Transreali

by Ivana Delač (Editor), Tatjana Jambrišak (Editor), Tihomir Tikulin (Illustrator)

Ovogodišnja zbirka sadrži 14 pomno probranih priča, a u nastavku donosimo njihove autore:

Darko Macan: Preobraćaj
Srebrenka Peregrin: Šetač crnih pasa
Tamara Babić: Dezintegrator
Aleksandar Žiljak: Ema, u nježnome naručju mora
Mislav Gabrijel Mikša: Ja ću budan sanjati
Torp Moniantt: Trostruki misterij Balltona
Dragić Rabrenović: Šoljica čaja sa Faustovim potpisom
Goran Gluščić: Pocketface
Ivan Barić: Iz sigurnih svjetova
Igor Rendić: Screensaver
Kristijan Novak: Entropijske vizije
Toni Juričić: Rujan
Sven Popović: Noćni leptiri
Danijel Bogdanović: Primarne potrebe

Genres: Fiction, Science Fiction

193 pages, Paperback

First published May 11, 2018

About the author

Ivana Delač (Zagreb, 1983) is Croatian science fiction and fantasy writer, who also happens to be a psychologist and soon-to-be psychotherapist, and an editor of SFeraKon annual short story collection.
Her bibliography includes around 40 short stories published in various Croatian publications, a couple of short stories published in English, and three novels - fantasy novel for children Pegazari (2009; awarded with SFERA and Artefakt awards - ebook available for free download here: https://sfera.hr/2020/sfera-preporucu...), YA urban fantasy novel Izgnani (2016; awarded with Artefakt) and Japodinine muke (2018). Besides these awards, she also won SFERA awards for best short story published in 2007 and for co-organizing educative LARP project in 2014.
In 2020, she was a Guest of Honour on Futuricon, Eurocon 2020 held in Rijeka, Croatia.
When she's not psychologizing or writing, she can be found on badminton field or hiking in the Croatian mountains.

See also Ivana D. Horvatinčić

Reviews

[Nenad Pavlović · Rating 4 out of 5]

Prijatno iznenađenje od zbirke koja je potpuno nezasluženo prošla gotovo nezapaženo. Zbirka sadrži priču "Pocketface" Gorana Gluščića, koja je verovatno najbolja kratka priča koju sam u životu pročitao, kao i novelu "Primarne potrebe" Danijela Bogdanovića, jedan pravi prvoklasni horor roman u malom, i vredi je kupiti makar samo zbog ta dva dela. A tu su i "Šetač crnih pasa" Srebrenke Peregrin, "Ja ću budan sanjati" Mislava Mikše, "Ema, u nježnome naručju mora" Aleksandra Žiljaka i "Screensaver" Igora Rendića koje ne zaostaju mnogo za ovim gore navedenim po kvalitetu (u prevodu: jako su dobre). Ostatak priča je solidnog kvaliteta, sa tek par slabijih dela. Preporuka.

[Ana · Rating 3 out of 5]

31.8.2018.

Sveukupna ocjena sadržaja po meni je 3 neovisno o ranijim prigovorima na gramatiku i pravopis.

---------------
30.8.2018.

Tek sam na 122. stranici, ali moram zapisati nekoliko primjedbi.

Nekima od pisaca iz ove zbirke dobro bi došao povratak u školske klupe i učenje hrvatskog jezika. Razlika između jednog Žiljka i nekih drugih (koje neću imenovati) nebo je i zemlja. Ne sumnjam da puno njih uglavnom čita na engleskom, ali sramotno je zvati se piscem i nepoznavati osnove materinjeg jezika.

Neki primjeri:

„Alarm kojeg, hotel kojeg, paket kojeg...” - da se pojavilo jednom, pretpostavila bih da je omaška, ali kad autor nakon svake nežive stvari koristi zamjenicu za živa bića znam da mu to pravilo nije poznato.

Kronično neraspoznavanje futura prvog i drugog.

Alergija na enklitike.

Korištenje oblika „bi” u prvom licu jednine (i ne radi se o razgovoru napisanom razgovornim jezikom).

Konstrukcija „zato jer” pojavljuje se toliko puta da lektor* ili uopće nije lektorirao zbirku ili i on misli da je to ispravno. Kad već toliko pisaca ne zna kako se kaže, lektoru bih savjetovala da idući put napravi Find and Replace i riješi problem za tri sekunde.

Za kraj, jedna negramatička primjedba: dvaput (2) ste napisali Seinfield. Jednom autor, drugi put urednice. Ne mislim da svatko mora poznavati sve aspekte pop kulture, ali ako ne znate kako se nešto piše, imate Google.

-

*Kad već spominjem lektora, pitam se ima li ova zbirka uopće lektora. Na početku za lekturu piše De rerum trans naturam. Google ne izbacuje nikakve rezultate ni na kojem jeziku pa mi nije jasno je li ovo ime firme ili neki izraz za „nije lektorirano” koji ja osobno nikad nisam čula.

[Irena Rašeta · Rating 3 out of 5]

Daleko najbolja priča je Žiljkova “Ema, u nježnom naručju mora” koja je neočekivano emotivna i vrlo lijepo oslikava riječima. Uz nju bih još istaknula “Šetač crnih pasa” Srebrenke Peregrin, “Trostruki misterij Balltona” Torpa Moniantta te “Noćne leptire” Svena Popovića.