What do you think?
Rate this book
Radni logor Jasenovac
Na čemu se ova knjiga zasniva?
Pretežno na istraživanju fondova Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, tj. na 700 arhivskih kutija jugoslavenske Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, na 200 kutija dokumenata administrativnih i vojnih vlasti NDH, na golemoj građi OZN-e, UDB-e i SDS-a SRH i SFRJ, na zbirkama dokumenata iz partizanskih izvora i vjerodostojih iskaza bivših logoraša te na znanstvenoj i publicističkoj literaturi.
Je li istina da je autor ove knjige kao dijete bio u logoru Jasenovac?
Nije, Igor Vukić rođen je 1966. u Zagrebu, gdje je završio Fakultet političkih znanosti, ali je istina da je u Jasenovcu neko vrijeme boravila njegova obitelj.
Kome je namijenjena ova knjiga?
Svakom čitatelju koji se ne boji istine.
Je li ova knjiga pokušaj revizije povijesti logora Jasenovac?
Jest.
Nastoji li ova knjiga uništiti crni mit o Jasenovcu?
Da, nastoji.
Kako se ova knjiga odnosi prema omiljenom tipu jugoslavenske historiografije – dogovornoj povijesti?
S prijezirom.
Kako se ova knjiga odnosi prema žrtvama Jasenovca?
Sa štovanjem.
Je li točno da ova knjiga polemizira s onima koji su lagali o Jasenovcu?
Nije, ona im je posvećena.
Je li ova knjiga proustaška?
Jest, koliko i prokomunistička i pročetnička.
Donosi li ova knjiga posljednju istinu o Jasenovcu?
Ne, ona želi sudjelovati u probijanju puta prema istini o Jasenovcu.
Pretežno na istraživanju fondova Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, tj. na 700 arhivskih kutija jugoslavenske Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, na 200 kutija dokumenata administrativnih i vojnih vlasti NDH, na golemoj građi OZN-e, UDB-e i SDS-a SRH i SFRJ, na zbirkama dokumenata iz partizanskih izvora i vjerodostojih iskaza bivših logoraša te na znanstvenoj i publicističkoj literaturi.
Je li istina da je autor ove knjige kao dijete bio u logoru Jasenovac?
Nije, Igor Vukić rođen je 1966. u Zagrebu, gdje je završio Fakultet političkih znanosti, ali je istina da je u Jasenovcu neko vrijeme boravila njegova obitelj.
Kome je namijenjena ova knjiga?
Svakom čitatelju koji se ne boji istine.
Je li ova knjiga pokušaj revizije povijesti logora Jasenovac?
Jest.
Nastoji li ova knjiga uništiti crni mit o Jasenovcu?
Da, nastoji.
Kako se ova knjiga odnosi prema omiljenom tipu jugoslavenske historiografije – dogovornoj povijesti?
S prijezirom.
Kako se ova knjiga odnosi prema žrtvama Jasenovca?
Sa štovanjem.
Je li točno da ova knjiga polemizira s onima koji su lagali o Jasenovcu?
Nije, ona im je posvećena.
Je li ova knjiga proustaška?
Jest, koliko i prokomunistička i pročetnička.
Donosi li ova knjiga posljednju istinu o Jasenovcu?
Ne, ona želi sudjelovati u probijanju puta prema istini o Jasenovcu.
340 pages, Paperback
First published January 1, 2018
1 person is currently reading
12 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 4 of 4 reviews
November 17, 2025
Naklada Pavičić
Zagreb, 2018.
Odlično napisana knjiga protkana izvorima iz dokumenata Nezavisne Države Hrvatske te socijalističke Jugoslavije.
Inače, sam autor je srpske nacionalnosti, otac mu je kao partizan sudjelovao u jednom napadu na sam logor Jasenovac tokom Drugog svjetskog rata.
Vukićev otac je iz mjesta Gradina, koje se danas nalazi u manjem entitetu Bosne i Hercegovine.
Logoraši radnog logora Jasenovac nisu nikada bili osuđeni na kaznu dulju od tri godine, nikada nedjeljom nisu radili te su, ako nisu bili u stegovnom postupku, mogli uvijek primati pakete s hranom, odjećom ili lijekovima od strane svojih obitelji ili primjerice Židovske bogoštovne općine.
O brojčanom stanju zatočenika u 1941. na 17. stranici piše ovo:
"Židovska bogoštovna općina sastavljala je jedinstvene pakete i slala na osnovu dopisnica iz logora. Na temelju toga napravljena je i kartoteka, popis interniraca sa svim podacima.
...
Prema dokumentu iz trosvešćane zbirke dokumenata o jasenovačkom logoru, koju je uredio Antun Miletić, potkraj 1941. u jasenovačkom logoru bilo je 1 189 zatočenika.
Sarajlija Vojislav Prnjatović u jasenovačkom je logoru bio od 24. prosinca 1941. do 30. ožujka 1942., kada je pušten i otrpemljen u Beograd s još 12 srpskih zatočenika. Prema njegovoj procjeni, potkraj 1941. u Jasenovcu je bilo oko 1 1oo do 1 2oo zatočenika."
Na 30. stranici Vukić baca ovo:
"Židovska općina iz Zagreba poslala je u Jasenovac 1 300 paketa s odjećom. Kupovane su bakandže s drvenim đonom (220 i 260 kuna par) i dostavljanee zatočenicima. Iz Osijeka i Slavonije stiglo je 150 000 kilograma kupusa, isto toliko krumpira, 50 000 kilograma luka, 30 000 kilograma graha te znatne količine surogata kave."
Na 77. stranici:
"Židovska općina iz Osijeka i Ministarstvo zdravstva dogovarali su nabavu dezinfekcijskog aparata.
Osječka općina kupila je 4. svibnja mikroskop za laboratorij jasenovačke logorske bolnice. Stajao je 6000 kuna."
Na tristo stranica samo se bacaju dokumenti, izvodi iz knjiga kojima su autori sami logoraši.
Radni logor Jasenovac je bio mjesto u kojem su se često ustaše i logoraši sprijateljili, u kojem su sami logoraši napisali vlastitu operetu: Raj na oceanu.
Već sam prije čitao Ciliginu knjigu u vezi njegova iskustva Drugog svjetskog rata, https://www.goodreads.com/review/show..., Vukić navodi iskaze drugih logoraša koji potvrđuju da su mnoge ustaše bile strijeljane radi krađa ili agresivnosti prema logorašima.
Također, postojao je jasni antagonizam između Židova i komunista unutar logoraškog korpusa.
Drobilica Goldstein je u nedavnom podcastu besramno nazvao Vukića "spodobom". Očito je Drobilica Goldstein jako zabrinut radi toga što dokumenti na sustavan način izlaze u javnost.
Znate li koliko je baraka imao Jasenovac?
Šest.
Šest baraka.
Istina Jasenovac je bio logorski kompleks, međutim sam Jasenovac je bio najveći unutar tog kompleksa i imao je šest baraka!
Osamdeset tisuća ljudi ubiti u šest baraka tokom tri i pol godine?
Nikada kao danas nije bilo važnije raščistiti Drugi svjetski rat.
Žalosno je da se ustaše tretiraju kao negativci, a partizani kao pozitivci.
Kakva je to znanstvenost u jednom ratu vidjeti pozitivce i negativce?
Drugi svjetski rat je povijesni događaj, a ne priča za malu djecu.
Hitler nije bio negativac, a partizani nisu bili pozitivci.
Putin je suvremeni istinski antifašist. Zašto? Jer nije demokratski izabran, jer ubija nedužne civile i jer je agresor.
Antifašisti se nikada nisu borili protiv fašizma, već protiv demokracije. I danas se antifašisti bore protiv demokracije.
Hitler je demokratski došao na vlast, Tito nikada nije osvojio niti jedne izbore.
Dakako, da se Hitler nije demokratski održao na vlasti, no bar je osvojio jedne izbore u višestranačkom kontekstu.
Pobjeda antifašizma je bila pobjeda rasne segregacije u Sjedinjenim Državama i pobjeda diktature Komunističke partije u Jugoslaviji.
Radikalna ljevico, ovu pjesmu posvećujem vama.
https://www.youtube.com/watch?v=nVJqY...
Nezavisna Država Hrvatska živi, mi smo Nezavisna Država Hrvatska.
Živio Antun Bonifačić!
Radikalna ljevico i srpski nacionalisti, pročitajte Akvinskog i Aristotela, a ne partizanske enciklopedije. Izgledate glupo na mrežnim susretištima i u srednjostrujaškim medijima.
Prokužili smo orwellijanstvo antifašizma, antifašizam je antidemokracija!
Zagreb, 2018.
Odlično napisana knjiga protkana izvorima iz dokumenata Nezavisne Države Hrvatske te socijalističke Jugoslavije.
Inače, sam autor je srpske nacionalnosti, otac mu je kao partizan sudjelovao u jednom napadu na sam logor Jasenovac tokom Drugog svjetskog rata.
Vukićev otac je iz mjesta Gradina, koje se danas nalazi u manjem entitetu Bosne i Hercegovine.
Logoraši radnog logora Jasenovac nisu nikada bili osuđeni na kaznu dulju od tri godine, nikada nedjeljom nisu radili te su, ako nisu bili u stegovnom postupku, mogli uvijek primati pakete s hranom, odjećom ili lijekovima od strane svojih obitelji ili primjerice Židovske bogoštovne općine.
O brojčanom stanju zatočenika u 1941. na 17. stranici piše ovo:
"Židovska bogoštovna općina sastavljala je jedinstvene pakete i slala na osnovu dopisnica iz logora. Na temelju toga napravljena je i kartoteka, popis interniraca sa svim podacima.
...
Prema dokumentu iz trosvešćane zbirke dokumenata o jasenovačkom logoru, koju je uredio Antun Miletić, potkraj 1941. u jasenovačkom logoru bilo je 1 189 zatočenika.
Sarajlija Vojislav Prnjatović u jasenovačkom je logoru bio od 24. prosinca 1941. do 30. ožujka 1942., kada je pušten i otrpemljen u Beograd s još 12 srpskih zatočenika. Prema njegovoj procjeni, potkraj 1941. u Jasenovcu je bilo oko 1 1oo do 1 2oo zatočenika."
Na 30. stranici Vukić baca ovo:
"Židovska općina iz Zagreba poslala je u Jasenovac 1 300 paketa s odjećom. Kupovane su bakandže s drvenim đonom (220 i 260 kuna par) i dostavljanee zatočenicima. Iz Osijeka i Slavonije stiglo je 150 000 kilograma kupusa, isto toliko krumpira, 50 000 kilograma luka, 30 000 kilograma graha te znatne količine surogata kave."
Na 77. stranici:
"Židovska općina iz Osijeka i Ministarstvo zdravstva dogovarali su nabavu dezinfekcijskog aparata.
Osječka općina kupila je 4. svibnja mikroskop za laboratorij jasenovačke logorske bolnice. Stajao je 6000 kuna."
Na tristo stranica samo se bacaju dokumenti, izvodi iz knjiga kojima su autori sami logoraši.
Radni logor Jasenovac je bio mjesto u kojem su se često ustaše i logoraši sprijateljili, u kojem su sami logoraši napisali vlastitu operetu: Raj na oceanu.
Već sam prije čitao Ciliginu knjigu u vezi njegova iskustva Drugog svjetskog rata, https://www.goodreads.com/review/show..., Vukić navodi iskaze drugih logoraša koji potvrđuju da su mnoge ustaše bile strijeljane radi krađa ili agresivnosti prema logorašima.
Također, postojao je jasni antagonizam između Židova i komunista unutar logoraškog korpusa.
Drobilica Goldstein je u nedavnom podcastu besramno nazvao Vukića "spodobom". Očito je Drobilica Goldstein jako zabrinut radi toga što dokumenti na sustavan način izlaze u javnost.
Znate li koliko je baraka imao Jasenovac?
Šest.
Šest baraka.
Istina Jasenovac je bio logorski kompleks, međutim sam Jasenovac je bio najveći unutar tog kompleksa i imao je šest baraka!
Osamdeset tisuća ljudi ubiti u šest baraka tokom tri i pol godine?
Nikada kao danas nije bilo važnije raščistiti Drugi svjetski rat.
Žalosno je da se ustaše tretiraju kao negativci, a partizani kao pozitivci.
Kakva je to znanstvenost u jednom ratu vidjeti pozitivce i negativce?
Drugi svjetski rat je povijesni događaj, a ne priča za malu djecu.
Hitler nije bio negativac, a partizani nisu bili pozitivci.
Putin je suvremeni istinski antifašist. Zašto? Jer nije demokratski izabran, jer ubija nedužne civile i jer je agresor.
Antifašisti se nikada nisu borili protiv fašizma, već protiv demokracije. I danas se antifašisti bore protiv demokracije.
Hitler je demokratski došao na vlast, Tito nikada nije osvojio niti jedne izbore.
Dakako, da se Hitler nije demokratski održao na vlasti, no bar je osvojio jedne izbore u višestranačkom kontekstu.
Pobjeda antifašizma je bila pobjeda rasne segregacije u Sjedinjenim Državama i pobjeda diktature Komunističke partije u Jugoslaviji.
Radikalna ljevico, ovu pjesmu posvećujem vama.
https://www.youtube.com/watch?v=nVJqY...
Nezavisna Država Hrvatska živi, mi smo Nezavisna Država Hrvatska.
Živio Antun Bonifačić!
Radikalna ljevico i srpski nacionalisti, pročitajte Akvinskog i Aristotela, a ne partizanske enciklopedije. Izgledate glupo na mrežnim susretištima i u srednjostrujaškim medijima.
Prokužili smo orwellijanstvo antifašizma, antifašizam je antidemokracija!
March 23, 2021
Disgusting piece of historical revisionism which should be thoroughly studied in order to understand the mindset behind the denial of Genocide of Serbs, Jews and Romas in WWII done by the Croatian Ustashe.
June 21, 2021
Trijezno, jasno potkrijepljeno, bez agende izuzev iznijeti činjenice i pronaći istinu.
December 18, 2025
Teško da u Hrvatskoj povijesti postoji kontroverznija tema od logora Jasenovac koji je postojao od 1941. do 1945. Prevladavajuće mišljenje je da se radilo o užasnom koncentracijskom logoru, masovnom stratištu gorem of Aushwitza, najvećem Srpskom gradu pod zemljom, mučilištu i gubilištu zločinačkog režima itd. Bilo kakvo preispitivanje ovog mišljanja automatski pojedinca prikazuje kao lažova i revizionista.
No što je doista bio logor Jasenovac? Ako se ogoli gotovo 80 godina brižljivo uređivane propagande dolazi se do zalljučka da se radilo o radnom logoru, odnosno logoru u kojeg su dospjevali pojedinci i skupine za koje je režim vjerovao da rovare protiv NDH no da njihov prijestup nije dovoljno težak za smrtnu kaznu. Ti ljudi su slani u Jasenovac na prisilan rad u korist režima na kazne od tri mjeseca do tri godine. Radili su za potrebe vojske i gospodarstva NDH.
Autor iznosi niz dokaza da je život u logoru bio znatno blaži nego što se prikazuje. Logoraši su redovito održavali vezu sa svojim obiteljima i od njih primali pakete, održavali su sportske i zabavne aktivnosti (poput kazališta, nogometa i orkestra), amnestije i pomilovanja su bile stalna pojava, mnogi židovi su se spasili dolaskom u Jasenovac jer su ih Nijemci htjeli deportirati u Njemačku. Ovo su doista fascinantni podatci, a autor ih je sve potkrijepio dokumentima i svjedočanstvima preživjelih logoraša. Nitko ne tvrdi da nije bilo ubijanja ali se radilo o logorašima koji su pokušavali bijeg ili su ubijeni zbog teškog kršenja discipline ili napada na osoblje logora. Mnogi su umrli od raznih bolesti poput tifusa.
Kaže se da povijest pišu pobjednici, a pobjednici su imali gotovo 80 godina da brižljivo stvaraju sliku o srušenom režimu kakvu su oni htjeli prikazati. Hrvatima se Jasenovac nabijao kao krimen nedvojbeno da bi ih se držalo u pokornosti da bi se obuzdale Hrvatske nacionalne težnje. Sa krajem Jugoslavije Jasenovac postaje propagandni alat u mobiliziranju Srpske pobune.
Jasenovac svakako treba još istražiti i ova knjiga je dobrodošao početak no nipošto nije dovoljno. Autoru treba čestiti i na stanovitoj hrabrosti jer se usudio ići kontra ustajalog razmišljanja koje se provodi već desetljećima. Najveća šteta je što sami Hrvati nekritički vjeruju u mit o Jasenovcu.
No što je doista bio logor Jasenovac? Ako se ogoli gotovo 80 godina brižljivo uređivane propagande dolazi se do zalljučka da se radilo o radnom logoru, odnosno logoru u kojeg su dospjevali pojedinci i skupine za koje je režim vjerovao da rovare protiv NDH no da njihov prijestup nije dovoljno težak za smrtnu kaznu. Ti ljudi su slani u Jasenovac na prisilan rad u korist režima na kazne od tri mjeseca do tri godine. Radili su za potrebe vojske i gospodarstva NDH.
Autor iznosi niz dokaza da je život u logoru bio znatno blaži nego što se prikazuje. Logoraši su redovito održavali vezu sa svojim obiteljima i od njih primali pakete, održavali su sportske i zabavne aktivnosti (poput kazališta, nogometa i orkestra), amnestije i pomilovanja su bile stalna pojava, mnogi židovi su se spasili dolaskom u Jasenovac jer su ih Nijemci htjeli deportirati u Njemačku. Ovo su doista fascinantni podatci, a autor ih je sve potkrijepio dokumentima i svjedočanstvima preživjelih logoraša. Nitko ne tvrdi da nije bilo ubijanja ali se radilo o logorašima koji su pokušavali bijeg ili su ubijeni zbog teškog kršenja discipline ili napada na osoblje logora. Mnogi su umrli od raznih bolesti poput tifusa.
Kaže se da povijest pišu pobjednici, a pobjednici su imali gotovo 80 godina da brižljivo stvaraju sliku o srušenom režimu kakvu su oni htjeli prikazati. Hrvatima se Jasenovac nabijao kao krimen nedvojbeno da bi ih se držalo u pokornosti da bi se obuzdale Hrvatske nacionalne težnje. Sa krajem Jugoslavije Jasenovac postaje propagandni alat u mobiliziranju Srpske pobune.
Jasenovac svakako treba još istražiti i ova knjiga je dobrodošao početak no nipošto nije dovoljno. Autoru treba čestiti i na stanovitoj hrabrosti jer se usudio ići kontra ustajalog razmišljanja koje se provodi već desetljećima. Najveća šteta je što sami Hrvati nekritički vjeruju u mit o Jasenovcu.
Displaying 1 - 4 of 4 reviews