Trideset deveti maj

by Marko Tomaš

Trideset deveti maj četvrta je zbirka poezije koju je Marko Tomaš objavio u izdavačkoj kući LOM, a ukupno deveta samostalna. U Beogradu mu je objavljena i knjiga poezije i priča Odrastanje melanholije (Kontrast izdavaštvo) i publicistička knjiga Kolodvor i paranoja (Književna radionica Rašić) Živeo je i radio u Kljajićevu, Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Trenutno živi u Mostaru.

„Kada bih vam pričao o Marku Tomašu, čovjeku, uz džez i rakiju, bila bi to balada o Mostaru naše mladosti, melanholiji i čamotinji, neshvaćenoj i uzaludnoj ljepoti korijena smokve i vječnim nesporazumima oštećenog srca u ruševinama grada koji umire. U međuvremenu, dok svakog od vas ne sretnem ponaosob, dopustite da Trideset deveti maj to uradi na svoj usamljenički način.

Genres: Poetry

89 pages, Paperback

First published January 1, 2017

About the author

Marko Tomaš rođen je u Ljubljani 1978. Iz Ljubljane seli u Mostar, iz Mostara u Sombor, da bi se, opet preko Mostara, gdje postaje jednim od osnivača 'Alternativnog instituta', udruge građana za multimedijalne umjetničke projekte i urednikom časopisa Kolaps, prebacio u Zagreb, a potom i u Split, gdje danas živi i radi, između ostalog kao voditelj programa i 'duša' specijalizirane knjižare Utopija. Poeziju, prozu i novinske tekstove objavljivao je u domaćoj i regionalnoj periodici. Objavio: L’ Amore Al Primo Binocolo (s Mehmedom Begićem, Nedimom Ćišićem i Veselinom Gatalom), Tri puta trideset i tri jednako (s Mehmedom Begićem i Nedimom Ćišićem), te samostalne knjige pjesama S rukama pod glavom, Mama ja sam uspješan, Život je šala i Marko Tomaš i druge pjesme.

Reviews

[Ivan]

Živim sa ženom.
Izjutra pogledam
njeno usnulo lice
i nasmiješim se.
Čitav je svijet
pod mojim nogama.
Toliko obuhvati
jedan kratak pogled.

[Dunja]

"jedna od žalosnih stvari sa svijetom
jeste to što se rađamo u bolnicama.
rođenje je, prema tomu, bolest.
ne znam pjevati
i zato zavidim pticama.
i na gnijezdima u kojima se rode.
na krilima, također.
čovek je najdosadnija životinja.
stvorena kad je tvorcu ponestalo mašte."

[Puella Sole]

Čitala sam bijelu verziju ove knjige, takođe u izdanju Loma, ali sa prelijepim koricama i jednostavnom ali divnom ilustracijom Mostara. Neke od dražih pjesama: Šlager kojim želim iznervirati Marka Pogačara (prvo i osnovno: srce za naslov), Pjesma o lopati, Fado, Gitara Tomaža Pengova. Vrlo lijepa zbirka pjesama, ali ipak mi na prvom mjestu ostaje Regata papirnih brodova. Slijedi nekoliko stihova iz pomenutih pjesama:

"Najprije su se izgubili prsti.
Među žicama
na komadu drveta.
Žice su dalekovodi
na njima sjede ptice
kada ih pritisneš prstom
iz njih poteče glazba."

(Gitara Tomaža Pengova)

"i sve ono pogrešno shvaćeno
svaki takav rat i fotografija
koju držim u novčaniku
uvijek je sve o njoj."

(Šlager kojim želim iznervirati Marka Pogačara)

"zato u samoći
spremam vješala
za moju i okruglu
glavu mjeseca.
Žena mora biti slobodna
od zločinačke prirode muške ljubavi."

(Fado)

[Weltschmerz]

Ova trojka je dobijena od one mene koja je bila tinejdžerski opčinjena prvim dvema zbirkama Marka Tomaša koje je pročitala. Ako ćemo samo o ovoj, ona je too much čak i za ovu zakletu ljubiteljku patetike.
Mnogo više nego patetika, smeta mi očigledna stvaralačka lenjost, jer sam čitajući Trideset deveti maj imala utisak da je pre nego pesnička zbirka u pitanju delo Marko Tomaš generatora koji kombinuje ustaljene fraze i tek mu se tu i tamo omakne pokoji efektniji stih. S druge strane, Tomaševa poezija je sve bolji materijal za parodiju.

[Marijana☕✨]

"Šuma traje samo jednu zimu
a ne zna se kad će ovo prestati."

[tea]

svakog dana po jedna pesma čini ovaj život malo podnošljivijim
čitala sam marka i možda me je ova zbirka malo razočarala. ali možda joj se i vratim ponovo nekad :) izdvojila bih fado, tvoj zagrljaj i pjesmu o lopati - odgovarajući senzibiliteti

[Nevena]

kada će, i zašto nikada, ovaj čovek prestati da bude perfektan?

[nadja]

Majo, igraj se sa mom,
hajde da slijedimo psa
i zvuk noci
i ono voce koje se kotrlja
da ukrademo.


MELANKOLIJA JESENJEG SUNCA

Sunce se pomjera
za macjim stopama.
Nas svijet se vrti oko
domace macke.
Iz njenog krzna
izrast ce zima.
Skupljat cemo je s odjece
ljepljivom trakom
i tako kratiti vrijeme.
Tu cemo se sklupcati
pod tvoje noge
ali netko nas mora nahraniti, Gospode,
u ovo tuzno doba
u ovom jalovom gradu
koji smo podigli oko groblja,
ali zato blizu kamena
u koji cemo uklesati nasa imena,
godinu rodenja, godinu oslobodenja.
Tako se mekano krece,
tako pazljivo gazi nasa srca,
zmirka u buducnost
obicna glad za suncem koje bjezi
nekim boljim ljudima.

[Petra]

„Presađujem stare ljubavi u baštu iza moje kuće
ali ništa ne izrasta, u mojoj glavi
velika smokva još uvijek baca sjenu na moje
djetinjstvo.„

„Sve smo pobrkali,
drugačije nismo znali,
izgubljeni, tužni i nigdje
jer nismo se naučili voljeti.“

[Jovana]

neke od dražih pesama: Divan proljetni dan, Kad porastem, Prvi dan jeseni, Džep pun klikera, Fado.

[Dejan]

Dilentatizam - čist.

[Sinisa]

Gledam prijatelje podivljale od tuge.
Njihove tople oči
pokrete nalik na životinjske.
Sve teže to podnosim.
Nismo se stigli voljeti.