Knjiga Huzur donosi priču o borbi, suočavanju s najtežim ljudskim strahovima, o radosti i miru kao konačnom cilju i potpunom ljudskom ispunjenju.
Huzur predstavlja mir u svim dimenzijama života.
Huzurlu insan je ispunjen čovjek, spokojan, emotivno i tjelesno zdrav. Onaj koji je spoznao da materijalno nije odrednica vrijednosti, koji je pronikao u srž duhovnosti, zavolio sebe, svoje unutarnje ja i stvorio apsolutnu ravnotežu u svom mikrosvijetu. Huzur kao ravnoteža duše, osjećanja, ravnoteža želja i stvarnosti, mašte i realnosti. Huzur kao iskonska sreća, jer čovjek može biti miran iako nije sretan, ali ne može biti sretan ako nije miran. (s turskog prevela Rijana Jusufbegović)
Martina Mlinarević Sopta kolumnist, pjesnik i društveno angažirani aktivist.
Rođena u skromnoj kršćanskoj obitelji. Završila je studij engleskog jezika u Mostaru, a danas živi i radi u Širokom Brijegu, gdje vodi centar za strane jezike. Pisanjem se bavi od malena, tokom studija bila je glavna urednica studenskog časopisa. Preko ljeta je honorarno radila na Radio Ljubuškom, potom dvije godine u Dnevnom listu kao dopisnica iz Zapadno-hercegovačkog kantona. U svojim studentskim danima bila je aktivna kao pokretač i urednik studentskog časopisa, surađivala s brojnim printanim medijima, radila na radiju.
Danas je poznata kao društveni aktivist i kolumnist na nekoliko zvučnijih portala: index.hr, buka.ba, poskok.ba. Uređivala i vodila dijalošku emisiju za srednjoškolce “Dvije škole pod jednim krovom“ na Face TV-u. Pisala je kolumne za poskok.ba, pod pseudonimom Oldskul, jer je uredništvo smatralo da u Hercegovini žensko s imenom i prezimenom neće moći dugo pisati. Pisala je o temama lokalnog karaktera. Danas i dalje piše za Index.hr.
Martina Mlinarević je društveni aktivist i kolumnist, teme su joj lokalnog karaktera. Huzur je definitivno lokalan. Govori o životnoj borbi i strahu na jednu stranu, o ljubavi i zahvalnosti na drugu stranu. Cilj je mir, točno što i riječ huzur predstavlja.
Huzur se ili cita u dahu, posljedicama unatoc, ili se kao ja, mrcvaris tjednima jer ti nakon svakog teksta treba konkretno vrijeme za sabiranje i dolazenje sebi.
Martina nema spisateljski talent, ona je ilustracija talenta, u enciklopediji uz taj pojam stoji njena slika. Intimno, ogoljeno, iskreno, autenticno, jako do srzi...Martina slaze rijeci u perle od recenica i cupa emocije iz korijena. Na nju i njena slova ne mozes biti imun...
Huzur (huzurli insan) e ispolnet čovek spokoen, emotivno i telesno zdrav. Huzur kako ramnoteža na dušata, čuvstvata, ramnoteža na želbite i stvarnosta, fantazijata i realnosta. Huzur kako iskonska srekja, bidejki čovek može da bide miren iako ne e sreken, no ne može da bide sreken ako ne e miren.
Vo ovaa kniga čitame za huzurot na Martina, žena majka, borec, koja se fakja vo kostec so najgolemata bitka, so koja ja predizvikal životot, rakot na dojka, i pobeduva. Isključitelno mi beše težina na dušata dodeka ja čitav. Ne, ne e patetična, ne e ligava, ne e od onie knigi na koi trošite ton salfetki (lebati jas takvi knigi ne čitam), naprotiv vedra e. Polna so humor, pozitiva, polna so jas mozam, ne e fer da ne ja vidam kjerka mi vo venčanica. Nema samosožaluvanje, nema dramatični histerii, ima samo borba, grebenje so nokti po sopstvenata utroba, hrabrost da se pogledne vo ogledalo kade na mestoto na dojkata ima dupka i toa da ne bide hendikep, tuku potsetnik na toa kolku e silna. "Ke imam cicka kako Karleuša Ete ke imam edna cicka silikonska, edna prirodna, pa dečko mi ke si ima dve vo edno"
Martina ne pišuva, taa veze na najsitno, sekoj zbor i e altan. Stil poezija vo proza i kaj vakva teška tema. "Poslednoto što sakate vo životot e vašite bolki da gi boleduvaat vašite roditeli"
"Ne donese cvekje, se donese sebe si"
"Se vikam Una, kako rekata. Kako vo knigata na Momo." Dozvoli mi da ti raskažam"
Vi posakuvam na site da si go najdete svojot huzur, jas veke trgnav po svojot. Dali ke uspeam? Koj znae, ama ke se trudam
Huzura sam čitala u poznoj trudnoći i uprkos težini tematike, mom ličnom psihlološkom stanju, roman me dojmio, jer je autorica iskrena, ogoljena do kosti i kao lavica se izborila sa bolestima tijela i društva. Preporuka!
Uf, ovo je bilo teško. I potrebno. Nekoliko sam puta zastala da 'nadođem' od napisanoga. Toliko se mogu poistovjetiti s knjigom jer se i u mojoj obitelji vodi bitka s rakom. Martina je iznimno hrabra žena puna ljubavi. Kad narastem, želim biti kao Martina. Svoka, svoja i samo svoja.
Sto miliona sjajnih zvjezdica od mene za svaku Martininu rečenicu, za svaki uzdah, pljuvanje kafe od smijeha, svaku knedlu i svaki prc u živac. Nema tu nekih recenzija, Martina se jednostavno voli i živi. Ja je volim dušom i jedva čekam šta će još napisati...
🏞️ "Malo je toga na svijetu ljepše od vožnje uz kanjon Neretve, usječenom modrinom života, u podnožju planina što raširenim dlanovima čuvaju Bosnu od hercegovačke žege i Hercegovinu od bosanske magle."
"I zato, nikad nemojte pomisliti da nešto ne možete. Možete vala, sve što vam se ćefne. Ako to radite iz pravog mjesta. Ondje gdje se zbiva sva čarolija. Ondje đe kalkulacije i mozak nemaju pristupa. Najvažnija poruka je - srcem u juriš. Kome se bolan štediš?"
"Ima nešto posebno u ljudima što ne biraju ljude, nego utrobu planina kao jedinu iskaznicu svoje osobne slobode, svog vremena i dana. Što prodaju zadimljena žuganja prenatrpanih birtija za divlji mir ogoljelih visina. Što su sve izopačeno ljudsko, nedotaknutom bjelinom i pustoši zamijenili. Što bolje traju samoćom u šumama. Gdje ptici i nebu ništa ne trebaš reći, da bi se razumjelo. Pa zaspeš, a zvijezde ti legnu u šake. I nikad nisi bezoboje, jer planinu imaš. Nekad je toliko imaš da se u tebe samog presadi, da te čuva od džungle ljudske, kad jednom opet siđeš među ljude."
Preostalost! Ta riječ mi se tako duboko urezala dok sam čitao ovu knjigu. Ovo je možda knjiga o raku, ali daleko od knjige gdje glavnu junakinju treba žaliti, tugovati i gdje sve ide ka nekom kraju, jer eto jebeni rak. NE! Ovo je knjiga gdje glavna junakinja priča o raku, ali nikada mu nije dopustila da to bude ono po šta ste došli. NE! Vi čitate njen život, ljepotu njene porodice, način na koji ona razmišlja o svijetu. Vi čitate sve što je divno i lijepo, a rak je samo jedan dio toga. Vi čitate ljubav koju ona ima prema voljenoj osobi i koliko je ta voljena osoba savršena do te mjere da izazove malu posjetu suza u mojim očima. Nikada prije nisam znao za Martinu, ali volim kako piše, volim o čemu piše - jednostavno volim je zato što piše. Zato što je iz BiH i jer me toliko puta nasmijala kroz knjigu. Mnogo je razloga za voljeti ovu knjigu, nadam se samo da će biti prilike da je vi pročitate.
Oluje izvan čovjeka uvijek dolaze s pretkazanjem. Vihorom od vrelog vjetra, nestalim pticama, pod stolove obližnje birtije stisnutim psima lutalicama, gelerima što se uskomešaju podno lijevog ramena. Oluje unutar čovjeka dolaze bez najave. Saspu tuču u nespremna prsa naizvrat. Uljuljanog u lijepo, ušuškanog u naizglednu radost, saderu te do krvavih koljena. Sve stojećki.
Nikom se nikad ne objašnjavajte, osim očima u ogledalu. S njima budite u miru, uvijek.
Svatko tko je jednom nešto imao pa nemao, zna da ni na što više u životu ne može računati. I nauči da se život ne planira, nego događa i to moraš znati respektirati.
Nekad je bolje da si sam nego da si sa svakakvim. Kad si sam, barem znaš da si u najboljem društvu. Možda si sam jer nema ekvivalenta tvojoj divnosti. A možda je to tvoj put. Jebe te se, možda te nebo čuva od budala. Živi sretan, svoj i nasmijan, jer ima itekako razloga zašto živiš.
I pričajte, uvijek pričajte. I o lijepom, i o sranjima. Ne pristajte nikada na ništa manje od vas samih. Budite se samo s čovjekom, džentlmenom, prijateljem. Frajeri, hvala vam što ste. I raja, i jebači, i zabavljači, i slušači, i kišobrandržači u oluji, maramicohvatači ispred tužnog filma, i pms-shvatači. Gospodstvo.
Prvi dio divno napisan, komprimirane, jako bogate recenice, tako da sam se nerijetko morala vracati unazad da vidim gdje sam izgubila konac. Ali divno, nadahnjujuce stivo.
Knjiga je bila fantastična, ali je zadnji dio u kojem opisuje neke drage osobe, pa sve isjeckano i dosadno, smanjio malo ocjenu, no sve ono prije je bilo top.
“Sreća je karta svijeta iscrtana na koži preko posoljene ključne kosti.”
“Voljeli smo se najobičnijim ljudskim sitnicama što su stvarale nezaboravan ram oko te priče. Kad mu izvučem kapuljaču ispod jakne na pragu kad krene. Kad mi očisti snijeg s auta dole na parkingu. Kad mu pišem stotine budalastih izjava ljubavi i stavim ih u teglu, da ima za puta. Kad mi obriše naočale.”
“Kad te sanjam, a tada nikad ne spavam, čitav je svijet pod općom anestezijom i samo su žive tvoje oči.”
💙
This entire review has been hidden because of spoilers.
"Kako god, samo bolan budi živ. Ne prolazi pored sebe kao da te nema. Kad su te stvarali, nisu zamišljali da budeš bezbojan. Nego da kidaš nebo svojim bojama. Temperamentna tempero, dugo si živio crno-bijelo."
Kao i sve što Martina napiše, dotaklo me i protreslo, navelo da se zapitam ko sam i zašto sam.. i da ljubim, da volim, da se sjetim da život tako brzo prolazi...
Emotivna biografija spisateljice koja nas odvodi na gotovo poezijsko putovanje tijekom najtežih dana u njezinom životu. Knjiga se sastoji od prvog dijela koji je ispisan prekrasnim životnim usporedbama i nadom te drugog dijela posvećenog kćerki Uni, kao rijeka, kao u Mominoj knjizi, koji prestaje biti dosljedan, pojavljuju se i prve kritike kapitalizma kao ranije tradicionalizma pa se stječe dojam izgubljenosti kroz koji zaista naše šire tranzitno područje prolazi, i u stilu blog upisa i life-coach savjeta prepričava raznolike teme i osobe iz obiteljskog života, u kamenoj Hercegovini opterećenoj postratnim traumama i međusobnim podjelama. Ljubav je naposljetku ipak najvažnija i to je onaj ključni dio kojega vjeruj svi priželjkuju.
Fenomenalna knjiga koja će vas iz temelja protresti i natjerati vas da preispitate svoj život, svoje odnose sa svojom okolinom. Martina je nevjerojatno hrabra žena izvanrednog dara za pisanja. Tako snažan stil pisanja kojim te tjera da razmišljaš o običnim ljudima iz svoje okoline, o svom odnosu s ostatkom svijeta, o današnjem vremenu i bolesnom sustavu vrijednosti. Pročitajte ovu knjigu, rasplakat će vas, razbijesniti i potaknuti na promjenu vlastitog shvaćanja svijeta. Nevjerojatna knjiga, apsolutna preporuka!