo da do toga nije došlo. Pitanje nasilja nad životnjama. Pitanje nasilja je za Bulgakova uvijek bitno, jer je svako nasilje zločin; pitanje odgovornosti tvorca za svoje djelo. I tu je svijetla tačka na kraju tunela: profesor Preobraženski prelazi preko svog ponosa i shvata da ono što je uradio nije prirodno, nije dobro, te svoj eksperiment vraća na početnu tačku: Šarik je opet samo pas.
U tri priče Bulgakov je uspio da zaledi period formiranja novog svijeta postrevolucionarne Rusije.
"Đavolijada" je možda najslabija, ali kako zbirka počinje njome, predstavlja odličan uvod. U njoj je predstavljen sav apsurd birokratije, ne samo sovjetske, već i današnje. Odlično obrađena tema malog čovjeka, nebitnog u čitavoj mašineriji državnog aparata. Toliko nebitnog da mu država i ime mijenja na samom kraju, jer ne može da se sjeti pravog i jer je mali administrativni radnik samo jedan u nizu točkića koji pokreću aparat, a pri tom i nebitan.
"Kobna jaja"su meni, lično, bila najzanimljivija. Nakon otkrića "crvenog svjetla" života (hehe, komunisti), koje daje život ali u konačnici agresivniji i zlobniji od onog koji bi nastao prirodnim putem, profesor Persikov namjerava da oživi jaja gmizavaca. Međutim, igrom slučaja, u državi se u isto vrijeme dešava kokošja kuga i da bi se vastanovio kokošiji život, sovjetska vlast uzima "crvenu luč" od profesora. Ali! do čitave ujdurme dolazi kada se jaja naručena od strane profesora (gmizavci) i kokošija jaja od strane Sovjeta, greškom nađu u pogrešnim rukama, te Sovjeti zapravo ožive gmizavce koji krenu u napad na sovjetskog čovjeka i Moskvu. :)
Ali, pored tog sižea, koji je prezanimjiv, čitava poenta je u tome kako teče razvojni put jedne ideje. Od profesora, koji je došao do otkrića i idejnog tvorca, koji zna kako u kontrolisanim uslovima koristiti luč, do njegovog pomoćnika, revnosnog fanatika, koji uprkos volji i želji ipak nije dostojan imena svog profesora (u naučnom, profesionalnom smislu), do sovjetskog činovnika kao slijepog izvršioca koji ne razumije u potpunosti ono što radi.
"Crvena luč" kao simbol novog života, u ovom slučaju komunističke ideje da stvore novi svijet i novog čovjeka, pada u vodu kada njenog tvorca ubiju, kriveći ga za sve. Novi život nije lako stvoriti vještačkim putem, neprirodno je i živo biće se tome opire,naročito nakon smrti tvorca - učenici najčešće nisu dorasli učiteljima, i nedostaje im "ono nešto". Bulgakov kritikuje sovjetsku vlast koja je naučnu misao toga vremena podredila ideji komunizma.
(Može se tu još pisati, ali me uvijek mrzi na ovakvim sajtovima pisati opširno).
"Pseće srce" je najuspjelija i najpoznatija priča Bulgakova, ali meni lično ne toliko zanimljiva. Prof. Preobraženski (hint, ime!), inteligent carske Rusije, vrši eksperiment na psom Šarikom, presađujući u njega hipofizu i reproduktivne organe čovjeka = dobija se, guess what, novi čovjek. Oh, Mihaile, i ti i tvoja ljubav ka novom sovjetskom poretku! Međutim, u Šarikovu se lome dvije prirode: neprirodna čovječija i zla, koje je usađena u njega (igrom slučaja, taj čovjek je bio džukela, što bi se reklo), te prirodna pseća - dobra. Ono što Bulgakov tu radi na više nivoa jeste da postavlja pitanja o nasilnom miješanju u prirodne procese i pokušajima da se oni "poboljšaju", a to nikada ne ide dobro, jer priroda ima evolucioni put sa svim njegovim etapama; pitanja o naučnoj etičnosti; kolektivizaciji čovjeka, koja je dala iste unifromisane ljude, ne samo spolja nego i mentalno - one koji slijepo prate sistem (možda i odatle naziv); pitanje nasilnog prevrata koji se desio, a koji je trebalo da dovede do preporoda, a mi sada znamo da do toga nije došlo. Pitanje nasilja nad životnjama. Pitanje nasilja je za Bulgakova uvijek bitno, jer je svako nasilje zločin; pitanje odgovornosti tvorca za svoje djelo. I tu je svijetla tačka na kraju tunela: profesor Preobraženski prelazi preko svog ponosa i shvata da ono što je uradio nije prirodno, nije dobro, te svoj eksperiment vraća na početnu tačku: Šarik je opet samo pas.
October 14, 2022
Polygraph Polygraphovich Sharikov is truly an epic name for this Frankenstein of a Bolshevism that barks out profanities and communist clichés. Such a fun and horrendous satire. So good.
July 9, 2022
Собачье Сердце- The main story was good but not crazy good
Роковые яйца- appeares that it was very influential at the time, nowdays doesn't seem to be too interesting
Дьяволиада- couldn't enjoy it fully as i was listening to it as it is somewhat confusing but is very intersting sketch for "Master & Margarita"
Похождения Чичикова- not too funny
Дом Эльпит-Рабкоммуна- not good
Самогонное озеро- not good
Ханский Огонь- not good
Роковые яйца- appeares that it was very influential at the time, nowdays doesn't seem to be too interesting
Дьяволиада- couldn't enjoy it fully as i was listening to it as it is somewhat confusing but is very intersting sketch for "Master & Margarita"
Похождения Чичикова- not too funny
Дом Эльпит-Рабкоммуна- not good
Самогонное озеро- not good
Ханский Огонь- not good
October 4, 2024
Очень необычная история с собачим сердцем, но не менее интересная история жизни господина де Мольера , было очень познавательно прочитать про его жизнь
April 10, 2019
Собачье сердце - гениально!
Роковые яйца - очень скучная, но живая поначалу, затягивает только ближе к концу и тут же внезапно обрывается.
Дьяволиада - не понравилась совсем, хотя, кажется, и понятна попытка передать всю абсурдность бюрократической волокиты в советских организациях и структурах.
Роковые яйца - очень скучная, но живая поначалу, затягивает только ближе к концу и тут же внезапно обрывается.
Дьяволиада - не понравилась совсем, хотя, кажется, и понятна попытка передать всю абсурдность бюрократической волокиты в советских организациях и структурах.
Displaying 1 - 6 of 6 reviews