Grad okovan ledom. Promrzao. Žitelji pale knjige i nameštaj da bi se bar na minut ogrejali. Vreme neočekivanih ljubavi, oficirskih dvoboja, tihih sahrana, bežanije, spasavanja časti. Vreme prekog suda, vešala, izroda… Vreme kada čak i vrane napastvuju grad i nebo pretvaraju u crni oblak.
Vreme je Prvog svetskog rata i prve godine slobode.
Roman “Godine vrana” Siniše Kovačevića je najautentičnije viđena sudbina Beograda pre jednog veka. Monumentalni istorijski mozaik u mermeru. Raskošna čitanka naše sudbine.
Jezgrovit, raskošan, precizan Kovačevićev rečnik – kao ivice sablji srpskog oficira, koje se još vitlaju po srpskim kafanama – ne daju predaha. Idući direktno u priču, u komore srca, bez raspevanih uvoda i filozofskih meditacija, čitaocu se lako otkrivaju likovi, porodični odnosi, prevare, istine, saloni, spomenici, crkve…
Sve najbolje što je iskusio u pozorišnom, televizijskom i filmskom trodecenijskom trajanju, Siniša Kovačević je sada izneo na sofru i podario slavlje čitanja.
Kovačevićev prvenac ”Godine vrana” nije proba, niti zalet, istrčavanje ili pokušaj. To je – romančina kakva odavno nije poklonjena srpskoj literaturi.
"Veliku dramu" Siniše Kovačevića sam gledala u Narodnom pet puta, sa mužem, ćerkom, mamom, sestrama, svaki put sa drugom osobom, a mogla bih i sama u buducnosti ako ne nadjem dobrovoljca. Još uvek mi predstava nije dosadila. "Godine vrana" sam doživela više kao pripremu za dramu a manje kao roman. Potpuno sam se uzivela u priču, ali i primećivala nedostatke i prečice. Ipak, nekako nije u redu da ja sada tražim mane i zameram, kada sam toliko uzivala citajuci i ramisljajuci koji bi glumci bili pogodni za glavne uloge. Evo mog kastinga koji nije potpun, svega nekoliko likova, za ostale će Siniša morati sam da se pomuči. Dakle, Ljiljana Blagojević kao Katica, Hana Selimović kao Julija Kavran, Milan Marić kao Živojin, Radovan Vujović kao Alojzije, Žarko Laušević kao vojvoda Bojović.
Када и после дужег времена од читања књиге и даље размишљаш о њој, сигурно је да је роман одличан. Људске судбине испреплетене у тешким временима, трагична дешавања која остављају ожиљке и претапање личних микросветова у део великих дешавања.
Drago mi je da se neko setio da obradi period iz naše prošlosti koji je bio mukotrpan i nadasve težak.Tako malo pomena o okupiranoj Srbiji u toku Prvog svetskog rata da mi kao istoričaru nije jasno zašto.Romanu sa prišla ne znajući koja je tema i iznenadila sam se. Radnja je dinamična , možda za moj ukus previše brza.Neki romanopisac bi ovo delo "razvukao" na 500 strana.Međutim nikako ne umanjuje vrednost i značaj svake napisane reči. Veoma su mi se dopali opisi svakodnevnice,ljudi,dočaran je duh starog Beograda,starih izraza i dobro poznavanje tog vremena. Nadam se da će gospodin Kovačević napisati nastavak ovog romana. Mladi Bogdan Rajić je idealan lik za buduća dešavanja.
Počeo, pa zgrožen jednom scenom skoro batalio. Nastavio posle dve nedelje. Scena je bila neophodna.
Fantastično delo koje velike apstraktne priče, ideje i ideale kontekstualizuje u tragediji običnog čoveka. Lepota romantičarskih ideja za koje ginu mase uspaljenih rodoljuba, su ništa prema ljubavi i milosti pojedinaca, koji nalaze snagu za voleti, praštati i žrtvovati se.
Akteri su podeljeni u tabore, ali delo sugeriše da je svaka zemaljska podela ljudi, po situacionim, ali i po civilizacijskim normama, nadasve jalova.
Ako se zbog tragedije i nepravde odreknemo svoje prostodušnosti, izgubićemo mnogo više od generacije omladine... po ko zna koji put.
U najboljem slučaju prosečan roman. Naročito su iritantni neologizmi koji su verovatno zamišljeni kao dodatak stilskom bogatstvu i kvalitetu, ali kada na svaka dva, tri pasusa nailazite na kovanice “svetlotena žena” i “golomrazna noć” pitate se jel to neko nevešto prevodio ili jednostavno nijedan iole pristojan lektor nije konsultovan pre štampe.
Procitao sam je tako lako, tako brzo, tako uzivajuci u jednostavnosti pripovedanja, u tek pomaljajucoj arhaicnosti jezika ucenog i pametnog coveka, zaguljenog i impulsivnog sremca, da bi bilo smesno da joj pridikujem i zvocam, sa strane. Smesno i nepotrebno. Zapravo ovaj ugao mozda jedino i nisam dobro osvetlio u svom tom istrazivanju rata zapocetog u Sarajevu. Duboko i debelo prosrpski ugao, casnih i od drzave izdanih oficira, postenih i pozrtvovanih majki, ugao neopevanog divljastva austrijskih osvajaca koji siluju i vesaju za saku kradenog uglja, kolju nejac i fotografisu se nad lesevima za uspomenu, ostarelih abdiciranih kraljeva koji u tisini posecuju civilne sahrane, gospodstva i ljudskosti Bojovica ili Rajsa. Tog gotovo kuljajuce nacionalno obojenog ugla.
Tako da, ako ste skloni romansiranim izlivima patriotskih emocija, pazljivo s citanjem, moglo bi da probudi nepotrebne vulkane koje otvaraju proratni manifesti. U suprotnom, samo napred, mogli biste da uzivate u dobro ispisanoj ljudskoj drami sa blagim povetarcima carsijske patetike.
Ne pamtim kada sam se ovoliko uživela u priču. Zaista, imate preporuku za prvu polovinu knjige. Nakon rata sve je zbrzano, likovi i odnosi među likovima brzinski se osmišljavaju i nedovoljno objašnjavaju. Referat o Rakiću i sama njegova pojava u ovom delu, po mom mišljenju, potpuno su nepotrebni i kvare mi celokupan utisak o knjizi.
Odlično napisana knjiga, dinamična ali veoma tragična.. Kraj mi nije baš legao, ali možda će biti nastavak knjige, pa ćemo saznati šta se kasnije desavalo sa ovim živopisnim ljudima.. Naravno sa prezivelima...
Odlična! Ne mogu da kažem da sam uživao čitajući jer je jako teška za čitanje, ali nije ni najbitnije da uživamo u čitanju. Bitnije je da nas to što pročitamo promeni, a ova knjiga će vas sigurno promeniti. I razmišljaćete dok budete čitali. Pritom je i odlično napisana.
Ima nasilja, loših sudbina, nepravde i svega ostalog što je obeležilo taj period.
Moja preporuka za čitanje. Po mom mišljenju jedna od boljih stvari koje možete pročitati.
Iz nekog razloga, književna dela koja za temu imaju Prvi svetski rat - volim da čitam. Verovatno je sve počelo od Ćosića, koji nam je bio obavezna lektira u srednjoj školi, da bih kasnije u studentskim danima otkrila Janićijevićevu "Srpsku trilogiju". Mnogo godina kasnije, kada je Gatalica dobio NIN-ovu nagradu, čitala sam "Veliki rat", i nedavno Kovačevićevu "Godinu vrana". Nisam htela da pišem review na goodreads-u za ovaj roman, sve dok ne pogledam i predstavu. Podjednako sam se radovala čitanju knjige kao i gledanju predstave u Narodnom pozorištu. Moram da istaknem da sam prvo čitala knjigu, 2022., a tek posle, 2023.pogledala predstavu koja me je oduševila. Moj glavni utisak je da se za Sinišu Kovačevića na neki način "vidi" da je dramski pisac, a ne romanopisac. To je najvidljivije iz broja dramskih zapleta, i generalno, velikog broja zapleta koji nisu karakteristični za žanr romana, koliko za dramu. Takođe, dok sam čitala roman, pitala sam se kako je u predstavi dočarao graktanje vrana, koje je dominantan motiv tokom cele radnje. Tu mi se veoma dopala kreativnost kojom je to urađeno - kombinacijom žanrova - modernog baleta i vrhunske drame. Svaka preporuka, pre svega za predstavu u Narodnom pozorištu, kao i za čitanje. Nadam se da će jednog dana doživeti i ekranizaciju, jer ima mnogo prostora za kreativnost kada je ova priča u pitanju.
Roman koji je/nije opravdao moja ocekivanja, nije morao da bude ovako pisan . Najava me zaintrigirla, i u pozadini jeste jedna divna prica o starom Beogradu i o jednoj staroj beogradskoj porodici i njenoj nesrecnoj sudbini za vrijeme I svetskog rata , ali realizacija, crna, mucna , sirova... Odavno me nije neka prica ovako potresla, da sam skoro posle par glava razmisljala da odustanem. Scene koje da su me dovele do panike ...A opet, to znaci da je pisac uspio da nas razdrma, zar ne? Ono sto mi je dodatno deprimiralo pricu, je nevjerovatno cesto pominjanje vrana. Svaka peta recenica je opisivala vrane, vrane i njihovo crnilo,pa opet, jata vrana i slijetanje crnih pticurina na ramena gradjana. Ko ima snage vrijedi procitati , ali za moj ukus moglo je malo manje vrana...ipak kad se napravi pauza posle citanja, da , nije moglo drugacije i da, za svaku preporuku
Pruzila mi je neka nova saznanja vezana za period nakon Prvog svetskog rata. Zao mi je sto likovi nisu malo dublje razvijeni. Kraj je zbrzan. I samo zbog toga 4 zvezdice, svakako, svima bih preporucila da je procitaju.
Sinisa Pavic nam donosi pricu iz Beograda okovanog ledom, tokom okupacije u Velikom ratu. U sredistu radnje je ugledna porodica Rajic, koja se muci da prezivi u okupiranom gradu bez hrane i ogreva. Katica, snajka, biva mucena i javno pogubljena nakon sto je "Svabe" uhvate da krade malo ogreva sa sinom Bogdanom koji uspeva da pobegne. Nakon sto se Zivojin, vojni lekar, vrati sa fronta, oplakuje njen odlazak, na groblju prekrivenom crninom i vranama. Ceo Beograd je bio promenada sahrana i oplakivanja nakon te pobede u ratu. A onda je dosla i nova kraljevina, pa su u Beograd usetali mnogi generali koji su tokom rata bili na suprotnoj strani. Od samog pocetka je ta kraljevina bila na klimavim nogama, uz nezadovoljstvo domacih vojnih celnika i oprost koji su drugi dobili za zlocine koji su tokom rata cinili nad srpskim stanovnistvom dok su bili na strani Monarhije. Sve to zbuckano u jedno, puno prezira, nemira, sukoba interesa i nepravde koju je narod osecao. Krenulo je u krvi, tako se i zavrsilo. Zivojin Rajic je slika i prilika srpskog oficira, naprasit ali budoko oseca, ali krije osecanja, ali voli jako... taj neki standardni srpski lik. On se zaljubljuje u Juluju Kavran, nemicu koja je porodici Rakic kao Bogdanova uciteljica pomagala da prezive tokom okupacije i bila njihov veliki prijatelj. Na kraju romana, izazvan na dvoboj od strane njenog zakonitog muza, Alojzja Kavrana (koji je bio zasluzan za Katicinu smrt), Zivojin tragicno strada, iza sebe ostavljajuci troje dece. Roman je prepun scena jako potresnih za citanje, pun emotivnog naboja ali i povremenog humora. Vidi se da je pisan od strane dramaturga, fokusiran na burne ljudske sudbine tokom teskih vremena, ali sa primesama carsijske patetike da budem iskrena. Ocigledan je i jak prosrpski ugao, gde su nasi generali olicenje ljudskosti i hrabrosti, a "njihovi" vesu narod za saku uglja. Retko sta probudi emociju kao taj osecaj nepravde i moralne superiornosti, taj nas narativ da su se svi drugi ogresili o nas. Ali upravo ta emocija je jeftina i opasna. Iako nije mozda ni netacna ta nasa premisa. Ona nas svakako drzi taocima proslosti, i dan danas, vise od sto godina nakon Velikog rata. Ali u sred mog pomirljivog balkanskog raspolozenja, ova prica me je podsetila zasto je to pomirenje tako tesko dostizno.
Количина и јачина беса коју тренутно осећам у вези поступака ликова, краја целокупног романа, као и према самом писцу који је одлучио да овако састави причу је довољан показатељ колико је књига изванредна. Никада нисам истовремено толико мрзела и волела све ликове, смејала се, плакала и беснела на свакој реченици. Прогутала сам књигу у даху или је она прогутала мене, не знам. Знам да ће ме месецима пратити на сваком кораку, поготово по Београду. Другачије ћу га гледати сада.
Не могу да изустим ниједну више реч која би могла да дочара колико је ова књига утицала на мене, некако је најприкладнији цитат Џејн Остин:,, If I loved it less maybe I would be able to talk about it more."
Ovo je prvi roman Siniše Kovačevića koji sam pročitala kako bih se pripremila za gledanje predstave u Narodnom pozorištu jer me je privukla reklama i naslov. Malo je reći da me oduševio roman kao i predstava. Tragično, istinito i dirljivo sa upečatljivim likovima i sudbinama. Uspešno dočarana atmosfera rata, nemaštine i neprijateljskih zuluma. Snažno sam preživljavala svaku scenu i mogla da osetim tragičnost svakog trenutka. Maestralno!
Sjajna knjiga! Dok sam citala knjigu, doslovno sam 'bila stanovnica tadasnjeg Beograda' 😊 Sagledala sam slicnosti i razlike nekad i sad: i zivota u Beogradu, mentaliteta svog naroda, politicara i jos mnogo toga! Uzivala sam dok sam citala i knjiga je za svaku preporuku onome ko zeli da upozna jedan period istorije svog naroda 😊
Apsolutni pobednik za ovu godinu. Stil pisanja koji ostavlja bez daha. Davno me nešto tako nije protreslo. Ovo nije roman-ovo je zemljotres/cunami/... Putovanje u prošlost neverovatnom brzinom. Knjiga koja vas obuzne da ne znate gde ste, ni u kom vremenu.
Duboko potresan, vrlo težak, ali sjajno napisan roman istinskog majstora govorne i pisane reči. Izuzetna karakterizacija likova i radnja samog romana ogoljuju suštinu teškog perioda i veliku grešku jednog naroda.
Izuzetno teška, ali odlično napisana knjiga. Jedina zamerka je to što je radnja pri kraju odrađena malo šablonski, ali ipak to ne utiče na moju ocenu od pet zvezdica.
Bojim se da je svaka reč suvišna kada strepiš nad sudbinama tragičnih junaka za vreme čitanja. Utisak koji ostaje nakon pročitane knjige dugo se ne zaboravlja. Tople preporuke.