„Sve sudije da sude, pravo, po zakonu, a ne da sude po strahu od cara.“ Dušanov zakonik
Ispred Palate pravde, naslonjena na spomenik caru Dušanu, pronađena je kesa za đubre i u njoj odsečena ruka. Kakvu poruku šalje odsečena ruka čoveka koji je tri puta bio u zatvoru zbog silovanja? Odgovor traži novinar Novak Ivanović, dok policija po nečijem naređenju usporava istragu.
Sumnja pada na društvo Dušanovi sledbenici, koje se zalaže za striktnu primenu zakona kao u vreme vladavine cara Dušana („ako vlastelin uzme drugu bez njenog pristanka, da mu se obe ruke odseku“). Članovi društva su roditelji, braće, sestre i prijatelji silovanih žena, ili dece koja su pretrpela torturu pedofila, ili devojaka koje su završile kao belo roblje... Da li su Dušanovi sledbenici društvo osvetnika ili neformalno udruženje koje pokušava da probudi uspavanu savest zemlje u tranziciji?
Kad sazna da iz Beograda ka Kosovu kreće već utabanom stazom minibus sa devojkama koje će završiti kao prostitutke u noćnim klubovima i bordelima na Kosovu, u Italiji ili na Bliskom istoku, Novak kreće u Mitrovicu, Prizren, Prištinu... U Manastiru Sveti Arhangeli, kraj groba cara Dušana, sreće monaha Onufrija, koji mu govori o Dušanovoj kletvi na potomstvo.
Posle povratka u Beograd, monah postaje Novakova noćna mora. Dok istražuje ko stoji iza trgovine belim robljem i prikriva glavne aktere zbog kojih je uzdrmana vlada, Novak više nije siguran da li je kosovski monah san ili java…
Odlična knjiga, poslednjih pedeset stranica pročitanih u dahu. Volela bih da je cela misterija oko odsečene ruke bila malo bolje upletena u glavni zaplet, te detaljnije razrađena i to mi je negde jedina zamerka. Stil pisanja oštar, sa povremenim sarkastičnim momentima, u prevodu odličan opis našeg mentaliteta. Sjajni likovi, definitivno nastavljam da čitam avanture Novaka Ivanovića, s obzirom da je ovo bio moj prvi susret sa knjigama Vanje Bulića. Ono što mi je bilo naročito zanimljivo je to što knjiga obrađuje danas izuzetno aktuelnu temu vezanu za korupciju, nepoštovanje zakona ili izricanje preterano blagih kazni. Preporučujem.
Nisam se ranije susretala sa Bulićem. Iskreno, očekivala sam malo drugačiji sadržaj knjiga, da će više biti "istorijska", međutim, dobila sam djelo koje se brzo čita, nije kompleksno i drži pažnju. Obrađene su ozbiljne teme, o kojima se gotovo nikako ne priča, a itekako su prisutne i stvarne.
Novi roman od Vanje Bulića koji uprkos naslovu ima vrlo vrlo vrlo malo veze s Dušanom Nemanjićem. U pitanju je pravi "hard-boiled" krimić smešten u modernoj Srbiji prepun nasilja, seksa i psovki (na trenutke ima toliko mnogo psovanja u dijalozima da mi se čini da je te delove pisao neki 10-godišnjak koji pokušava da zvuči opasno). Priča je vrlo inkoherentna i nepovezana, i u principu se sastoji od nekoliko samostalnih priči koje kao da su na silu zbijene u jednu knjigu. Isprva se čini da će glavna radnja u knjizi biti istraga o tome ko je ostavio odsečenu ruku ispred Palate pravde, ali taj "subplot" se tokom većine knjige vrlo retko pominje i čak se ni ne razjašnjava do kraja; čak mi nije ni bilo jasno kakve veze taj događaj ima s glavnom radnjom. Umesto toga, glavna radnja i tema jeste istraga o lancu trgovine belim robljem i prostitucije koji se prostire celom Evropom a počinje u Beogradu. Ima ukupno 5 glavnih likova - novinar Novak Ivanović, mlada novinarka s nadimkom "Muška", bivši detektiv Obrad (koji pomalo podseća na Jack Reachera) i inspektor Perić - i svi oni imaju različite ličnosti i načine na koje istražuju kriminalno "podzemlje". Najbizarniji delovi priče su nekakve halucinacije ili vizije jednog monaha koje povremeno ima Novak, ali uopšte nema objašnjena da li je to znak ludila ili magija ili nešto treće, niti koja je uopšte svrha tih vizija. Knjiga ima neke delove koji su problematični i nikako se ne uklapaju u celokupnu priču, ali takođe ima mnogo lepih i poučnih opisa stvarnih lokacija kao što su Crkva Svetog Marka, Pećka patrijaršija i ruševine manastira Sveti Arhangeli na Kosovu.
Sve u svemu, OK krimi roman neodgovarajućeg naslova koji će se verovatno svideti fanovima žanra koji ne očekuju previše.
"Ja ne pricam i ne pisem, ja zavijam. Ne zavijam sto me je strah, ne zavijam sto sam besan. Zavijam da bi me copor moj cuo, da bi me culi Vukovi, da bi me cule Vucice, da bi me culi Vucici, da bi se okupio copor moj. A kada se okupi copor moj, bojte se psi. Bojte se, ja nisam covek, ja sam Vuk."
Inspektor Peric dobija novi slucaj, ispred Palate pravde nadjena je odsecena ruka, naslonjena na spomenik caru Dusanu. Slucajnost ili ? Novak Ivanovic ne misli da je slucajnost, a ove drasticne mere ga podsecaju na drakonske kazne iz Dusanovog zakonika. Sa druge strane nailaze nove smernice - mlade devojke nestaju bez traga i glasa, srpska imena zamenjuju umetnickim, stranim alijasima, zaslepljene obecanjima o zivotu zvezda u inostranstvu, bogatastvu i dzet setu, ali realnost ih saceka sa dobrim samarom kada zavrse u jednoj od tri opcija - bordeli na Kosovu, Italiji ili na Bliskom istoku. I tada postaju robinje laznih obecanja. Da li su ova dva slucaja povezana? Udruzenim snagama inspektor Peric, Novak i privatni istrazitelj Obrad reseni su da razotkriju ovaj lanac trgovine, i stanu na put bogatim tajkunima, samo sto nije lako kada je u sve to umesena ozbiljna politicka pozadina. Odakle poceti, ako vas na svakom koraku saplicu? Kada nadju i drugu saku, postavlja se pitanje da li je neko resio da uzme pravdu u svoje ruke, i primeni zakonik za koji je poznat da je smanjio stopu kriminala u srednjovekovnoj Srbiji. Da li ce ovaj trojac uspeti da se izbori za pravdu, ma koliko se to cinilo nemogucim?
Radnja je brza, poglavljs kraća. Lako za čitanje. Dijalozi su uverljivi. Priča i deskripcija atmosfere su dobro odrađeni. Očekivao sam neki konkretniji rasplet i misteriju oko ruke kod spomenika ali dobro.
Kraj je zbrzan i po malo mlak. A Bulić često ima taj problem sa svojim knjigama. Na momente su neke scene naivne. Obično kao scene iz nekog osrednjeg Holivudskog filma.
U knjizi postoji paranomslni fenomen sa monahom. Do kraja knjige to nije razjašnjeno šta je.
Svaki lik iz knjige sam u glavi zamislio kao određene glumce pa je bilo zanimljivo.
Novinar Novak Ivanović je glumac Nikola Ristanovski Muška je Isidora Simijonović Inspektor Perić glumac Miloš Timotijević itd...
Mnogo slabija od Jovanovog zaveštanja i Simeonovog pečata. Mlako, neuverljivo i na momente vrlo naivno... Istorijske činjenice i navodi iz Dušanovog Zakonika su ono što mi se najviše dopalo.
Knjiga koja drži pažnju do samog kraja. Među kritikama se često može naći zamerka na predvidivost ili banalnost u postupcima koje preduzimaju glavni likovi. Verovatno su neke preduzete radnje viđene samo na filmovima, ali uzevši u obzir problematiku glavnog motiva, ipak se zamerkama može progledati kroz prste.Tema trgovine ljudima navodi na duboko razmišljanje o zlu koje je u ljudima. Dokle može da ide ljudska pohlepa i požuda? Koliko daleko ide želja da se zadovolje sopstveni nagoni? I koliko je dovoljno da bi na sve to čovek ostao slep?