Kada smo počeli da radimo na ovoj knjizi, potpisnik ovih redova je o Idolima znao samo da ne mogu da spavaju i uče bez nje. Vođen predrasudama i nedovoljnom upućenošću, početak rada na ovoj knjizi je kao jedinu referentnu tačku imao autorkinu strast prema ovom bendu i svemu što su oni radili i predstavljali. Strpljivo radeći na ovoj biografiji benda, autorka je otkrivala pre svega meni, a onda i vama koji se odlučite da je pročitate, svet dečačke (ne)snalažljivosti, religijskog misticizma, kraja adolescencije, opskurnih sovjetskih pesnika, nesrećnih ljubavi, pogrešnih životnih izbora, preispitivanja osnovnih životnih načela… Čitajući ovu knjigu, otkrićete pre svega kako je moguće da je jedna grupa tako različitih ljudi uspela da kroz alhemijski proces, sa ne previše muzičkog znanja (što za rock and roll nikada nije bila presudna stvar), stvori muziku koja već skoro četiri decenije uspeva da i dalje bude inovativna i provokativna. Njihove različitosti (kulturne, ekonomske, intelektualne i mnoge druge) tokom perioda od ne više od četiri godine, vodile su ih u najrazličitija iskušenja koja su na kraju rezultirala i definitivnim razlazom. Pucala su prijateljstva, gitare, menjali su se članovi benda, ali kada se podvuče crta ispod svedočanstva uobličenog u ovoj knjizi, ostaje jedan album koji je 1985. godine proglašen najboljim albumom jugoslovenske muzičke scene. Nadam se da će vas ta neupitna činjenica podsetiti ili naterati da otkrijete album Odbrana i poslednji dani, koji večno svež stoji kao testament jednog vremena, nepresušne kreativne energije i duhovne povezanosti ovih beogradskih dečaka.
Kad se knjiga pročita za jedan dan, to dosta govori o knjizi. Ova je vrlo zanimljiva, bar za generaciju koja je svoju mladost provodila u Beogradu, glavnom gradu tada još postojeće Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a kojoj pripadamo i ja kao čitalac, i protagonisti ove knjige. Četvorogodišnja karijera grupe Idoli prikazana je kroz niz intervjua sa svim članovima grupe (osim Nebojše Krstića, on je odbio da autorizuje intervju koji je dao autorki), ali i saradnicima i pratiocima Idola. Autorka je sa svima lično razgovarala, osim sa Vladom Divljanom, čije su izjave uzete iz intervjua datih drugim medijima (iz poznatog razloga). Knjiga se sastoji od 13 tematskih celina poređanih hronološkim redom, koje čine izjave ljudi relevantnih za određenu temu, odnosno određeni period karijere Idola. Ovakav pristup je mač sa dve oštrice - objektivnost je u drugom planu jer različiti ljudi često različito vide isti događaj, posebno kad nisu u najboljim međusobnim odnosima što je kod Idola na kraju i bio slučaj. Autorka Ana Marija Grbić se, kako sama ističe, trudila da ne utiče na razvoj priče - to je u potpunosti prepustila svojim sagovornicima - a još manje da stane na bilo čiju stranu. Ona je samu sebe nazvala ne autorom, već sastavljačem ove knjige. Njen pristup temi je sasvim razumljiv jer Ana Marija Grbić je rođena 1987 kada grupa više nije postojala, tako da nikako nije mogla biti svedok tim događajima. S druge strane, kakofonija tih petnaestak glasova koji se čuju u knjizi je bolje dočarala složene odnose u grupi i oko grupe nego što bi se to na bilo koji drugi način moglo postići. Dakle, posle čitanja ove knjige steći ćete preciznu sliku međusobnih odnosa članova, njihovih karaktera, načina rada, kreativnog udela svakog pojedinca, pa i razlozima raspada. Donekle ćete steći sliku i o tom konfuznom istorijskom razdoblju oko smrti Josipa Broza Tita, iako to nije bila primarna namera ni davalaca intervjua ni autorkina. Jedina primedba koju mogu da dam je nedostatak jednog ili više objektivnih kritičkih osvrta na karijeru Idola, od strane nekog od dobrih poznavalaca opusa te grupe kojih na prostorima nekadašnje Jugoslavije itekako ima. Mogao je to da uradi, recimo, Petar Janjatović, čije ćete komentare naći u knjizi. Ali, ostavimo to kao predlog za drugo, dopunjeno izdanje.
Idole sam zavolela jos kao mala . Mislim da je prva njihova pesma koju sam cula Cokolada ( sa istoimenog albuma) . Posle sam vremenom zavolela Rusiju , Maljcike , Odbranu ( Isus je nas maj ) , Kenozoik , Zasto su danas devojke ljute , Retko te vidjam sa devojkama... U mojoj porodici , od kako se secam , oduvek su se slusali Idoli . Jedna od mojih najranijih uspomena iz detinjstva , koje se secam, vezana je za pesmu Rusija . A sad kad sam zavrsila sa emocijama i uspomenama , vreme je da se bacim na samu knjigu : odlicno je predstavljena proslost Idola , svakog od njih , sa posebnim osvrtom na ulice , SKC u Bgu , Zagreb , London i Ljubljanu . Bilo mi je jako zanimljivo da saznam kako su nastale neke od mojih omiljenih pesama , kako su se menjali clanovi , odnosi izmedju clanova , kako su nastajali tekstovi , zasto su se raspali i sve izmedju toga . Nisam je ispustala iz ruku od kako sam pocela da je citam toliko da sam danas ignorisala cas srpskog zbog ove knjige .
Kratka i pametno napisana (tj. sklopljena) knjiga o jednom od meni najzanimljivijih jugoslovenskih pop bendova, u kojoj je čak i Krletovo ćutanje dobilo nekakav uvrnuto logičan smisao (kamo sreće da ga praktikuje češće). Naročito mi se svideo deo u kojem Mihajlo Pantić konačno uspeva da mi objasni zašto volim Idole (str. 48). Hvala mu, kao i autorki AM Grbić, na tome.
Really nice compilation of interviews about amazing but turbulent and short career of one of Yugoslavia's best music groups. It's really interesting to see different angles and explanations of events by different people that were involved. The only "disappointing" thing about the book is that Krstic's, one of key group members, interviews are withdrawn.